Nobelova nagrada za kemiju

Izvor: Wikipedija

Nobelova nagrada za kemiju (švedski: Nobelpriset i kemi) je godišnja nagrada Švedske akademije znanosti znanstvenicima kemičarima. To je jedna od pet Nobelovih nagrada ustanovljenih oporukom Alfreda Nobela iz 1895. godine, a koje se dodjeljuju za izuzetne doprinose u kemiji, fizici, književnosti, fiziologiji ili medicini te za doprinos svjetskom miru.

Prvu je Nobelovu nagradu za kemiju 1901. dobio nizozemski kemičar Jacobus Henricus van 't Hoff, "za otkriće zakona kemijske dinamike i osmotskog tlaka u otopinama". Nagrada se tradicionalno dodjeljuje u Stockholmu na godišnjicu Nobelove smrti, 10. prosinca.

Popis dobitnika Nobelove nagrade za kemiju od 1901. do danas[uredi | uredi kôd]

Godina Slika Dobitnik Država Razlog
1901. Jacobus Henricus van 't Hoff Nizozemska "za otkriće zakona kemijske dinamike i osmotskog tlaka u otopinama"
1902. Hermann Emil Fischer Njemačka "za rad na sintezama šećera i purina"
1903. Svante August Arrhenius Švedska "za elektrolitnu teoriju disocijacije (vidjeti ion)"
1904. Sir William Ramsay Ujedinjeno Kraljevstvo "za otkriće inertnih plinova u zraku"
1905. Johann Friedrich Wilhelm Adolf von Baeyer Njemačka "za rad na organskim bojama i hidroaromatskim spojevima"
1906. Henri Moissan Francuska "za istraživanje i izoliranje elementa fluora i za električnu peć nazvanu po njemu (Moissanova električna peć)
1907. Eduard Buchner Njemačka "za biokemijsko istraživanje i otkriće stanične slobodne fermantacije"
1908. Sir Ernest Rutherford Ujedinjeno Kraljevstvo
Novi Zeland
"za njegovo istraživanje na polju dezintegracije kemijskih elemenata i kemiju radioaktivnih supstanci"
1909. Wilhelm Ostwald Njemačka "za njegov rad na katalizi i istraživanje kemijske ravnoteže i brzine kemijskih reakcija"
1910. Otto Wallach Njemačka "za rad na polju alicikličkih spojeva"
1911. Marie Sklodowska-Curie Poljska
Francuska
"zbog otkrića kemijskih elemenata radija i polonija te njezinog proučavanja radija"
1912. François Auguste Victor Grignard Francuska "za otkriće Grignardovog reagenta"
Paul Sabatier Francuska "za njegovu metodu hidrogenacije organskih spojeva"
1913. Alfred Werner Švicarska "za rad na polju povezivanja atoma u molekule"
1914. Theodore William Richards SAD "za njegovo određivanje atomske mase velikog broja elemenata"
1915. Richard Martin Willstätter Njemačka "za istraživanje biljnih pigmenata"
1916. Nije dodijeljena
1917. Nije dodijeljena
1918. Fritz Haber Njemačka "za sintezu amonijaka"
1919. Nije dodijeljena
1920. Walther Hermann Nernst Njemačka "za rad na području termodinamike"
1921. Frederick Soddy Ujedinjeno Kraljevstvo "za rad ne području kemije radioaktivnih supstanci i istraživanju izotopa"
1922. Francis William Aston Ujedinjeno Kraljevstvo "za otkriće izotopa kod velikog broja ne-radioaktivnih elemenata i za njegovo cjelobrojno pravilo
1923. Fritz Pregl Austrija
Slovenija
"za izum metode mikoranalize organskih spojeva"
1924. Nije dodijeljena
1925. Richard Adolf Zsigmondy Austrija
