Ero s onoga svijeta

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ero s onoga svijeta
Ero s onoga svijeta.jpg
Prizor iz opere Ero s onoga svijeta
Autor Jakov Gotovac
Libreto Milan Begović
Praizvedba 2. studenog 1935.
HNK u Zagrebu
Arije Đulina pjesma iz 1. čina
Erina pripovijest iz 1. čina
Pjesma mlinara Sime iz 2. čina
Đulina tužaljka iz 2. čina

Ero s onoga svijeta je komična opera u tri čina Jakova Gotovca, op. 17. Libreto je prema narodnoj priči spjevao Milan Begović.

Likovi i uloge[uredi VE | uredi]

  • Marko, bogati seljak (bas)
  • Doma, njegova druga žena (mezzosopran)
  • Đula, Markova kći iz prvog braka (sopran)
  • Mića (Ero), momak iz drugog sela (tenor)
  • Sima, mlinar (bariton)
  • Čobanče (dječji sopran)
  • Jedan momak (tenor)
  • Djevojke, žene, momci, čobani, voćarice, trgovci, djeca i ostali seoski svijet

Radnja se zbiva u malom varošu, negdje u ravnici ispod Dinare, u ranoj jeseni.
Vrijeme današnje kao i ono od pred sto godina.

Orkestar[uredi VE | uredi]

  • 3 flaute (III i pikolo), 2 oboe, engleski rog, 3 klarineta, 2 fagota (II i kontrafagot)
  • 4 F-roga, 3 C-trube, 3 trombona, tuba
  • Timpani, udaraljke, harfa, pijanino
  • I violine, II violine, viole, violončela, kontrabasi
  • Na pozornici: orgulje

Povijest[uredi VE | uredi]

Rad na skladanju opere Gotovac je započeo 10. listopada 1932. godine i radio je u tri faze do 8. svibnja 1935. Opera je praizvedena 2. studenog 1935. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i ostala do danas najizvođenije djelo hrvatske muzičke literature.

Praizvedbom je dirigirao sam Gotovac i već tada je osjetio da je publika operu dobro primila, što su potvrdile i kasnije reprize. Ipak, u Jutarnjem listu Lujo Šafranek Kavić je napisao: »Opet je jedan hrvatski kompozitor uzalud pisao jednu operu«. Nasuprot tome, u Novostima je Milan Katić opisao operu superlativima, a u beogradskoj Pravdi Stražičić je hvalio operu.

Prva sljedeća izvedba Ere je bila izvan granica Jugoslavije, u Brnu (tada Čehoslovačka), na češkom jeziku 1936. godine, a zatim je izvedena u Narodnom pozorištu u Beogradu 17. travnja 1937., dok je svoje sljedeće veliko postavljanje doživjela tek 27. veljače 1948. u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, gdje je otad postavljana pet puta s 228 izvedenih predstava (uključujući i najnoviju postavu u režiji Egona Savina od 8. veljače 2003. godine).

Gotovac i Begović su glazbenu i tekstovnu osnovu za ovu operu našli u folkloru narodnih skupina, od folklora Zagore (završno kolo) do kosovskih djevojačkih pjesama iz Gnjilana (početni zbor djevojaka Duni mi, duni, lađane).

Popularni glazbeni odlomci[uredi VE | uredi]

  • Đula pred kućom sjedila – Đulina pjesma iz prvoga čina (Na gumnu)
  • Vidjele ste, siđoh odozgora – Erina pripovjest (Mićina arija) iz prvoga čina
  • Ja sam ti o Đurđevu dne – duet Miće i Đule iz prvoga čina
  • Brblje voda, žrvnji rokću – pjesma mlinara Sime iz drugoga čina (U mlinu)
  • Majko, majčice – Đulina tužaljka iz drugoga čina
  • Ti znaš, Mića, kad sam dijete bila – Đulina molba iz trećega čina (Na derneku)
  • Mene moja majka svjetovala – Mićin arioso iz trećega čina
  • Što na nebu sja visoko – završno kolo (zbor) iz trećega čina

Obrade[uredi VE | uredi]

Završno kolo Što na nebu sja visoko iz trećega čina obradio je sastav Let 3 i 2005. objavio na albumu Bombardiranje Srbije i Čačka.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Ero s onoga svijeta

Mrežna sjedišta[uredi VE | uredi]