Annie Ernaux
Annie Ernaux rođena Duchesne (1. rujna 1940. u Lillebonn, Francuska) je francuska spisateljica, profesorica književnosti i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2022.
Život[uredi | uredi kôd]
Annie Ernaux je odrasla u malom gradiću Yvetot u Normandiji u kojem su njezini roditelji vodili kafe sa prodavaonicom miješane robe. [1] Početkom 60-tih je jedno vrijeme radila u Londonu kao Au-pair djevojka, iskustvo o kojem je kasnije pisala u svojoj knjizi Mémoire de fille (Sjećanja jedne djevojke, 2016).[2] Nakon studija književnosti na sveučilištu u Rouenu predavala je francuski jezik i književnost u srednjoj školi te je krajem 70 –tih započela sa radom u Nacionalnom centru za obrazovanje na daljinu (CNED), gdje predavala 23 godine. [3] Phillipe i Annie Ernaux imaju dva sina, brak je razveden početkom osamdesetih.
Stvaranje i književna karijera[uredi | uredi kôd]
Započela je karijeru spisateljice sa knjigom Les Armoires vides (1974), novelom autobiografskog karaktera. 1984 je dobila Renaudot nagradu za knjigu La place u kojoj piše o svom odnosu sa ocem, iskustvu odrastanja u malom francuskom gradiću te selidbu iz rodnog mjesta njezinih roditelja u novu životnu fazu studiranja i odrastanja.[4]
Annie Ernaux se vrlo rano prestala baviti fikcijom i okrenula se autobiografskim temama, njezina djela su kombinacija povijesnih događaja i osobnih iskustava. Ona opisuje socijalni uspon roditelja u La place i La honte, tinejdžerske godine u Ce qu’ils dissent ou rien, svoj brak u La femme gelee, strastvenu aferu sa muškarcem iz istočne Europe u Passion simple [5] , Alzheimerovu bolest u Je ne suis pas sortie de ma nuit, smrt majke u Une femme, te oboljenje od raka dojke u L’usage de la photo. Memoari Les annes (Godine) slavljeni su kao remek-djelo i prevedeni na brojne svjetske jezike [6]. Annie Ernaux prvi put piše o sebi u trećem licu (elle) i opisuje na vrlo slikovit način Francusku nakon drugog svjetskog rata bis ranih 2000-ih. Piše o ratu u Alžiru, radijskim i televizijskim emisijama, o manifestima za pravo na pobačaj, nuklearnim prijetnjama i naprecima tehnologije. Susrećemo se sa modama, željama i preobražajima generacija te povijesnim događajima i ličnostima [7]. „Ovo je autobiografija kakvu niste nikad čitali. Roman Godine ozbiljna je i hrabra knjiga, U traganju za izgubljenim vremenom našeg doba medijske dominacije i konzumerizma, naše epohe apsolutnog robnog fetišizma.“[8].
Političke aktivnosti[uredi | uredi kôd]
Ernaux je poznata zagovornica ljevičarskih inicijativa za socijalnu pravdu. Podržavala je predsjedničkog kandidata 2012 Jean-Luc Mélenchon [9] te proteste Žutih prsluka [10]. Uvijek je iznova naglašavala da podržava BDS pokret (pokret koji traži politički i ekonomski bojkot Izraela)te je potpisala peticiju za puštanje na slobodu Georgesa Abdallah, koji je 1982. osuđen na doživotan zatvor zbog atentata na američkog vojnog atašea Charlesa R. Raya te izraelskog diplomatu Yacova Barsimantova[11]. Nakon objave dodjele Nobelove nagrade, Ernaux je iskazala svoju solidarnost sa protestima u Iranu rasplamsanih nakon smrti mlade Iranke, koja je umrla u pritvoru policije za moral.
Djela na hrvatskom prijevodu[uredi | uredi kôd]
- Samo strast (Vuković&Runjić, 2002.)