Mađarska
"za njegovu demonstraciju heterogene prirode koloidnih otopina i korištenih metoda"
1926. Theodor H. E. Svedberg Švedska "za rad disperznim sustavima"
1927. Heinrich Otto Wieland Njemačka "za njegovo istraživanje žučnih kiselina i s njima povezanih tvari"
1928. Adolf Otto Reinhold Windaus Njemačka "za proučavanje sterola i njihove veze s vitaminima"
1929. Arthur Harden Ujedinjeno Kraljevstvo "za istraživanje fermetacije šećera i enzima fermentacije"
Hans Karl August Simon von Euler-Chelpin Njemačka
Švedska
1930. Hans Fischer Njemačka "za njegovo istraživanje hemina i klorofila"
1931. Carl Bosch Njemačka "za njihov doprinos kemijskim visokotlačnim metodama"
Friedrich Bergius Njemačka
1932. Irving Langmuir SAD "za rad u površinskoj kemiji"
1933. Nije dodijeljena
1934. Harold Clayton Urey SAD "za otkriće teškog vodika"
1935. Frédéric Joliot-Curie Francuska "za sintezu novih radioaktivnih elemenata"
Irène Joliot-Curie Francuska
1936. Petrus (Peter) Josephus Wilhelmus Debye Nizozemska
SAD
"za rad na molekularnoj strukturi kroz istraživanje dipolnih momenata i difrakciju X-zraka i elektrona u plinovima"
1937. Walter Norman Haworth Ujedinjeno Kraljevstvo "za rad na ugljikovodicima i vitaminu C"
Paul Karrer Švicarska "za rad na karotenoidima, flavinima i vitaminima A i B2"
1938. Richard Kuhn Austrija
Njemačka
"za rad na karotenoidima i vitaminima"
1939. Adolf Friedrich Johann Butenandt Njemačka "za rad sa seksualnim hormonima"
Lavoslav (Leopold) Ružička Hrvatska
Švicarska
"za rad na polimetilenima i višim terpenima"
1940. Nije dodijeljena
1941. Nije dodijeljena
1942. Nije dodijeljena
1943. George Hevesy Mađarska "za rad na upotrebi izotopa kao radioaktivnih pratitelja da bi se proučile kemijske reakcije"
1944. Otto Hahn Njemačka "za otkriće nuklearne fisije teške atomske jezgre"
1945. Artturi Ilmari Virtanen Finska "za studiju u agrikulturi i prehrambenoj kemiji"
1946. James Batcheller Sumner SAD "za otkriće da enzimi mogu biti kristalizirani"
John Howard Northrop SAD "za pripravu enzima i virusnih proteina u čistoj formi"
Wendell Meredith Stanley SAD
1947. Sir Robert Robinson Ujedinjeno Kraljevstvo "za istraživanje biljnih produkata, posebice alkaloida"
1948. Arne Wilhelm Kaurin Tiselius Švedska "za istraživanje elektroforeze i adsorpcijske analize"
1949. William Francis Giauque Kanada
SAD
"za doprinose u području kemijske termodinamike"
1950. Otto Paul Hermann Diels Zapadna Njemačka "za njihovo otkriće i razvoj sinteze diena - Diels - Alderova reakcija"
Kurt Alder Zapadna Njemačka
1951. Edwin Mattison McMillan SAD "za otkrića u kemiji transuranijskih elemenata"
Glenn Theodore Seaborg SAD
1952. Archer John Porter Martin Ujedinjeno Kraljevstvo "za njihovu intervenciju raspodjele kromatografije"
Richard Laurence Millington Synge Ujedinjeno Kraljevstvo
1953. Hermann Staudinger Zapadna Njemačka "za otkriće u području makromolekularne kemije"
1954. Linus Carl Pauling SAD "za proučavanje prirode kemijske veze"
