Boris Vrga

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Boris Vrga
Rođenje Mrzljaki, 21. lipnja 1953.
Obrazovanje Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Poslodavac Opća bolnica "dr. Ivo Pedišić" Sisak
Zanimanje liječnik, likovni kritičar, pjesnik
Titula prim.
Portal o životopisima

Boris Vrga (Mrzljaki, 21. lipnja 1953.), hrvatski je liječnik, pjesnik i likovni kritičar.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Mrzljakima kraj Karlovca 1953. godine. Gimnaziju je završio u Petrinji, a medicinski fakultet u Zagrebu.

Radio je u bolnicama u Zagrebu, Karlovcu i Petrinji. Specijalist je za plućne bolesti i tuberkulozu. Dodijeljen mu je naslov primarijus.

Pjesme piše od 1979. godine. S književnikom i slikarom Josipom Stanićem Staniosom 1993. godine pokreće Generacije - časopis za kulturu, književnost i duhovni identitet grada Petrinje, a od 2011. godine izdaje i uređuje časopis Kupa. Bio je član redakcije zagrebačkog časopisa Haiku. Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga P.E.N. centra i Hrvatskoga liječničkog zbora.

Djela[uredi | uredi kôd]

Književna djela[uredi | uredi kôd]

  • Uslovno ogledalo, pjesme, 1979.[1]
  • Testament, pjesme, 1982.[2][3]
  • Sezona zmija, pjesme, 1989.
  • Ime šume, pjesme, 1990.[4]
  • Zagovornik ljeta, haiku, 1991.
  • Svlak i kruna, izabrane i neobjavljene pjesme, 2011.[5]
  • Svjetlom po rubu, studije, ogledi, portreti, 2016.
  • Biciklisti, pjesme, 2017.
  • Limeni pijetao, tanke, 2017.
  • Životinjski vrt, pjesme, 2020.[6][7][8]

Vrga je zastupljen u više antologija i pregleda poezije: Grana koja maše (pregled haiku pjesništva u Jugoslaviji) Požega, 1991., Leptir na čaju (antologija jugoslavenske haiku poezije), Tuzla, 1991., Naša ljubavnica tlapnja (antologija hrvatskih pjesama u prozi), Zagreb, 1992., Skupljena baština (suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940. – 1990.), Zagreb, 1993., Strast razlike, tamni zvuk praznine (hrvatsko pjesništvo osamdesetih i devedesetih), Zagreb, 1995., Antologija hrvatskog haiku pjesništva, Zagreb, 1996., Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti, Zagreb, 2008., Susretanja, svjetska antologija erotskog haikua, Beograd, 2008., Suvremeno hrvatsko pjesništvo 1970 - 2010., Zagreb 2010. (u izboru Zvonimira Mrkonjića), Subića, antologija hrvatskog pjesništva o životinjama, Zagreb, 2010., Moja antologija hrvatske ljubavne poezije (od A.G. Matoša do I. S. Bodrožić, u izboru Branislava Glumca), Zagreb, 2011., Nepokošeno nebo, antologija hrvatskog haiku pjesništva, Zagreb, 2011., Nepokošeno nebo II, antologija hrvatskog haiku pjesništva, 2018. i drugima.

Likovna publicistika[uredi | uredi kôd]

  • Gašpar Bolković Pik, monografija, 2000.
  • Ivan Antolčić - Posavski Antej, monografija, 2001.
  • Stoljeća petrinjske likovnosti, monografija, 2002.
  • Milan Steiner, monografija, 2004.
  • Sisački likovni vijek, monografija, 2006.
  • Vilim Muha, monografija, 2008.
  • Marijan Glavnik, monografija, 2008.
  • Lovro Findrik, monografija, 2009.
  • Tuberkuloza i likovnost, monografija, 2012.[9]
  • Ivan Antolčić: ilustracije, monografija, 2014.
  • Đorđe Petrović: akvareli, monografija, 2014.
  • Petrinjski atelijeri, monografija, 2015.
  • Trideset godina Galerije "Krsto Hegedušić" (sa Zvonimirom Martinovićem), 2018.

Likovne studije[uredi | uredi kôd]

  • Sveti Kvirin u djelima sisačkih likovnih umjetnika, u monografiji Sveti Kvirin biskup sisački, 2003.
  • Izložba slika i skulptura prvoupisanih studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1907., 2007.
  • Petrinjski plakat, 2009.
  • Između čekića i nakovnja, o likovnim postavima Mladena Pejakovića, u monografiji Pejaković, 2009.
  • Ivan Tucić, 2009.
  • Petrinjska likovna moderna, 2013.
  • Zemlja, 2014.
  • Petrinjska keramika, 2016.

Uredničke knjige i članci[uredi | uredi kôd]

Priredio je za tisak i opremio predgovorom izabrana djela Stanka Tomašića (Salon milostive Kle i druge književne pikanterije, 2012.), pjesme Josipa Stanića Staniosa (Izabrane pjesme, 1986. i Moj Križ, 2012. ), Oskara Dürra (Ledene staze, 2013.) i Dušana Vukosavljevića (Kada grožđe zrije, 2018.). Objavio je i panoramu poslijeratne sisačko - banijske poezije Plodne noći (1982.), panoramu Mlado pokupsko pjesništvo (časopis Kupa, br. 5-6, 2016.) i prvu Antologiju hrvatske tanka poezije (časopis Kupa, br. 7-8. 2018.).

