Baruch de Spinoza
Izvor: Wikipedija
| Baruch de Spinoza | |
 |
|
| Zapadna filozofija | |
| Filozofija 17. stoljeća | |
| Rođenje | 24. studeni, 1632 (Amsterdam, Nizozemska) |
|---|---|
| Smrt | 21. veljača, 1677 (Den Haag, Nizozemska) |
| Škola/tradicija | Racionalizam |
| Glavni interesi | Etika, Epistemologija, Metafizika |
| Poznate ideje | Panteizam, neutralni monizam, intelektualna i religijska sloboda, odvojenje između crkve i države, kritika Mojsijevog autorstva određenih knjiga hebrejske Biblije, političko društvo nastalo iz moći, a ne ugovora |
| Utjecaji | Hobbes, Descartes, Stoici, Avicenna, Majmonid, Nikola od Kuze, Aristotel, Bacon, Platon |
| Utjecao na | Kant, Hegel, Davidson, Schopenhauer, Deleuze, Einstein, Leibniz, Goethe, Nietzsche, Althusser, Hardt, Negri, Fromm |
| Potpis | [[Slika:{{{potpis}}}|128px]] |
Baruch de Spinoza (Amsterdam, 24. studenog 1632. - Den Haag, 21. veljače 1677.), nizozemski je filozof.
Sadržaj |
[uredi] Život
Benedikt de Spinoza, kojega su njegovi sinagoški svećenici nazvali Baruh Spinoza, bio je znan i kao Bento de Spinoza ili Bento d'Espiñoza u društvu u kojem je odrastao. S Renéom Descartesom i Gottfriedom Wilhelmom Leibnizom, bio je jedan od najvećih filozofa racionalista sedamnaestog stoljeća. Smatra se osnivačem modernog biblijskog kriticizma. Njegovo najveće djelo je Etika. U ljeto 1656. godine židovska ga je zajednica ekskomunicirala zbog njegovih shvaćanja prirode Boga i tumačenja biblijskih knjiga. Ekskomunikacija je popraćena prokletstvom kojemu je po žestini malo sličnih u povijesti. Vjernicima je naređeno neka nitko s njim ne progovori ni pismeno ni usmeno, neka ne borave s njim pod istim krovom i neka se drže četiri lakta dalje od njega. Nakon ovog događaja, Spinoza je prihvatio ime "Benedikt" (latinski ekvivalent imena "Baruh").
[uredi] Učenje
Za Spinozu postoji samo jedna supstancija: Bog ili priroda; ona je uzrok same sebe (causa sui). Supstancija, i sama beskonačna, ima beskonačno mnogo atributa, od kojih čovjek poznaje dva: protežnost (extensio) i mišljenje (cogitatio). S atributima dolaze i modusi (načini, posebnosti) supstancije, mnoštvenost naturae naturatae, to jest ukupnost izvanljudske i ljudske prirode.
Zbog svojega učenja Spinoza je istodobno smatran i najvećim Židovom i najvećim ateistom.
Čitajući Spinozinu Etiku, nekih 200 godina kasnije, njemački pjesnik Heinrich Heine napisao je da je to "šuma misli do neba visokih", čija "nesalomljiva stabla pružaju svoje korijenje u vječnu zemlju".
[uredi] Kronologija
- 1632. - rođen u Amsterdamu
- 1656. - isključen iz židovske zajednice; kod jednoga bivšeg isusovca uzima privatnu poduku iz latinskoga, klasične književnosti, skolastičke i kartezijanske filozofije; živi od brušenja leća
- 1660. - protjeran iz Amsterdama
- 1660.-1669. - živi u blizini Leidena
- 1669.-1677. - živi u Haagu
- 1677. - 21. veljače umire u Haagu.
[uredi] Djela
- Korte Verhandeling van God, de mensch en deszelvs welstand ("Rasprava o Bogu, čovjeku i o čovjekovoj sreći", oko 1660.)
- Renati des Cartes principiorum philosophiae ("Načela filozofije Renéa Descartesa", 1663.)
- Tractatus theologico-politicus ("Teološko-politički traktat", 1670.)
- Ethica ordine geometrico demonstrata ("Etika, geometrijskim redom izložena", objavljeno postumno 1677.)
[uredi] Vanjske poveznice
- Integralni tekst Etike u izvorniku (lat.)
- Etika (Projekt Gutenberg) (engl.)
- Etika (engl.)
- Spinoza i njegova filozofija (The Internet Encyclopedia of Philosophy) (engl.)