1955. Vincent du Vigneaud SAD "za rad na sumpornim spojevima, naročito prve sinteze polipeptida"
1956. Sir Cyril Norman Hinshelwood Ujedinjeno Kraljevstvo "za istraživanje mehanizma kemijskih reakcija"
Nikolaj Nikolajevič Semjonov SSSR
1957. Alexander Robertus Todd, barun Todd od Trumpingtona Ujedinjeno Kraljevstvo "za rad na nukleotidima i koenzimima nukleotida"
1958. Frederick Sanger Ujedinjeno Kraljevstvo "za rad na strukturi proteina, posebice inzulina"
1959. Jaroslav Heyrovský Čehoslovačka "za otkriće i razvoj polarografičke metode analize"
1960. Willard Frank Libby SAD "za metodu korištenja ugljika-14 za određivanje starosti"
1961. Melvin Calvin SAD "za proučavanje asimilacije ugljik-dioksida u biljkama"
1962. Max Ferdinand Perutz Austrija
Ujedinjeno Kraljevstvo
"za njihove studije struktura globularnih proteina"
John Cowdery Kendrew Ujedinjeno Kraljevstvo
1963. Karl Ziegler Zapadna Njemačka "za otkrića koja se odnose na visoke polimere"
Giulio Natta Italija
1964. Dorothy Crowfoot Hodgkin Ujedinjeno Kraljevstvo "za njezine odrednice tehnika gama-zraka struktura važnih biokemijskih substanca"
1965. Robert Burns Woodward SAD "za postignuće u organskoj sintezi"
1966. Robert Mulliken SAD "za rad u svezi kemijskih veza i elektronske strukture molekula"
1967. Manfred Eigen Zapadna Njemačka "za studije o izrazito brzim kemijskim reakcijama"
Ronald George Wreyford Norrish Ujedinjeno Kraljevstvo
George Porter Ujedinjeno Kraljevstvo
1968. Lars Onsager Norveška
SAD
"za otkriće obostranih relacija"
1969. Derek Harold Richard Barton Ujedinjeno Kraljevstvo "za njihove doprinose razvoju koncepata uobličenja"
Odd Hassel Norveška
1970. Luis Federico Leloir Argentina "za otkriće nukleotida šećera i njihovu ulogu u biosintezi ugljikovodika"
1971. Gerhard Herzberg Njemačka
Kanada
"za doprinose o elektronskoj strukturi i geometriji molekula, naročito slobodnih radikala"
1972. Christian Boehmer Anfinsen, Jr. SAD "za rad na ribonukleazi"
Stanford Moore SAD "za doprinos razumijevanju veze između kemijske strukture i katalitičke aktivnosti molekule ribonukleaze"
William Howard Stein SAD
1973. Ernst Otto Fischer Zapadna Njemačka "za rad na kemiji organometaličkih spojeva"
Geoffrey Wilkinson Ujedinjeno Kraljevstvo
1974. Paul John Flory SAD "za temeljni rad, teoretski i eeksperimentalni, u fizikalnoj kemiji makromolekula"
1975. John Warcup Cornforth Australija
Ujedinjeno Kraljevstvo
"za rad na stereokemiji enzimsko-kataliziranih reakcija"
Vladimir Prelog Hrvatska
Švicarska
"za proučavanje stereokemije organskih molekula i reakcija"
1976. William Nunn Lipscomb, Jr. SAD "za proučavanje strukture borovodika"
1977. Ilya Prigogine Belgija "za doprinos neuravnoteženoj termodinamici"
1978. Peter Dennis Mitchell Ujedinjeno Kraljevstvo "za formulaciju kemiosmotske teorije"
1979. Herbert Charles Brown SAD "za razvitak korištenja spojeva bora i fosfora kao reagensa u organskoj sintezi"
Georg Wittig Zapadna Njemačka
1980. Paul Berg SAD "za temeljne studije u biokemiji nukleinskih kiselina, naročito promatrajući rekombinaciju DNK"