Koncipirao je i napisao kritičke tekstove za preko sedamdeset pojedinačnih i skupnih likovnih izložaba (Krsto Hegedušić, Milan Steiner, Joso Bužan, Petar Križanić Pjer, Želimir Janeš, Zdenko Gradiš, Mila Vod, Ivan Antolčić, Mladen Pejaković, Dušan Kokotović, Ivan Mareković, Lovro Findrik, Stanoje Jovanović, Đorđe Petrović, Vilim Muha, Zdenko Grgeljac, Davor Žilić, Stoljeće petrinjskog crteža i grafike, Kupa i pokupski svijet, Moderno i suvremeno petrinjsko slikarstvo, Petrinjsko kiparsko stvaralaštvo XX. stoljeća, Zlatno desetljeće petrinjske likovnosti 1920. – 1930., Zemlja 1929. – 1935., 100 umjetnina za 100 godina Gimnazije Sisak, Ponovno zajedno - profesori i učenici, Sisački slikarski krug, Josip Stanić Stanios - "U ekspresionističkom duhu" (Retrospektivna izložba slika), i dr.).

U Petrinji je 2008. godine pokrenuo Petrinjski salon grafike (dosada održane tri smotre; 2008., 2013. i 2017.). Autor je Skica za portret za Hrvatsku radioteleviziju (Vilim Muha, Stanoje Jovanović, petrinjski likovni stvaratelji, Lovro Findrik).

Medicinske studije[uredi | uredi kôd]

  • Ambrozija, nevidljivi napadač iz prikrajka, priručnik, 2008.[10]
  • 70 godina pulmologije u Petrinji (2016.)[11][12]

Također je objavio više članaka u stručnim časopisima.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

O njegovim knjigama pisali su: Zvonimir Mrkonjić, Tonko Maroević, Hrvoje Pejaković, Stanko Lasić, Branko Maleš, Branko Čegec, Miroslav Mićanović, Miljenko Jergović, Franjo Nagulov, Sead Begović, Gordana Benić, Josip Škunca, Ivanka Reberski, Marina Baričević, Branka Hlevnjak, Patricia Kiš, Miroslava Jandrić, Boris Beck, Goran Bujić, Andrej žmegač, Igor Brešan, Grozdana Cvitan, Irena Kraševac, Višnja Slavica Gabout, Nenad Piskač, Biserka Goleš Glasnović i drugi.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Boris Vrga, Uslovno ogledalo, Književna omladina, Sisak, 1979.
  2. ↑ Boris Vrga, Testament (ilustrirao Ivica Antolčić), SIZ u oblasti kulture, Petrinja, 1982.
  3. ↑ Zvonimir Mrkonjić, Mitografija predmetnog (Boris Vrga:Testament, SIZ u oblasti kulture Petrinja, Petrinja 1982), Gordogan 6/1984.
  4. ↑ Boris Vrga, Ime šume, SIZ za kulturu, Petrinja, 1990.
  5. ↑ Tonko Maroević, Zapis psika, miris šume - Prolegomena pjesništvu Borisa Vrge, Sarajevske sveske 41-42/2013., (Internet Archive), pristupljeno 12. siječnja 2021.
  6. ↑ Boris Vrga, Životinjski vrt, vlastita naklada, Petrinja, 2020., ISBN 9789535732846
  7. ↑ Franjo Nagulov, San o slobodi, Kolo 2/2020. (HAW), pristupljeno 12. siječnja 2021.
  8. ↑ Biserka Goleš Glasnović, Poetski bestijarij, Republika 9-10/2020. (Internet Archive), pristupljeno 12. siječnja 2021.
  9. ↑ Miljenko Jergović, Boris Vrga: TBC art, www.jergovic.com, objavljeno 22. prosinca 2012. (Internet Archive), pristupljeno 12. siječnja 2021.
  10. ↑ Boris Vrga, Ambrozija, nevidljivi napadač iz prikrajka, Aura, Sisak, 2008., ISBN 9536834440
  11. ↑ Boris Vrga, 70 godina pulmologije u Petrinji : pregled djelovanja pulmološke djelatnosti od 1946. do 2016., vlastita naklada, Petrinja, 2016., ISBN 9789535732815
  12. ↑ Berislav Persoglia, Objavljena knjiga dr. Borisa Vrge: 70 godina pulmologije u Petrinji, www.hlz.hr (HAW), pristupljeno 12. siječnja 2021.
  • Suzana Marjanić, Razgovor: Boris Vrga: O večernjama, tuberkulozi i kreativnosti, Zarez, 24. studenoga 2012.,str. 34. – 35.
  • Branka Hlevnjak, Boris Vrga, pjesnik i likovni kritičar: "Pokupska umjetnička baština moje je trajno nadahnuće", Hrvatsko slovo, 2. ožujka 2012., str. 3. – 4.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Boris_Vrga&oldid=6876785"