Frederick Sanger

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Frederick Sanger
Frederick Sanger2.jpg
Rođenje 13. kolovoza 1918.
Rendcomb, Engleska, Ujedinjeno kraljevstvo
Državljanstvo Britansko
Polje Biokemija
Institucija Sveučilište Cambridge, Laboratorij molekularne biologije
Alma mater Sveučilište Cambridge
Akademski mentor Albert Neuberger
Poznat po određivanje građe inzulina, izum i razvoj metode sekvenciranja DNK
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za kemiju 1958.
Nobelova nagrada za kemiju 1980.


Frederick Sanger (Rendcomb, 13. kolovoza 1918.) je britanski biokemičar, dobitnik dviju Nobelovih nagrada za kemiju. Jedan je od četiri znanstvenika koji su dobili dvije Nobelove nagrade i jedini koji je dobio dvije nagrade za kemiju. Prvu Nobelovu nagradu dobija 1958. "za rad na strukturi bjelančevina, posebice inzulina", a drugi 1980. godine, zajedno s Walterom Gilbertom i Paulom Bergom " za doprinos u određivanju sekvencija nukleinskih kiselina".

Životopis[uredi VE | uredi]

Frederick Sanger je rođen 13. kolovoza 1918. u Rendcombu, selu u pokrajini Glochestershire u Engleskoj. Njegov je otac Frederick Sanger senior po zanimanju bio obiteljski liječnik.[1]

1936. upisuje prirodne znanosti na St John's College, na Sveučilištu Cambridge, istom sveučilištu kojeg je pohađao njegov otac. U drugom dijelu fakultetskih studija opredjeljuje se za biokemiju i diplomira u prosincu 1940.

Već nekoliko mjeseci prije diplome Sanger se sprema za studij doktorata (Ph.D.) s mentorom Normanom W. "Bill" Pirie, no ubrzo mijenja mentora, nakon što isti napušta radno mjesto. Novi mentor Albert Neuberger usmjeruje njegov interes na proučavanje metabolizma aminokiselina. Frederick Sanger doktorira 1943. godine na temu metabolizma aminokiseline lizina.

Brak i obitelj[uredi VE | uredi]

Sanger se vjenčao s Margaret Joan Howe 1940. godine. Imaju troje djece: Robina, rođenog 1943., Peter 1946. i Sally Joan rođena 1960. godine.[2][3]


Istraživački rad[uredi VE | uredi]

Sanger je utvrdio potpunu sekvenciju aminokiselina u inzulinu 1955., dokazavši tako da bjelančevine imaju određenu, a ne nasumičnu strukturu.[4][5]. Determiniranje niza aminokiselina u inzulinu počeo je kidajući peptidni lanac inzulina djelovanjem enzima tripsina. Tripsin kida peptidne veze između dviju određenih aminokiselina lizina i arginina. Na dobivenu smjesu primijenio je kromatografske metode: nanio je kap smjese na rub filter papira, propustio bi otapalo kroz filter papir u jednom smjeru, a električnu struju u drugom. Ovisno o topljivosti pojedinih peptidnih fragmenata i njihovim električnim osobinama, oni bi se grupirali u točno određene mrlje na filter papiru. Sanger je ove mrlje nazivao „otisci prstiju“ (fingerprints). Poput ljudskih otisaka prstiju, ove su mrlje bile posebne za svaku pojedinu bjelančevinu, i svaki bi se put formirale u istom obliku. Zatim je kraće fragmente presložio i dedukcijom došao do izvornog niza aminokiselina molekule inzulina.

Godine 1975., razvio je metodu za sekvenciranje molekule DNK koja danas nosi ime Sangerova metoda (engl. Dideoxy termination).[6]. Dvije godine kasnije uspješno je odredio nukleotidni niz koji čini genom bakteriofaga Φ-X174.[7]. To je bio prvi organizam čija je sekvencija DNK dešifrirana. Cjelokupno sekvenciranje proveo je ručno. Otkriće Sangerove metode bilo ključan korak ka projektu dešifriranja ljudskog genoma.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Sangerov institut za genetiku i genomiku

1958. Sanger dobija prvu Nobelovu nagradu za kemiju za svoj rad na inzulinu, a drugu dobija 1980. za metodu sekvenciranja DNK. Postaje također član "Order of Merit" Ujedinjenog Kraljevstva 1986., član "Order of the British Empire" 1963. i član "Order of the Companions of Honour" 1981. 1969. dobio je i "Royal medal", 1977. Copleyevu medalju, medalje koju dodjeljuje Kraljevsko društvo, kao i niz drugih nagrada.

1992. organizacija Wellcome Trust osniva istraživački centar za genetiku i genomiku kojoj daje ime "Sanger Institute", njemu u čast.


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nobel Lectures, Chemistry 1942-1962, Elsevier Publishing Company, Amsterdam, 1964.
  2. http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1958/sanger-facts.html
  3. http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1980/sanger-bio.html
  4. (1951a). "The amino-acid sequence in the phenylalanyl chain of insulin. 1. The identification of lower peptides from partial hydrolysates". Biochemical Journal 49 (4): 463–481.
  5. (1951b). "The amino-acid sequence in the phenylalanyl chain of insulin. 2. The investigation of peptides from enzymic hydrolysates". Biochemical Journal 49 (4): 481–490.
  6. Sanger, F.; Donelson, J.E.; Coulson, A.R.; Kössel, H.; Fischer, D. (1973), "Use of DNA Polymerase I Primed by a Synthetic Oligonucleotide to Determine a Nucleotide Sequence in Phage f1 DNA", Proceedings of the National Academy of Sciences USA 70 (4): 1209–1213, doi:10.1073/pnas.70.4.1209, PMC 433459, PMID 4577794
  7. Sanger, F.; Air, G.M.; Barrell, B.G.; Brown, N.L.; Coulson, A.R.; Fiddes, C.A.; Hutchinson, C.A.; Slocombe, P.M. et al. (1977), "Nucleotide sequence of bacteriophage φX174 DNA", Nature 265 (5596): 687–695, doi:10.1038/265687a0, PMID 870828

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]