Gianfranco Zola

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gianfranco Zola
Zola & Benitez Upton Park 09May09 - crop.jpg
Osobne informacije
Rođen 5. srpnja 1966.
Visina 1.66 m
Pozicija vezni igrač/napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1984. - 1987.
1987. - 1989.
1989. - 1993.
1993. - 1996.
1996. - 2003.
2003. - 2005.
Nuorese
Torres
Napoli
Parma
Chelsea
Cagliari
0031 00(10)
0088 00(21)
0105 00(32)
0102 00(49)
0249 00(89)
0044 00(21)
Reprezentativna karijera
1991. - 1997. Flag of Italy.svg Italija 0035 00(10)
Trenerska karijera
2008. - 2010.
2012. - 2013.
West Ham
Watford
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Gianfranco Zola (Oliena, Sardinija, 5. srpnja 1966.) - talijanski nogometaš i nogometni trener.

Započeo je nogometnu karijeru u nižerangiranih klubovima na Sardiniji. Igrao je za Napoli od 1989. do 1993. godine, zajedno s Diegom Maradonom i Carecom. Puno je naučio od Maradone. Poslije treninga, satima su vježbali slobodne udarce. Sudjelovao je u osvajanju talijanskog Superkupa 1991. godine. Iste godine debitirao je za talijansku reprezentaciju.

Prešao je u Parmu 1993. godine. S klubom osvojio Kup UEFE 1995., talijanski kup i 2. mjesto u prvenstvu. Stekao je reputaciju kreativnog igrača i kao takav nije se uklapao u strogi sustav trenera Carla Ancelottija pa je 1996. prešao u engleski Chelsea, gdje ga je doveo tadašnji trener Ruud Gullit.

Već u prvoj sezoni za Chelsea, dokazao se kao kvalitetan igrač i zabio je nekoliko nezaboravnih golova. Pomogao je u osvajanju FA kupa. Proglašen je za najboljeg igrača engleske lige u sezoni 1996./'97. po izboru sportskih novinara. Prvi je igrač Chelsea i jedini Talijan, koji je dobio tu nagradu. Slijedeće sezone pomogao je osvojiti tri trofeja: Kup pobjednika kupova, europski Superkup i Engleski Liga kup. U finalu Kupa pobjednika kupova, nije igrao od prve minute. Išao je kasnije kao zamjena i zabio pobjednički gol nakon 21 sekunde provedene u igru i nakon dva dodira lopte. U sezoni 1999./2000., Chelsea je prvi put igrao u Ligi prvaka. Zola je bio glavni igrač i zabio 3 gola, uključujući gol iz slobodnog udarca Barceloni. Iste godine osvojili su engleski FA kup. U slijedećim sezonama igrao je manje, jer je ušao u tridesete i zbog pomlađivanja momćadi. Sezona 2002./'03. bila mu je posljednja i najbolja za Chelsea. Zabio je 16 golova, najviše u sezoni za Chelsea do tada. U jednoj od posljednjih utakmica, nakon što je predriblao četiri igrača Liverpoola dobio je pljesak cijelog stadiona. Izabran je najboljeg igrača kluba te sezone te za najboljeg igrača u povijesti Chelsea. [1] U anketi je za njega glasovalo 60% ispitanika. Uvršten je u najboljih 11 igrača Chelsea svih vremena. Za Chelsea, igrao je 312 puta i postigao 80 golova. Bio je miljenik navijača, zbog nogometne vještine i mnogih nezaboravnih poteza. Imao je karizmu i osobnost. Bio je visok samo 1.66 cm, a smatrali su ga velikim nogometašem i čovjekom. Dobio je 2004., na posebnoj ceremoniji u Rimu visoko britansko odličje Red Britanskog Imperija te visoko talijansko odličje. Uvršten je u Kuću slavnih engleskog nogometa 2006. godine.

U ljeto 2003., zaigrao je za talijanski klub Cagliari s njegovog rodnog otoka Sardinije. Malo nakon toga, vlasnik Chelsea postao je Roman Abramovič i želio je da Zola nastavi igrati za Chelsea, što je Zola odbio. Abramovič je tada razmišljao kupiti cijelu momčad Cagliarija, samo da se Zola vrati. [2] Zola je predvodio Cagliari koji je tada nastupa u drugoj ligi do plasmana u prvu ligu. Nastupio je i slijedeće sezone za Cagliari i završio karijeru 2005., zabivši na posljednjoj utakmici 2 gola Juventusu.

Za talijansku nogometnu reprezentaciju igrao je od 1991. do 1997. godine. U 35 nastupa zabio je 10 golova. Igrao je na Svjetskom prvenstvu 1994. u samo jednoj utakmici protiv Nigerije, u kojoj je dobio crveni karton. Igrao je na Europskom prvenstvu 1996. i promašio jedanaesterac protiv Njemačke. Zabio je gol Engleskoj na Wembleyu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998., na kojem nije nastupio. Tada je imao 30 godina.

Bio je pomoćni trener mlade talijanske reprezentacije od 2006. do 2008. Izbornik je bio Pierluigi Casiraghi, s kojim je kratko igrao u Chelsea-iju, prije nego se Casiraghi ozlijedio i završio karijeru. Vodili su mladu reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008., gdje su došli do četvrtfinala.

Bio je trener engleskog kluba West Ham od rujna 2008. do svibnja 2010. Makar su West Ham i Chelsea rivali, postao je miljenik navijača West Hama i dobio pljesak od navijača Chelsea, svaki put kada su igrali protiv njih.

Izvori[uredi VE | uredi]