Baruch de Spinoza

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Baruch de Spinoza
Baruch de Spinoza
Zapadna filozofija
Filozofija 17. stoljeća
Rođenje 24. studeni, 1632 (Amsterdam, Nizozemska)
Smrt 21. veljača, 1677 (Den Haag, Nizozemska)
Škola/tradicija Racionalizam
Glavni interesi Etika, Epistemologija, Metafizika
Poznate ideje Panteizam, neutralni monizam, intelektualna i religijska sloboda, odvojenje između crkve i države, kritika Mojsijevog autorstva određenih knjiga hebrejske Biblije, političko društvo nastalo iz moći, a ne ugovora
Utjecaji Hobbes, Descartes, Stoici, Avicenna, Majmonid, Nikola od Kuze, Aristotel, Bacon, Platon
Utjecao na Kant, Hegel, Davidson, Schopenhauer, Deleuze, Einstein, Leibniz, Goethe, Nietzsche, Althusser, Hardt, Negri, Fromm

Baruch de Spinoza (Amsterdam, 24. studenog 1632. - Den Haag, 21. veljače 1677.), nizozemski je filozof.

Život[uredi VE | uredi]

Benedikt de Spinoza, kojega su njegovi sinagoški svećenici nazvali Baruh Spinoza, bio je znan i kao Bento de Spinoza ili Bento d'Espiñoza u društvu u kojem je odrastao. Rodio se 24. studenog 1632. u Amsterdamu. Studirao je židovsku filozofiju i teologiju srednjeg vijeka (Talmud i Bibliju), kabalističke spise te spise židovskog filozofa Maimonidesa. Kasnije je učio grčki i latinski jezik, studirao skolastičku filozofiju. S Renéom Descartesom i Gottfriedom Wilhelmom Leibnizom, bio je jedan od najvećih filozofa racionalista sedamnaestog stoljeća. Smatra se osnivačem modernog biblijskog kriticizma. Njegovo najveće djelo je Etika. 27. srpnja 1656. godine židovska ga je zajednica ekskomunicirala zbog njegovih shvaćanja prirode Boga i tumačenja biblijskih knjiga. Ekskomunikacija je popraćena prokletstvom kojemu je po žestini malo sličnih u povijesti. Vjernicima je naređeno neka nitko s njim ne progovori ni pismeno ni usmeno, neka ne borave s njim pod istim krovom i neka se drže četiri lakta dalje od njega. Nakon ovog događaja, Spinoza je prihvatio ime "Benedikt" (latinski ekvivalent imena "Baruh"). Posvećuje se studiju kartezijanske filozofije. Živi u različitim dijelovima Nizozemske i vodi povučen život. Umire od tuberkuloze 21. veljače 1677.

Učenje[uredi VE | uredi]

Za Spinozu postoji samo jedna supstancija: Bog ili priroda; ona je uzrok same sebe (causa sui). Supstancija, i sama beskonačna, ima beskonačno mnogo atributa, od kojih čovjek poznaje dva: protežnost (extensio) i mišljenje (cogitatio). S atributima dolaze i modusi (načini, posebnosti) supstancije, mnoštvenost naturae naturatae, to jest ukupnost izvanljudske i ljudske prirode.


Čitajući Spinozinu Etiku, nekih 200 godina kasnije, njemački pjesnik Heinrich Heine napisao je da je to "šuma misli do neba visokih", čija "nesalomljiva stabla pružaju svoje korijenje u vječnu zemlju".

Kronologija[uredi VE | uredi]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Korte Verhandeling van God, de mensch en deszelvs welstand ("Rasprava o Bogu, čovjeku i o čovjekovoj sreći", oko 1660.)
  • Renati des Cartes principiorum philosophiae ("Načela filozofije Renéa Descartesa", 1663.)
  • Tractatus theologico-politicus ("Teološko-politički traktat", 1670.)
  • Ethica ordine geometrico demonstrata ("Etika, geometrijskim redom izložena", objavljeno postumno 1677.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Baruch de Spinoza