Formula 1 – sezona 1977.

Izvor: Wikipedija
FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1977.
Prvak
Vozač Niki Lauda
(Ferrari)
Konstruktor Ferrari
Prethodna sezona Sljedeća sezona
1976. 1978.

Formula 1 – sezona 1977.je bila 28. sezona svjetskog prvenstva Formule 1. Vozilo se 17 utrka u periodu od 9. siječnja do 23. listopada 1977. godine. Svjetski prvak postao je po drugi put Niki Lauda, a konstruktorski prvak po peti put Ferrari.

Sažetak sezone[uredi | uredi kôd]

Niki Lauda, svjetski prvak Formule 1 1977. (fotografija iz 1973.)

Jody Scheckter priredio je iznenađenje na prvoj utrci sezone na VN Argentine na Buenos Airesu ostvarivši prvu pobjedu za momčad Wolf Racing u njihovom prvom nastupu u Formuli 1. Svoje prve pobjede ostvarili su Francuz Jacques Laffite na Anderstropu na VN Švedske i Australac Alan Jones na Österreichringu na VN Austrije, a svoju jedinu pobjedu ostvario je Šveđanin Gunnar Nilsson na Zolderu na VN Belgije. James Hunt posljednji put je pobijedio u Formuli 1 na Fujiju na VN Japana.

Konkurent za naslov, osim Laude i Schecktera, bio je i Amerikanac Mario Andretti, no česti kvarovi na njegovom Lotusu udaljili su ga od naslova i prije završnice prvenstva. Lauda na zadnje dvije utrke nije ni nastupao, pošto je već osvojio naslov. Bila je ovo zadnja sezona u bolidu Ferrarija za Laudu, kojeg je loš odnos s Enzom Ferrarijem natjerao na odlazak iz momčadi.[1]

Ova sezona obilježena je i nesrećama u kojoj su živote izgubila tri vozača. Brazilac Carlos Pace poginuo je u padu privatnog zrakopolova nedaleko od Sao Paola. Velšanin Tom Pryce kao i sudac na stazi poginuli su u bizarnoj nesreći na Kyalamiju na VN Južne Afrike.[2] Sezona je bila tragična i za Australca Briana McGuirea koji je poginuo prilikom testiranja svog bolida na Brands Hatchu, kao i za dvojicu gledatelja na Fujiju kada je bolid Gillesa Villeneuvea u sudaru s Ronnijem Petersonom, katapultiran u zrak, "preskočio" zaštitnu ogradu i pao među gledatelje.

Vozači i konstruktori[uredi | uredi kôd]

Konstruktor Momčad / Sudionik Šasija Motor Gume Br. Vozač Utrke

McLaren-Ford 		Marlboro Team McLaren McLaren M23
McLaren M26 		Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 1 James Hunt Sve
2 Jochen Mass Sve
14 Bruno Giacomelli 14
40 Gilles Villeneuve 10

Tyrrell-Ford 		Elf Team Tyrrell Tyrrell P34 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 3 Ronnie Peterson Sve
4 Patrick Depailler Sve

Lotus-Ford 		John Player Team Lotus Lotus 78 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 5 Mario Andretti Sve
6 Gunnar Nilsson Sve

Brabham-Ford 		Martini Racing Brabham BT45
Brabham BT45B 		Alfa Romeo 115-12 3.0 F12 G 7 John Watson Sve
8 Carlos Pace 1–3
Hans-Joachim Stuck 4–17
21 Giorgio Franci 14

March-Ford 		Hollywood March Racing March 761B
March 771 		Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 9 Alex Ribeiro Sve
Team Rothmans International March 761B
March 771 		Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 10 Ian Scheckter 1–2, 5–16
Hans-Joachim Stuck 3
Brian Henton 4

Ferrari 		Scuderia Ferrari SpA SEFAC Ferrari 312T2 Ferrari 015 3.0 F12 G 11 Niki Lauda 1–15
Gilles Villeneuve 17
12 Carlos Reutemann Sve
21 Gilles Villeneuve 16

BRM 		Rotary Watches Stanley BRM
Stanley BRM 		BRM P207
BRM P201B 		BRM P202 3.0 V12
BRM P200 3.0 V12 		G 14 Larry Perkins 2–3
29 Teddy Pilette 13–14
35 Conny Andersson 5, 7–9
Guy Edwards 10
40 Teddy Pilette 11

Penske-Ford 		Interscope Racing Penske PC4 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 14 Danny Ongais 15–16

