Dragan Primorac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dragan Primorac
Dragan Primorac
Ministar znanosti, obrazovanja i športa
u službi
23. prosinca 2003. – 2. srpnja 2009.
Prethodnik Vladimir Strugar, ministar prosvjete i športa
Gvozden Flego, ministar znanosti i tehnologije
Nasljednik Radovan Fuchs
Rođenje 7. lipnja 1965.
Politička stranka nezavisan
Supruga Jadranka Primorac
12. siječnja 2008. mu je potvrđen mandat

Dragan Primorac (Banja Luka, 7. lipnja 1965.), hrvatski je liječnik, genetičar i političar, ministar znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske u vladama premijera Sanadera od 2003. do 2009.

Školovanje i usavršavanje[uredi VE | uredi]

Diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Studij u Splitu 1991. godine. Doktorsku disertaciju pod nazivom "Osteogenesis imperfecta kao posljedica pogreške u obradi glasničke RNA" obranio 1997. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (rezultati doktorske dizertacije su izrađeni na Sveučilištu Connecticut, Medical School). Specijalist je pedijatar i stalni sudski vještak. Kao postdoktorand (engl. postdoctoral fellow), a potom i kao podučavatelj (engl. instructor), radio više godina na Sveučilištu Connecticut, Medical School, Farmington, SAD. Stručno se usavršavao pri Connecticut State Police Forensic Science Laboratory, Meriden, SAD, Armed Forces Institute of Pathology (AFIP), Rockville, SAD, Analytical Genetic Testing Center, Denver, SAD, University hospital St. Christopher's, Allegheny University, Philadelphia, SAD i Roche Molecular Systems, Alameda, SAD.

Sudjelovanje u radu društava, nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Član je Američke akademije za sudsku medicinu, Američkog društva za humanu genetiku, Hrvatskog društva za humanu genetiku i Hrvatske udruge Osteogenesis Imperfecta. Dobitnik je niza međunarodnih i domaćih priznanja, a među njima i Young Investigator Award (American Society for Bone and Mineral Research), Michael Geisman Fellowship Award (Osteogenesis Imperfecta Foundation), Nagrade grada Splita koju dijeli s prof. dr. Šimunom Anđelinovićem, Nagrade za životno djelo Instituta za forenzičke znanosti, Sveučilišta New Haven za doprinos razvoju forenzičkih znanosti, Nagrada talijanske regije Veneto za posebna postignuća i promicanje znanosti u EU.

Znanstveni rad[uredi VE | uredi]

Autor je više od sto znanstvenih radova i kongresnih priopćenja od kojih je 50-ak zastupljeno u CC-u i SCI-ju. Do sada je citiran oko 1100 puta. Kao pozvani predavač sudjelovao je na više od 30 znanstvenih i stručnih skupova. Autor je u više stručnih i nastavnih knjiga u RH, te u dvije knjige objavljene u SAD-u. Sudjelovao je ili sudjeluje u dodiplomskoj nastavi na medicinskim fakultetima u Zagrebu i Splitu, te na znanstvenim i stručnim poslijediplomskim studijima medicinskih fakulteta u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Veroni.

Jedan je od utemeljitelja analize DNK u sudskoj medicini u Republici Hrvatskoj. Suosnivač je Laboratorija za kliničku i sudsku genetiku KB Split, dugogodišnji član Vladinog ureda za poginule i nestale hrvatske branitelje, a do početka mandata ministra bio je član Područnog tehnologijskog vijeća Ministarstva, znanosti i tehnologije RH. Dvije je godine bio glavni koordinator međunarodnog projekta u koji je uključeno 6 europskih država s ciljem primjene i analize novih DNK sustava u svrhu identifikacija. Osnivač je američko-europskog kongresa iz kliničke i sudske genetike koji se održava svake 2 godine u Hrvatskoj, a zadnje je četiri godine u svojstvu suorganizatora u rad Kongresa uključena Mayo Clinic iz SAD-a. Od 2007. godine organizator Kongresa je ISABS (International Society for Applied Biological Sciences) čiji je suosnivač. Službeni časopis ISABS-a od 2007. godine je Croatian Medical Journal.

Autor je izvornih rezultata o genetičkom podrijetlu Europljana, a posebno je radio na genetičkom podrijetlu Hrvata te naroda Bosne i Hercegovine. Autor je niza radova iz područja forenzičkih znanosti, populacijske genetike, molekularne genetike skeletnih bolesti u djece itd. Radio je na Klinici za pedijatriju Kliničke bolnice Split te bio dugogodišnji voditelj laboratorija za kliničku i sudsku genetiku KB Split. Radio je i kao ravnatelj Poliklinike "Sveti Duh II", koja je u većinskom izraelskom vlasništvu. Mentor je pri izradi 5 doktorskih disertacija, 3 magistarska rada i 2 diplomska rada.

O rezultatima rada njegovog tima objavljeni su tekstovi u prestižnim znanstvenim časopisima poput JAMA, Science, Lancet i drugi te tiskovinama poput New York Times-a, USA Today, Chicago Tribune, Hartford Courant i dr.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Od prosinca 2003. godine do siječnja 2008. godine član je Vlade Republike Hrvatske i obnaša dužnost ministra znanosti, obrazovanja i športa. Na parlamentarnim izborima 2007. godine bio je kandidat Hrvatske demokratske zajednice na listi za 11. izbornu jedinicu (lista za dijasporu), te je izborio zastupnički mandat s rezultatom od gotovo 82%. Mandat je stavio u mirovanje, a 12. siječnja 2008. ponovno je imenovan na dužnost ministra znanosti, obrazovanja i športa.

1. srpnja 2009. godine, nakon što je ostavku podnio premijer Sanader, podnosi ostavku na ministarsku dužnost.[1]

U studenom 2009. postaje kandidat za predsjednika Republike Hrvatske. U prvom krugu osvaja 5,93% glasova te ne ulazi u drugi krug izbora.[2] Od 25. rujna 2007.[3] do 5. studenoga 2009. bio je članom HDZ-a.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. I Primorac dao ostavku!. net.hr. pristupljeno 2009-12-05
  2. Izbori za predsjednika Republike Hrvatske 2009.. Državno izborno povjerenstvo RH. pristupljeno 2010-01-21
  3. Ministar obrazovanja, znanosti i športa, Dragan Primorac, postao je član HDZ-a : Dragan Primorac i formalno član HDZ-a // Dnevnik.hr, Zagreb, 25. rujna 2007., 13:48

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Dragan Primorac