Walter Gilbert SAD "za doprinose u svezi određivanja DNK sekvenci u nukleinskim kiselinama"
Frederick Sanger Ujedinjeno Kraljevstvo
1981. Kenichi Fukui Japan "za teorije u svezi tijeka kemijskih reakcija"
Roald Hoffmann SAD
1982. Aaron Klug JAR
Ujedinjeno Kraljevstvo
"za njegov razvoj kristalografije elektronske mikroskopije"
1983. Henry Taube Kanada
SAD
"za rad na mehanizmima reakcija elektronskog transfera"
1984. Robert Bruce Merrifield SAD "za njegov razvoj metodologije za kemijsku sintezu na čvrstom kalupu"
1985. Herbert Aaron Hauptman SAD "za njihove postignuća u razvijanju kristalografije za određivanje kristalnih struktura"
Jerome Karle SAD
1986. Dudley Robert Herschbach SAD "za doprinose u svezi dinamika elementarih kemijskih procesa"
Yuan Tseh Lee Republika Kina
SAD
John Charles Polanyi Kanada
1987. Donald James Cram SAD "za njhov razvoj i korištenje molekula sa strukturno-specifičnim interakcijama visoke selektivnosti"
Jean-Marie Lehn Francuska
Charles John Pedersen SAD
1988. Johann Deisenhofer Zapadna Njemačka
SAD
"za njihovu determinaciju tro-dimenzionalne strukture centra fotosinteske reakcije"
Robert Huber Zapadna Njemačka
Hartmut Michel Zapadna Njemačka
1989. Sidney Altman Kanada
SAD
"za otkriće katalitičkih značajki RNK"
Thomas Robert Cech SAD
1990. Elias James Corey SAD "za njegov razvoj teorije i metodologije organske sinteze"
1991. Richard Robert Ernst Švicarska "za njegove doprinose razvoju visoke rezolucije nuklearno-magnetske rezonance (NMR) spektroskopije"
1992. Rudolph Arthur Marcus Kanada
SAD
"za njegove doprinose teoriji reakcija elektronskog transfera u kemijskim sistemima"
1993. Kary Banks Mullis SAD "za doprinose razvoju metoda kemije bazirane na DNK"
Michael Smith Ujedinjeno Kraljevstvo
Kanada
1994. George Andrew Olah Mađarska
SAD
"za njegov doprinos karbokatonskoj kemiji"
1995. Paul Jozef Crutzen Nizozemska "za njihov rad u atmosferskoj kemiji, u konkretnoj ozonskoj depleciji"
José Mario Molina-Pasquel Henríquez Meksiko
SAD
Frank Sherwood Rowland SAD
1996. Robert Floyd Curl, Jr. SAD "za njihovo istraživanje o fulerenima"
Sir Harold Walter Kroto Ujedinjeno Kraljevstvo
Richard Errett Smalley SAD
1997. Paul Delos Boyer SAD "za njihovu elucidaciju enzimskog mehanizma temeljne sinteze adenozin trifosfata (ATP-a)"
John Ernest Walker Ujedinjeno Kraljevstvo
Jens Christian Skou Danska "za otkriće ionsko-transportnog enzima, Na+K+-ATPase"
1998. Walter Kohn SAD "za negov razvoj teorije funkcionalne zbijenosti"
John Anthony Pople Ujedinjeno Kraljevstvo "za njegovo istraživanje i razvoj računske metode u kvantnoj kemiji"
1999. Ahmed Hassan Zewail Egipat
SAD
"za njegove studije tranzacije stanja kemijskih reakcija koristeći femtosekundarnu spektroskopiju"
2000. Alan Jay Heeger SAD "za otkriće i razvoj vodljivih polimera"
Alan Graham MacDiarmid Novi Zeland
SAD
Hideki Shirakawa Japan
2001. William Standish Knowles SAD "za njegov rad na kiralno kataliziranim hidriranim reakcijama"
