Bertrand Russell
Izvor: Wikipedija
| Radovi u tijeku! |
|---|
 Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku! |
| Bertrand Russell | |
|---|---|
 |
|
| Puno ime | Bertrand Arthur William Russell |
| Rođenje | 18. svibnja 1872. Trelleck, Wales, Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Smrt | 2. veljače 1970. Penrhyndeudraeth, Wales, Ujedinjeno Kraljevstvo |
|
Nagrade
|
|
Bertrand Arthur William Russell, 3. grof Russell (Trelleck, 18. svibnja 1872. - Penrhyndeudraeth, 2. veljače 1970.), engleski[1] filozof, matematičar, logičar, povjesničar i društveni reformator.[2]
Na Trinity Collegeu u Cambridgeu studirao je filozofiju i matematiku, gdje po završetku studija 1895. počinje sveučilišnu karijeru, ali je 1916. udaljen zbog borbene proturatne agitacije, a 1918. je iz istog razloga zatvoren na šest mjeseci. Potomak je ugledne plemićke obitelji, ali ubrzo i sam stječe glas slobodnog mislioca, pacifista, kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se angažira na lijevom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima 1922. i 1923. nema uspjeha. Od 1938. do 1944. predavao je na različitim sveučilištima u SAD-u, a tek je 1944. ponovno izabran za profesora na Trinity Collegeu. I nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s političkim aktivnošću humanista: bori se protiv "ludila hladnog rata", predsjedava Međunarodnom sudu za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu, pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i sudionik antinuklearnih demonstracija.
Godine 1950. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prilaz filozofije, a iz te faze proizašlo je monumentalno djelo "Principia mathematica" nastalo u suradnji s A. N. Whiteheadom, koje je obojici autora donijelo svjetsku slavu i postalo ishodište novog smjera u filozofiji i matematici. Već 1901. istaknuo se kao briljantan logičar, uočivši paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma Fregeove logičke analize aritmetike (Russellov paradoks). U svojoj konkretnoj društvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasništva, države ili iz međurasnih i međuspolnih odnosa.
[uredi] Biografija
[uredi] Porijeklo
[uredi] Djetinjstvo i adolescencija
[uredi] Sveučilišno doba i prvi brak
Godine 1890., Russell je dobio stipendiju za studij matematike na Trinity koledžu u Cambridgeu. Tu je Russell upoznao mlađeg Georgea Edwarda Moorea i Alfreda Northa Whiteheada, koji ga je preporučio takozvanim Apostolima iz Cambridgea. Ubrzo je pokazao znatno znanje iz matematike i filozofije, te je diplomirao 1893., a post-diplomski studij završio je 1895. godine. [3][4]
Vrlo važan događaj u Russellovu životu bio je susret s kvekerkom Alys Pearsall Smith, koju je upoznao sa 17 godina. Ubrzo je postao dobar obiteljski prijatelj (oni su ga zvali unuk Lorda Johna), te su se oni dosta često hvalili s njim i putovali s njim po kontinentu. Upravo je s njima Russell posjetio slavnu Parišku izložbu iz 1889. i popeo se na Eiffelov toranj nedugo nakon što je završen.[5]
Ubrzo se zaljubio u Alys, koja je diplomirala na Sveučilištu Bryn Mawr blizu Philadelphije, te se, protivno željama svoje bake, oženio njom 13. prosinca 1894. Njihov se brak počeo raspadati 1901. godine kada je Russell, dok se vozio na bicikli, shvatio da ju više ne voli. Ona ga je pitala voli li ju, a on je hladnokrvno odgovorio da ne voli. Russell također nije volio Alysinu majku, koju je smatrao okrutnom i željnom kontrole. Bio je to bijedan brak koji se, nakon dugog vremena odvojenosti, raspao 1921.[6] Russell je tijekom ovog perioda imao nekoliko pasionatnih (često i simultanih) afera s mnogim ženama, među koje spadaju Lady Ottoline Morrell i glumica Lady Constance Malleson.[7]
[uredi] Rana karijera
Russell je književnu karijeru započeo 1896. izdavanjem djela Njemačka socijaldemokracija, političke studije koja je indicirala njegov doživotni interes za politiku i društvene teorije. Iste godine je održao predavanje o njemačkoj socijaldemokraciji na Ekonomskom fakultetu u Londonu, gdje će se ponovo vratiti 1937. s predavanjem o znanosti moći.[8] Bio je i član skupine The Coefficients, skupine socijalnih reformatora koju su 1902. utemeljili Sidney i Beatrice Webb.[9]
Godine 1905. piše esej O obilježavanju koji je izdan u filozofskom listu Mind. Godine 1908. Russell postaje član Kraljevskog društva.[10] Godine 1910. izdana su prva tri sveska djela Principia Mathematica, koje je Russell napisao s Alfredom Northom Whiteheadom, što je Russella, uz već prije izdano djelo Principi matematike, učinilo svjetski renomiranim stručnjakom na tom polju. Godine 1911. upoznaje (tada) studenta iz Austrije, Ludwiga Wittgensteina, koga je smatrao genijem i njegovim nasljednikom na polju logike. Russell je mnogo vremena provodio brinući se za Wittingsteinove brojne fobije i česte napadaje očaja. Iako mu je to oduzimalo puno energije, Russell je nastavio podupirati i brinuti se o Wittingsteinu, te poticati njegov akademski razvoj, kao i izdavanje Wittingsteinovog slavnog djela Tractatus Logico-Philosophicus 1922.[11]
[uredi] Prvi svjetski rat
Tijekom Prvog svjetskog rata, Russell je bio jedan od malobrojnih intelektualaca koji su se bavili pacifizmom. Godine 1916. izbačen je s Trinity Collegea nakon osude donesene prema Aktu o obrani. Jedna kasnija osuda donijela mu je šestomjesečnu zatvorsku kaznu koju je služio u Brixtonu.[12] Iz zatvora je pušten u rujnu 1918.
