Drama

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Old book bindings.jpg
Ovaj članak je dio
serije o književnosti
Povijest književnosti

Antička književnost
RimskaStarogrčka
Renesansna književnost
XIV. stoljećeXV. stoljećeXVI. stoljeće
Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo
XVII. stoljećeXVIII. stoljeće
Predromantizam i romantizam
XIX. stoljeće
Moderna književnost
XX. stoljećeXXI. stoljeće

Književni rodovi

LirikaEpikaDrama

Književne vrste

autobiografijaživotopis
dječja književnostdnevnici
fantastikapjesništvo
publicistikaesejistika

Književnost po jezicima

albanskaarapskaarmenska
bugarskacrnogorskačeška
engleska (američkaaustralskairska)
francuskanovogrčkahrvatska (BiH)
indijskatalijanskajapanska
kineskamađarskamakedonska
njemačkaperzijskapoljska
portugalskaruskaslovenska
srpskašpanjolska
švedskaukrajinska

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Drama. Za grad i prefekturu u Grčkoj, pogledajte Drama, Grčka i Prefektura Drama.

Prevedeno s grčkog jezika, drama znači radnja. Ona obuhvaća sve književne vrste namijenjene izvođenju na pozornici, a koje svoj pravi smisao dobivaju u kazališnoj predstavi.

Dramski tekst[uredi VE | uredi]

predložak po kojem je nastala drama, prilagođen je kazališnoj izvedbi. Dijeli se na:

  • popisa lica ili osoba - stoji na početku dramskog teksta
  • didaskalija - kratki opisi i upute redatelju i glumcima
  • dijaloga - upravni govor dva lika koji izražava suprotnosti među likovima
  • monologa - govor jednog lika kada govori sam sa sobom; služi za prikazivanje razmišljanja i idejnih stavova likova

Vanjska kompozicija drame[uredi VE | uredi]

sastoji se od:

  • čina (akta) - veća dramska cjelina
  • prizora (scene) - manji dijelovi predstave koji se izmjenjuju ulaskom ili izlaskom nekog lika na pozornicu; obično ih ima 10-15 u jednom činu, ali to nije strogo pravilo

Unutarnja kompozicija drame[uredi VE | uredi]

sastoji se od:

  • dramske radnje koja se ostvaruje izmjenom dramskih situacija
  • dramske situacije koja predstavlja odnos među likovima na sceni, najčešće je suprostavljen
  • dramskog sukoba koji se rađa iz suprostavljenih odnosa među likovima i razvija se tijekom dramske kompozicije
  • dramske kompozicije koju čine
    • uvod ili ekspozicija - dio u kojem se upoznaju likovi i okolnosti radnje
    • zaplet ili komplikacija - dio u kojem počinje sukob; naziva se još i točka bez povratka
    • vrhunac ili kulminacija - dio ispunjen napetošću koja proizlazi iz dramskog sukoba
    • preokret ili peripetija - trenutak kad se u radnji dogodi nešto suprotno od onoga što se očekuje
    • rasplet - završni dio drame

Pravilo o trojnom jedinstvu[uredi VE | uredi]

Strogo klasično pravilo prema kojem radnja mora teći unutar triju jedinstava: mjesta, vremena i radnje. Jedinstvo mjesta znači da se radnja odvija na jednom mjestu, jedinstvo vremena znači da se radnja morala dogoditi u jedinstvenom, neprekinutom vremenskom odsjeku, a jedinstvo radnje znači da nema isprepletanja dviju ili više usporednih radnji.

Drama jednočinka[uredi VE | uredi]

Jednočinkom se naziva drama koja se sastoji od jednoga čina, odriče se razgranate intrige, a može biti svedena na jedan lik; monodrama.

Razvoj drame[uredi VE | uredi]

Grčka komedija i tragedija imale su važan utjecaj na razvoj drame u svim europskim književnostima. U srednjem vijeku razvija se poseban tip drame koji nastaje na osnovi crkvenih vjerskih obreda, nazivaju se misteriji, mirakuli i moraliteti, a u našoj književnosti su to prikazanja. U takvim djelima obrađuju se događaji iz Kristovog života ili života pojedinih svetaca i mučenika. Renesansna komedija slijedi antičku tradiciju. Na nju se naslanja i naš najveći komediograf Marin Držić. Vrhunac dramske umjetnosti u renesansi vezan je uz stvaralaštvo Williama Shakespearea. U razdoblju klasicizma dolazi do ponovnog oživljavanja antičke drame. Razdoblje romantizma ošto se suprostavlja normama klasicističke drame. Prikazuje se najčešće motiv odmetništva i sukob pojedinca s društvom. U 20. stoljeću javlja se teatar apsurda. U takvim dramama, koje se odupiru tradiciji europske drame, razvija se težnja da se iskaže izgubljenost, osamljenost, tjeskoba i strah modernog čovjeka (E. Ionesco, S. Beckett).

Tespis je u 6. st. pr. Kr. uveo 1. glumca, Eshil uvodi 2. glumca, Sofoklo uvodi 3. glumca.

Poveznice[uredi VE | uredi]