Ero s onoga svijeta
Ero s onoga svijeta je komična opera u tri čina Jakova Gotovca, op. 17. Libreto je prema narodnoj priči spjevao Milan Begović.
Sadržaj |
[uredi] Likovi i uloge
- Marko, bogati seljak, bas
- Doma, njegova druga žena, mezzosopran
- Đula, Markova kći iz prvog braka, sopran
- Mića (Ero), momak iz drugog sela, tenor
- Sima, mlinar, bariton
- Čobanče, dječji sopran
- Jedan momak, tenor
- djevojke (6 solo), žene (8 solo), momci, čobani, voćarice (4 solo), trgovci (4 solo), djeca i ostali seoski svijet
Radnja se zbiva u malom varošu, negdje u ravnici ispod Dinare, u ranoj jeseni.
Vrijeme današnje kao i ono od pred sto godina.
[uredi] Orkestar
- 3 flaute (III i pikolo), 2 oboe, engleski rog, 3 klarineta, 2 fagota (II i kontrafagot)
- 4 F-roga, 3 C-trube, 3 trombona, tuba
- Timpani, udaraljke, harfa, pijanino
- I violine, II violine, viole, violončela, kontrabasi
- Na pozornici: orgulje
[uredi] Povijest
Rad na skladanju opere Gotovac je započeo 10. listopada 1932. godine i radio je u tri faze do 8. svibnja 1935. Opera je praizvedena 2. studenog 1935. u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu i ostala do danas najizvođenije djelo hrvatske muzičke literature.
Praizvedbom je dirigirao sam Gotovac i već tada je osjetio da je publika operu dobro primila, što su potvrdile i kasnije reprize. Ipak, u Jutarnjem listu Lujo Šafranek Kavić je napisao: "Opet je jedan hrvatski kompozitor uzalud pisao jednu operu". Nasuprot tome, u Novostima je Milan Katić opisao operu superlativima, a u beogradskoj Pravdi Stražičić je hvalio operu.
Prva sljedeća izvedba Ere je bila izvan granica Jugoslavije, u Brnu (tada Čehoslovačka), na češkom jeziku 1936. godine, a zatim je izvedena u Narodnom pozorištu u Beogradu 17. travnja 1937., dok je svoje sljedeće veliko postavljanje doživjela tek 27. veljače 1948. u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, gdje je otad postavljana pet puta s 228 izvedenih predstava (uključujući i najnoviju postavu u režiji Egona Savina od 8. veljače 2003. godine).
Gotovac i Begović su glazbenu i tekstualnu osnovu za ovu operu našli u folkloru narodnih skupina, od folklora Zagore (završno kolo) do kosovskih djevojačkih pjesama iz Gnjilana (početni zbor djevojaka Duni mi, duni, lađane).
[uredi] Obrade
Završno kolo Što na nebu sja visoko iz trećeg čina obradio je sastav Let 3 i izdao na albumu iz 2005. godine "Bombardiranje Srbije i Čačka".