[uredi] Međuratni period i drugi brak
[uredi] Drugi svjetski rat
Russell je nakon Drugog svjetskog rata prvo radio na Sveučilištu u Chicagu, a kasnije je otišao u Los Angeles gdje je predavao na Kalifornijskom sveučilištu. Godine 1940. dobiva posao profesora na Gradskom sveučilištu u New Yorku, no ubrzo, nakon javnog pritiska, dobiva otkaz. Njegovi stavovi (pogotovo oni o seksualnom moralu izneseni u djelu Brak i morali deset godina ranije) učinili su ga "moralno nekompatibilnim" za predavanje na tom sveučilištu. Protest protiv Russella započela je majka jesnog studenta koji nije, prema dotadašnjem uspjehu, mogao pohađati njegove satove matematičke logike. Mnogi intelektualci, koje je predvodio John Dewey, protestirali su zbog ovakvog tretmana.[13] Einsteinov slavni aforizam - "Veliku umovi su uvijek nailazili na nasilnu opoziciju od strane mediokritetnih umova...", nastao je upravo u njegovom otvorenom pismu podrške Russellu.[14] Dewey je zajedno s Horaceom M. Kallenom uredio zbirku članaka o gore navedenoj aferi u knjizi Slučaj "Bertrand Russell". Russell se ubrzo pridružio Fundaciji Barnes gdje je držao niz predavanja o povijesti filozofije raznovrsnoj publici. Ta će predavanja na koncu postati osnova za njegovu knjigu Povijest Zapadne filozofije. Njegovo se prijateljstvo s ekscentričnim Albertom C. Barnesom u ovom periodu raspalo, te se vratio natrag u Irsku kako bi predavao na Trinityju. [15]
[uredi] Kasniji život
[uredi] Politički aktivizam
Russell je veći dio 1950-ih i 1960-ih proveo baveći se političkim aktivizmom, ponajviše oko pitanja nuklearnog razoružanja i procesuiranja ratnih zločina počinjenih tijekom Vijetnamskog rata (vidi Russell-Sartreov Sud za ratne zločine u Vijetnamskom ratu). Godine 1955. izlazi Russell-Einsteinov manifest, dokument koji se strogo zalagao za nuklearno razoružanje, a osim Russella i Einstaina, potpisalo ga je još 11 najprominentnijih nuklearnih fizičara i intelektualaca tog doba.[16] Russell je u ovom periodu napisao i velik broj pisama svjetskim vođama. Tijekom 1960-ih bio je i u kontaktu s Lionelom Rogosinom dok je ovaj snimao svoj antiratni film Dobra vremena, divna vremena, a postao je i heroj mnogim mladima iz pokreta Nova ljevica. Tijekom 1960-ih je otvoreno izražavao nezadovoljstvo onim što je on smatrao politikom nuklearnog genocida koju je provodila vlada SAD-a. Godine 1963. uručena mu je Jeruzalemska nagrada, nagrada koja se dodijeljuje piscima koji se bave slobodama individualaca u društvu.[17] U listopadu 1965., Russell kida svoju člansku iskaznicu Laburističke stranke jer se pribojao kako će britanska vlada poslati vojnike u Vijetnam kao pripomoć SAD-u.[10]
[uredi] Posljednje godine i smrt
[uredi] Sistematizacija vlastitog života
[uredi] Titule i počasti
Russell je tijekom života nosio nekoliko titula i počasti:
- od rođenja do 1908. - Časni Bertrand Arthur William Russell
- od 1908. do 1931. - Časni Bertrand Arthur William Russell, FRS
- od 1931. do 1949. - Prečasni Bertrand Arthur William Russell, FRS
- od 1949. do smrti - Prečasni Bertrand Arthur William Russell, OM, FRS
[uredi] Stavovi
[uredi] Stavovi o filozofiji
Detaljniji članak o ovoj temi: Stavovi o filozofiji Bertranda Russella
