Etika novinarstva

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Etika (grč.ethos) običaj, navika, značaj, ćud, filozofija morala, filozofska disciplina koja istražuje podrijetlo, motive, normu i svrhu moralnog djelovanja i prosuđivanja. Razlikujemo autonomno gledište (po kojemu je izvor morala u čovjeku samom; formalna etika i sadržajna etika) i heteronomno gledište (izvor morala je izvan čovjeka; etikoteologija), zatim različite etike dobra (po kojima je svrha moralnog djelovanja sreća ili ugoda ili korist) usavršavanje i slično. Etika u sistematičnoj formi javlja se sa Aristotelom, koji se smatra utemeljivačem etike kao teorije moralnom djelovanju koje podrazumjeva empiriju. Moral u svojoj suštini predstavlja specifičnu formu ljudske prakse odnosno oblik djelatnog praktičnog odnosa čovjeka prema sebi i drugima. I postaje jedno najvažnijih pitanja suvremenih medija .

Etika novinarstva[uredi VE | uredi]

Novinar se svakodnevno susreće sa pitanjima etičke naravi kao što su krivotvorenje, povreda autorskih prava, sukob interesa, prikrivanje informacija, prevara, napad na privatnost itd. Nabrojane stavke su duboko ukorijenjene u moderno društvo a ne samo novinarstvo. Novinarstvo jednostavno podliježe zahtjevima modernog tržišta. Smjernice novinarske etike su: istinitost i točnost, nepristranost i poštenje, poštovanje osobnosti i privatnosti, neovisnost o pojedinim interesima, oodgovornost prema društvu i društvenim dobrima, poštovanje zakona, moral, pristojnost i dobar ukus.

Povjerenje u profesionalno obavljanje poslova ima veliki značaj. Ako građane novinar jednom obmane, oni mu više neće teško vjerovati i kada istinu govori. Naravno, to je novinarima poznato, ali su neki zbog raznih vrsta koristi ili ucjena ili neprofesionalnog ponašanja ili neznanja spremni da plasiraju nešto što nije točno ili se uopće nije dogodilo.

Etička pravila profesije[uredi VE | uredi]

Brojna novinarska načela upućuju na to da Mmdiji trebaju stvarati pozitivnu sliku o kulturnoj, vjerskoj i etničkoj raznolikosti, da donose kodekse koji zabranjuju diskriminaciju na osnovu rase, boje, nacionalnog porijekla, itd. Mnoge organizacije medijskih zaposlenika u europskim zemljama usvojile su kodekse ponašanja također nazvane kodeksima djelovanja ili etičkim kodeksima. U mnogim, mada ne svim, europskim zemljama, uspostavljena su samoregulirajuća tijela - medijski savjeti, čiji je cilj da nadziru poštovanje profesionalnog kodeksa ponašanja.

Mediji i senzacionalizam[uredi VE | uredi]

Često smo svjedoci brojnih medijskih skandala, razotkrivanja nečije privatnosti, prikazivanje slike djece i mrtvih tijela, presuđivanja još neosuđenim ljudima za silovanja, krađu, ubojstva, a gotovo svakodnevno medijima gospodari senzacionalizam , dok sami sve više podliježu snažnoj komercijalizaciji. A sve to samo i jedino zbog - zarade. Sve je teže pronaći one ozbiljne i dore članke, članke koji zaslužuju našu pažnju. Novinari kao da nisu svjesni svoje uloge u društvu, a smatra se da upravo oni, nakon uže obitelji, imaju najveći utjecaj na ljude. Novinar nikad ne smije zaboraviti da je u središtu njegove informacije osoba sa svojim pravima i obavezama. Njoj je dužan vjernost i korektnost, dobro ponašanje i ozbiljnost, a to su imperativi deontologije koja zahtijeva nepokorljivu ljubav prema istini, marljivo istaživanje, pravednost istraživanje, pravednost, poniznost i spremnost na dijalog.

Zaključak[uredi VE | uredi]

Ako je odvjetnik čovjeka optuženog za ubojstvo zamolio novinara da mu otkrije izvore informacija za članak o ubojstvu novinar poštivajući etičke norme ne smije otkriti njihov identitet. Odvjetnik, međutim, vjeruje da bi ta informacija mogla dovesti do oslobođenja njegovog klijenta. Jedno pravilo ili društvena norma, u ovom slučaju, govori nam da uvijek treba držati riječ, jer u suprotnom narušavamo povjerenje na kojem se zasnivaju odnosi pojedinaca. S druge strane, pravda zahtjeva da se optuženom osigura pošteno i nepristrano suđenje. u ovom slučajju, ova dva prilično apstraktna principa se sudaraju. Odgovori ne mogu uvijek biti točni ili pogrešni, ali uvijek moraju biti dobro promišljeni . Postavlja se pitanje zašto je važna etika? Zbog razlikovanja dobra i zla, odnosno dobrog i loše ponašanja. Bez tog razlikovanja život ljudi može biti u najčešće jest ugrožen. Život se ne može produžavati i razvijati oslanjajući se na zlo i loše. Upravo, zlo razara i destruktivno djeluje na život. Univerzalne vrijednosti (istina, pravda, ljubav, ljepota, sloboda, ljudsko dostojanstvo, solidarnost), među njima i dobro, jesu one koje potpomažu, razvijaju i slave život.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.osce.org/hr (14.5.2012.)
  2. http://www.bhnovinari.ba (14.5.2012.)
  3. http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/media/doc/translations/serbian/Rec%281997%29021&ExpMem_sb.pdf

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Juka, Darko, Priručnik za novinske novinare, Matica hrvatska, Mostar/Čitluk 2007.
  2. Ricchiardi, Sherry, Malović Stjepan: Etika novinarstva, Sveučilišna knjižnica Zagreb, 2007.
  3. Sapunar, Marko, Osnove znanosti o novinarstvu, ITG, Zagreb, 2004.