Andrija Vučemil

Izvor: Wikipedija
Andrija Vučemil
Puno ime Andrija Vučemil
Rođenje 26. kolovoza 1939.
Oplećani, Tomislavgrad
Smrt 4. siječnja 2020., Rijeka
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste poezija
Portal o životopisima

Andrija Vučemil (Oplećani kraj Tomislavgrada, 26. kolovoza 1939. - Rijeka, 4. siječnja 2020.) bio je hrvatski književnik iz BiH.

Školovao se u obližnjem Tomislavgradu, Bolu na Braču, Imotskom, Zagrebu, Ljubljani i Rijeci. Kao pripadnik Hrvatske revolucionarne mladeži, organizacije koja je nastala na gimnaziji u Imotskom, sa skupinom prijatelja 1959. osuđen na višegodišnju robiju koju je izdržao na Golom otoku.

Književnošću se bavi od 1960-ih. Prvu zbirku je objavio 1969.

Do 1990. nije bio nazočnim u javnom književnom životu.

Godine 1996. glavni urednik časopisa Politički zatvorenik.

Dopredsjednik je HDPZ-a i prvi predsjednik njegove podružnice iz Rijeke.

Pokrenuo je časopis za književnost Književnu Rijeku.

Od 7. listopada 2005. članom je uredništva Osvita, časopisa za za književnost, kulturu i društvovne teme Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.[1]

Neke pjesme mu je na njemački preveo Jozo Mršić.

Preminuo je iznenada 4. siječnja 2020. godine.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

(izbor)

  • Na smrt naslonjen, 1969.
  • Duvanjska rapsodija i nekoliko susreta na duvanjskom polju, 1990.
  • Kad kažem riječ govorim o ljubavi, 1992.
  • Riči s ruba vrimena, 1999.
  • Što su mi rekli, 2000.
  • Glas (na)glas za glas, 2001.
  • Knjiga puna nade : u ovim riječima ćeš se prepoznati , 2002.
  • Knjiga pune nade, 2002.
  • Tri poeme : himne mojoj zemlji, 2003.
  • Kvarnerski krug, 2003.
  • Za jedan sunčev trenutak : sabrane pjesme, 2004.
  • Fuga vukovariana, 2006.
  • Iza Učke, 2006.
  • Bio jednom jedan otok … Goli otok, 2007.
  • Fuga Vukovariana, 2011. (zajedno s Nevenom Žunićem)[3]

Neka djela su mu doživila i prijevode na druge jezike.

Pored književnih, objavio je i knjige razgovora s različitim značajnicima, kulturnim djelatnicima i umjetnicima «Što su mi rekli?».

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. DHK HBArhivirana inačica izvorne stranice od 16. studenoga 2011. (Wayback Machine) Osvit
  2. https://www.tportal.hr/kultura/clanak/iznenada-preminuo-hrvatski-knjizevnik-andrija-vucemil-20200104
  3. Lidija Eterović: Poetsko likovna zbirka. Zahvalnost mrtvima i živima. Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011., str. 23
  4. Društvo hrvatskih književnika Preminuo Andrija Vučemil 7. siječnja 2020. (pristupljeno 25. siječnja 2020.)