Russell se danas uglavnom smatra jednim od utemeljitelja analitičke filozofije. Velik utjecaj na njega je izvršio Gottfried Leibniz, a tijekom života je pisao o svim filozofskim idejama osim o estetici. Najplodniji je bio na polju metafizike, filozofiji i logici matematike, filozofiji jezika, logici i epistemologiji. Kada je Brand Blanshard upitao Russella zašto nikada nije pisao o estetici, ovaj mu je odgovorio da je to zbog toga jer o njoj ništa ne zna, dodajući: "no, to nije dobar izgovor, jer prijatelji mi govore da me to nije spriječilo u pisanju o drugim temama."[18]
[uredi] Stavovi o društvu
Detaljniji članak o ovoj temi: Stavovi o društvu Bertranda Russella
Politički i društveni aktivizam su bili sastavni dio Russellova života sve do njegove starosti, što daje dodatan značaj njegovom bogatom opusu.
Russell je politički aktivan ostao, doslovno, do kraja života, pišući svjetskim vođama i posuđujući svoje ime mnogim političkim manifestima. Neki danas smatraju da je pri kraju života svojim mlađim sljedbenicima dao previše slobode zbog čega su oni koristili njegovo ime u menifestima koje on sam vjerojatno ne bi potpisao. Postoje teze da je sam Russell postao svjestan ove činjenice kada je otpustio svog osobnog tajnika, Ralpha Schoenmana, koji je u to vrijeme bio gorljivi ljevičar.
[uredi] Izvori
- ↑ Sidney Hook, "Lord Russell i Sud za ratne zločine", Bertrand Russell: critical assessments, Svezak 1., uredio A. D. Irvine, (New York 1999.) str. 178
- ↑ Stanfordova Enciklopedija filozofije, "Bertrand Russell", 1. svibnja 2003.
- ↑ O'Connor, J. J.; E. F. Robertson (listopad 2003). Alfred North Whitehead. School of Mathematics and Statistics, University of St Andrews, Scotland. Preuzeto 2007.
- ↑ Griffin, Nicholas; Albert C. Lewis. Bertrand Russell's Mathematical Education. Notes and Records of the Royal Society of London, izdanje 44, br. 1. 51-71. Preuzeto 2007.
- ↑ Wallenchinsky et al. (1981), "Famous Marriages Bertrand...Part 1".
- ↑ Wallenchinsky et al. (1981), "Famous Marriages Bertrand...Part 3".
- ↑ Kimball, Roger. Love, logic & unbearable pity: The private Bertrand Russell. The New Criterion izdanje 11, br. 1, rujan 1992. The New Criterion. Archived from the original on 2006-12-05. Preuzeto 2007.
- ↑ Simkin, John. London School of Economics. Preuzeto 2007.
- ↑ Russell, Bertrand (2001). Ray Perkins S poštovanjem, Bertrand Russell: Pisma izdavaču 1904. - 1969., Chicago: Open Court Publishing. URL accessed 2007. ISBN 0-8126-9449-X
- ↑ 10,0 10,1 Galerija Bertrand Russell
- ↑ Russell o Wittgensteinu
- ↑ Vellacott, Jo (1980.). Bertrand Russell i pacifisti Prvog svjetskog rata, Brighton: Harvester Press. ISBN 0855274549
- ↑ Leberstein, Stephen (November/December 2001). "Appointment Denied: The Inquisition of Bertrand Russell". Academe. Preuzeto 2008-02-17.
- ↑ [1] Einstein quotations and sources. 9. srpnja 2009.
- ↑ "Bertrand Russell" (2006.). Preuzeto 2008.
- ↑ Russell, Bertrand; Albert Einstein (1955.). "Russell-Einsteinov manifest". Preuzeto 2008..
- ↑ Jerusalem International Book Fair
- ↑ Blanshard, u Paul Arthur Schilpp, ed., Filozofija Branda Blansharda, Open Court, 1980, str. 88, citirajući pismo koje je dobio od Russella.
