Franjo Kuhač

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Franjo Kuhač (1874.)

Franjo Ksaver Kuhač (Osijek, 20. studenog 1834. - Zagreb, 18. lipnja 1911.) bio je hrvatski etnomuzikolog i povjesničar glazbe.

Životopis[uredi VE | uredi]

Diplomirao je u Pešti, a glazbeno znanje proširivao je u Leipzigu, Weimaru i Beču. Nakon povratka u Osijek djelovao je kao klavirski pedagog i zborovođa, a 12 godina je putovao po Hrvatskoj i drugim zemljama skupljajući narodno blago. Na području folkloristike najvažnija mu je zbirka Južno-slovjenske narodne popievke s 1600 napjeva uz klavirsku pratnju, a zaslužan je za stvaranje irazvoj hrvatske glazbene terminologije. Pozornost je izazvao otkrićem hrvatskih napjeva u djelima Haydna i Beethovena. Okušao se i kao skladatelj kraćih klavirskih i vokalnih djela. Njegovo djelo Ilirski glazbenici je dragocjen dokument o preporodnim skladateljima.

Na njegov je poticaj Matko Brajša skupljao hrvatske narodne napjeve u Istri.[1]

Kuhačeve knjige[uredi VE | uredi]

  • Valpovo i njegovi gospodari, Zagreb 1876.
  • Ilirski glazbenici, Zagreb 1893.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


P vip.svg Nedovršeni članak Franjo Kuhač koji govori o osobi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.