Ryoji Noyori Japan
Karl Barry Sharpless SAD "za rad na kiralno kataliziranim oksidacijskim reakcijama"
2002. John Bennett Fenn SAD "za razvoj metoda za identifikaciju i strukturnu analizu bioloških makromolekula"
Koichi Tanaka Japan
Kurt Wüthrich Švicarska
2003. Peter Agre SAD "za otkrića u svezi ionskih kanala u staničnim membranama"
Roderick MacKinnon SAD
2004. Aaron Ciechanover Izrael "za otkriće of ubikvitinske proteinske degradacije"
Avram Hershko Izrael
Irwin Rose SAD
2005. Yves Chauvin Francuska "za razvitak metode olefinske metateze u organskoj sintezi"
Robert Howard Grubbs SAD
Richard Royce Schrock SAD
2006. Roger David Kornberg SAD "za proučavanje molekularne baze eukariotske transkripcije"
2007. Gerhard Ertl Njemačka "za proučavanje kemijskih procesa na čvrstim površinama"
2008. Osamu Shimomura Japan "za otkriće i razvoj zelenog fluorescentnog proteina (GFP)"
Martin Chalfie SAD
Roger Yonchien Tsien SAD
2009. Venkatraman Ramakrishnan Ujedinjeno Kraljevstvo "za proučavanje strukture i funkcije ribosoma"
Thomas Arthur Steitz SAD
Ada E. Yonath Izrael
2010. Richard F. Heck SAD "„za međuspojne reakcije katalizirane paladijumom pri organskim sintezama“
Ei-ichi Negishi Japan
Akira Suzuki Japan
2011. Dan Shechtman Izrael "za otkriće kvazi-kristala"
2012. Brian Kobilka SAD " za otkriće funkcioniranja receptora vezanih na G-protein (GPCR)"
Robert Lefkowitz SAD
2013. Martin Karplus Austrija
SAD
"za razvoj računalnih modela složenih kemijskih procesa"
Michael Levitt Izrael
Ujedinjeno Kraljevstvo
SAD
Arieh Warshel Izrael
SAD
2014. Eric Betzig SAD "za razvitak fluorescentne mikroskopije visoke razlučivosti"
Stefan Walter Hell Rumunjska
Njemačka
William Esco Moerner SAD
2015. Tomas Lindahl Švedska
SAD
"za radove o otkrivanju načina na koji stanice obnavljaju oštećeni DNK"
Paul Lawrence Modrich SAD
Aziz Sancar Turska
SAD
2016. Jean-Pierre Sauvage Francuska "za dizajn i sintezu molekularnih strojeva"
Fraser Stoddart Ujedinjeno Kraljevstvo
SAD
Ben Feringa Nizozemska
2017. Jacques Dubochet Švicarska "za razvoj krio-elektronske mikroskopije za određivanje biomolekula u otopini visoke rezolucije"
Joachim Frank Njemačka
Richard Henderson Škotska
2018. Frances Arnold SAD "za fagski prikaz peptida i antitijela"
George Smith SAD
sir Gregory Winter Ujedinjeno Kraljevstvo
2019. John Goodenough SAD "za razvoj litij-ionskih baterija"
M. Stanley Whittingham Ujedinjeno Kraljevstvo
Akira Yoshino Japan
2020. Emmanuelle Charpentier Francuska
Njemačka
"za postignuća u istraživanju metode prepravljanja genoma, poznate kao CRIPSR-Cas9"
Jennifer Doudna SAD
2021. Benjamin List Njemačka "za razvoj asimetrične organokatalize"
David MacMillan Ujedinjeno Kraljevstvo
2022. Carolyn R. Bertozzi SAD "za razvoj kemije klikova i bioortogonalne kemije"
Morten Meldal Danska
Karl Barry Sharpless SAD
2023. Moungi Bawendi Francuska "za otkriće i razvoj kvantnih točaka"
Louis Brus SAD
Aleksej Jekimov Rusija

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nobelova nagrada za kemiju