Renault 		Équipe Renault Elf Renault RS01 Renault-Gordini EF1 1.5 V6 M 15 Jean-Pierre Jabouille 10, 13–16
Momčad Konstruktor Šasija Motor Gume Broj Vozači
Shadow Racing Team Shadow DN5B
DN8 		Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 16 Tom Pryce
Renzo Zorzi
Riccardo Patrese
Jackie Oliver
Arturo Merzario
Jean-Pierre Jarier
17 Renzo Zorzi
Alan Jones
Durex Team Surtees
Beta Team Surtees
Team Surtees 		Surtees TS19 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 18 Hans Binder
Larry Perkins
Vern Schuppan
Lamberto Leoni
19 Vittorio Brambilla
Walter Wolf Racing Wolf WR1
WR2
WR3 		Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 20 Jody Scheckter
Team Tissot Ensign with Castrol Ensign N177 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 22 Clay Regazzoni
Jacky Ickx
Theodore Racing Hong Kong Ensign N177 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 23 Patrick Tambay
Penthouse Rizla Racing Hesketh 308E Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 24 Rupert Keegan
Hesketh Racing Hesketh 308E Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 25 Harald Ertl
Hector Rebaque
Ian Ashley
39 Hector Rebaque
Ian Ashley
Ligier Gitanes Ligier JS7 Matra MS76 3.0 V12 G 26 Jacques Laffite
27 Jean-Pierre Jarier
Williams Grand Prix Engineering March 761 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 27 Patrick Nève
Copersucar-Fittipaldi Fittipaldi FD04
FD5 		Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 28 Emerson Fittipaldi
29 Ingo Hoffmann
Chesterfield Racing March
McLaren 		761
M23 		Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 30 Brett Lunger
LEC Refrigeration Racing LEC CRP1 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 31 David Purley
RAM Racing/F&S Properties
RAM Racing 		March 761 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 32 Mikko Kozarowitsky
Michael Bleekemolen
33 Boy Hayje
Andy Sutcliffe
ATS Racing Team Penske PC4 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 33 Hans Binder
34 Jean-Pierre Jarier
35 Hans Heyer
Hans Binder
Iberia Airlines McLaren M23 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 36 Emilio de Villota
Team Merzario March 761B Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 37 Arturo Merzario
British Formula One Team March 761
761B 		Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 38 Brian Henton
Bernard de Dryver
HB Bewaking Alarmsystemen Boro 001 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 38 Brian Henton
Jolly Club of Switzerland Apollon Fly/FW03 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 41 Loris Kessel
Melchester Racing Surtees TS19 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 44 Tony Trimmer
Brian McGuire McGuire BM1 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 G 45 Brian McGuire
Meiritsu Racing Team Tyrrell 007 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 D 50 Kunimitsu Takahashi
Kojima Engineering Kojima KE009 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 B 51 Noritake Takahara
Heroes Racing Corporation Kojima KE007 Ford Cosworth DFV 3.0 V8 B 52 Kazuyoshi Hoshino

Kalendar[uredi | uredi kôd]

Rd Datum Velika nagrada Staza Prvo startno mjesto Pobjednik vozač Pobjednik konstruktor
1 9. siječnja Argentina Buenos Aires James Hunt Jody Scheckter Wolf-Ford
2 23. siječnja Brazil Interlagos James Hunt Carlos Reutemann Ferrari
3 5. ožujka Južna Afrika Kyalami James Hunt Niki Lauda Ferrari
4 3. travnja SAD - Zapad Long Beach Niki Lauda Mario Andretti Lotus-Ford
5 27. travnja Španjolska Jarama Mario Andretti Mario Andretti Lotus-Ford
6 22. svibnja Monako Monaco John Watson Jody Scheckter Wolf-Ford
7 5. lipnja Belgija Zolder Mario Andretti Gunnar Nilsson Lotus-Ford
8 19. lipnja Švedska Anderstorp Mario Andretti Jacques Laffite Liger-Matra
9 3. srpnja Francuska Dijon-Prenois Mario Andretti Mario Andretti Lotus-Ford
10 16. srpnja Velika Britanija Silverstone James Hunt James Hunt McLaren-Ford
11 31. srpnja Njemačka Hockenheimring Jody Scheckter Niki Lauda Ferrari
12 14. kolovoza Austrija Österreichring Niki Lauda Alan Jones Shadow-Ford
13 28. kolovoza Nizozemska Zandvoort Mario Andretti Niki Lauda Ferrari
14 11. rujna Italija Monza James Hunt Mario Andretti Lotus-Ford
15 2. listopada SAD - Istok Watkins Glen James Hunt James Hunt McLaren-Ford
16 9. listopada Kanada Mosport Mario Andretti Jody Scheckter Wolf-Ford
17 23. listopada Japan Fuji Mario Andretti James Hunt McLaren-Ford

Sistem bodovanja[uredi | uredi kôd]

Sistem bodovanja u Formuli 1

Mjesto 1. 2. 3. 4. 5. 6.
Bodovi 9 6 4 3 2 1
  • Samo 8 najboljih rezultata u prvih 9 utrka i 7 najboljih rezultata u posljednjih 8 utrka su se računali za prvenstvo vozača.
  • Samo 8 najboljih rezultata u prvih 9 utrka i 7 najboljih rezultata u posljednjih 8 utrka su se računali za prvenstvo konstruktora.
  • Ako je više bolida jednog konstruktora završilo utrku u bodovima, samo najbolje plasirani bolid osvajao je konstruktorske bodove.