- Mjesto (Disput, 2008.)
- Jedna žena (Kulturtreger & Multimedijalni institut, 2021.)
- Događaj (Kulturtreger & Multimedijalni institut, 2021.)
Djela (izbor)[uredi | uredi kôd]
- Les Armoires vides, 1974.
- Ce qu'ils disent ou rien, 1977.
- La Femme gelée, 1981.
- La Place, 1983
- Une femme, 1987.
- Passion simple, 1992.
- Journal du dehors, 1993.
- La Honte, 1997.
- L'Événement, 2000.
- La Vie extérieure, 2000.
- Se perdre, 2001.
- L'Occupation, 2002.
- L'Usage de la photo, avec Marc Marie, textes d'après photographies, 2005.
- Les Années, Gallimard, 2008
- L'Atelier noir 2011.
- Retour à Yvetot 2013.
Nagrade[uredi | uredi kôd]
- Prix d'Honneur za „Ce qu'ils disent ou rien”, 1977.
- Prix Renaudot et prix Maillé-Latour-Landry de l’Académie française za „Mjesto”, 1984.
- Prix Marguerite-Duras za „Godine”, 2008.
- Prix François-Mauriac za „Godine”, 2008.
- Prix de la langue française za životni rad, 2008.
- Docteur honoris causa de l'université de Cergy-Pontoise, 2014.
- Premio Stega, talijanska nagrada za književnost za „Godine”, 2016.
- Prix Marguerite-Yourcenar za životni rad
- Nagrada Ernest Hemingway za životni rad, 2018.
- Nagrada Gregor von Rezzori za „Une femme”, 2019.
- Prix Formentor, 2019.
- Prix de l'Académie de Berlin, 2019.
- Prix Littéraire de la Fondation Prince Pierre de Monaco, 2021.
- Nobelova nagrada za književnost, 2022.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Elkin, Lauren (26 October 2018). "Bad Genre: Annie Ernaux, Autofiction, and Finding a Voice". The Paris Review. Archived from the original on 9 August 2022. Retrieved 18 April 2019. https://www.annie-ernaux.org/biography/
- ↑ https://www.annie-ernaux.org/biography/
- ↑ Annie Ernaux Archived 5 November 2014 at the Wayback Machine, Cercle-enseignement.com. Retrieved 12 October 2011
- ↑ Annie Ernaux Archived 5 November 2014 at the Wayback Machine, Cercle-enseignement.com. Retrieved 12 October 2011
- ↑ Schwartz, Christine (24 May 1992). "The Prodigal Daughter". Newsday. Long Island, N.Y. p. 35. Archived from the original on 6 October 2022. Retrieved 6 October 2022 – via Newspapers.com., njezin pobacaj u L’evenement Schwartz, Christine (24 May 1992)
- ↑ Peras, Delphine (11 February 2010). "Les Années par Annie Ernaux". L'EXPRESS (in French). Archived from the original on 29 October 2010. Retrieved 31 October 2010.
- ↑ Schwartz, Christine (24 May 1992). "The Prodigal Daughter". Newsday. Long Island, N.Y. p. 35. Archived from the original on 6 October 2022. Retrieved 6 October 2022 – via Newspapers.com
- ↑ New York Times Book Review
- ↑ Schwartz, Christine (24 May 1992). "The Prodigal Daughter". Newsday. Long Island, N.Y. p. 35. Archived from the original on 6 October 2022. Retrieved 6 October 2022 – via Newspapers.com.
- ↑ Schwartz, Christine (24 May 1992). "The Prodigal Daughter". Newsday. Long Island, N.Y. p. 35. Archived from the original on 6 October 2022. Retrieved 6 October 2022 – via Newspapers.com.
- ↑ "New Nobel laureate Annie Ernaux's repeatedly supported BDS". The Jerusalem Post. 6 October 2022. Archived from the original on 7 October 2022. Retrieved 8 October 2022.