Poredak[uredi | uredi kôd]

Vozači[uredi | uredi kôd]

Mjesto Vozač Bodovi
1. Niki Lauda 72
2. Jody Scheckter 55
3. Mario Andretti 47
4. Carlos Reutemann 42
5. James Hunt 40
6. Jochen Mass 25
7. Alan Jones 22
8. Gunnar Nilsson 20
9. Patrick Depailler 20
10. Jacques Laffite 18
11. Hans-Joachim Stuck 12
12. Emerson Fittipaldi 11
13. John Watson 9
14. Ronnie Peterson 7
15. Carlos Pace 6
16. Vittorio Brambilla 6
17. Clay Regazzoni 5
18. Patrick Tambay 5
19. Jean-Pierre Jarier 1
20. Riccardo Patrese 1
21. Renzo Zorzi 1

Konstruktori[uredi | uredi kôd]

Mjesto Konstruktor Bodovi
1. Ferrari 95
2. Lotus-Ford 62
3. McLaren-Ford 60
4. Wolf-Ford 55
5. Brabham-Alfa Romeo 27
6. Tyrrell-Ford 27
7. Shadow-Ford 23
8. Ligier-Matra 18
9. Fittipaldi-Ford 11
10. Ensign-Ford 10
11. Surtees-Ford 6
12. Penske-Ford 1

Statistike[uredi | uredi kôd]

Vozač Postolja Prvo startno
mjesto 		Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto
Mario Andretti 4 1 - 7 4 278
Niki Lauda 3 6 1 2 3 190
Jody Scheckter 3 2 4 1 2 198
James Hunt 3 1 1 6 3 222
Carlos Reutemann 1 2 3 - - 18
Jacques Laffite 1 1 - - 1 17
Gunnar Nilsson 1 - 1 - 1 21
Alan Jones 1 - 1 - - 11
Patrick Depailler - 1 2 - - -
Jochen Mass - 1 1 - - 2
John Watson - 1 - 1 2 138
Carlos Pace - 1 - - - 19
Hans-Joachim Stuck - - 2 - - 14
Ronnie Peterson - - 1 - 1 -
Vittorio Brambilla - - - - - 4
Vozač Postolja Prvo startno
mjesto 		Najbrži krug Krugovi
u vodstvu
1. mjesto 2. mjesto 3. mjesto
Lotus-Ford 5 1 1 7 5 299
Ferrari 4 8 4 2 3 208
Wolf-Ford 3 2 4 1 2 198
McLaren-Ford 3 2 2 6 3 224
Ligier-Matra 1 1 - - 1 17
Shadow-Ford 1 - 1 - - 11
Brabham-Alfa Romeo - 2 2 1 2 171
Tyrrell-Ford - 1 3 - 1 -
Surtees-Ford - - - - - 4

Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu[uredi | uredi kôd]

U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača / konstruktora ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač / konstruktor osvojio naslov prvaka.

Utrka Vozač Bodovi
VN Argentine Jody Scheckter 3
VN Brazila Carlos Reutemann 4
VN Južne Afrike Jody Scheckter 2
VN SAD - Zapad Jody Scheckter
Niki Lauda 		0
VN Španjolske Jody Scheckter 3
VN Monaka 7
VN Belgije 1
VN Švedske 1
VN Francuske Niki Lauda 1
VN Velike Britanije 7
VN Njemačke 10
VN Austrije 16
VN Nizozemske 21
VN Italije 27
VN SAD - Istok 25
VN Kanade 17
VN Japana 17
Utrka Konstruktor Bodovi
VN Argentine Wolf-Ford 3
VN Brazila Ferrari 4
VN Južne Afrike 7
VN SAD - Zapad 9
VN Španjolske 11
VN Monaka 8
VN Belgije 13
VN Švedske 16
VN Francuske 7
VN Velike Britanije 9
VN Njemačke 18
VN Austrije 24
VN Nizozemske 33
VN Italije 30
VN SAD - Istok 27
VN Kanade 27
VN Japana 33

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Niki Lauda F1puls
  2. ↑ Tom Pryce GP1

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Formula 1 - Sezona 1977.
v • u
Sezone Formule 1

1950. | 1951. | 1952. | 1953. | 1954. | 1955. | 1956. | 1957. | 1958. | 1959.
1960. | 1961. | 1962. | 1963. | 1964. | 1965. | 1966. | 1967. | 1968. | 1969.
1970. | 1971. | 1972. | 1973. | 1974. | 1975. | 1976. | 1977. | 1978. | 1979.
1980. | 1981. | 1982. | 1983. | 1984. | 1985. | 1986. | 1987. | 1988. | 1989.
1990. | 1991. | 1992. | 1993. | 1994. | 1995. | 1996. | 1997. | 1998. | 1999.
2000. | 2001. | 2002. | 2003. | 2004. | 2005. | 2006. | 2007. | 2008. | 2009.
2010. | 2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018. | 2019.
2020. | 2021. | 2022. | 2023. | 2024. | 2025. | 2026. | 2027. | 2028. | 2029.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Formula_1_–_sezona_1977.&oldid=6851389"