Claudio Ranieri

Izvor: Wikipedija
Claudio Ranieri

Ranieri kao trener Inter Milana u 2011. godini.

Država Italija
Osobni podatci
Puno ime Claudio Ranieri
Rođenje 20. listopada 1951.
Rim, Italija
Visina 182 cm
Klub
Trenutačni klub Cagliari
Pozicija trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1973. – 1974.
1974. – 1982.
1982. – 1984.
1984. – 1986.
A.S. Roma
Catanzaro
Catania
Palermo
0006 000(0)
0225 000(8)
0092 000(1)
0040 000(0)
Trenerska karijera
1987. – 1988.
1988. – 1991.
1991. – 1993.
1993. – 1997.
1997. – 1999.
1999. – 2000.
2000. – 2004.
2004. – 2005.
2007.
2007. – 2009.
2009. – 2011.
2011. – 2012.
2012. – 2014.
2014.
2015. – 2017.
2017. – 2018.
2018. – 2019.
2019.
2019. – 2021.
2021. – 2022.
2023. – danas
Campania Puteolana
Cagliari
Napoli
Fiorentina
Valencia
Atlético Madrid
Chelsea
Valencia
Parma
Juventus
A.S. Roma
Inter Milano
AS Monaco
Grčka
Leicester City
Nantes
Fulham
Roma
Sampdoria
Watford
Cagliari
Portal o životopisima
Portal o športu

Claudio Ranieri (Rim, 20. listopada 1951.) je talijanski nogometni trener i bivši igrač. Trenutačno je trener Cagliarija.

Igračka karijera[uredi | uredi kôd]

Ranieri je svoj prvi profesionalni ugovor potpisao s AS Romom, iako je u dvije godine sakupio tek šest nastupa za prvu momčad; uz to bio je na jednomjesečnoj posudbi u Siracusi. Ranieri je većinu svoje karijere proveo kao branič igrajući za Catanzaro (1974. – 1982.), Cataniju (1982. – 1984.) i Palermo (1984. – 1986.). Sudjelovao je u četiri uspješne promocije svojih klubova, dvije s Catanzarom i po jednu s Catanijom i Palermom.

Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]

Campania, Cagliari[uredi | uredi kôd]

Nakon treniranja amaterske momčadi Vigor Lamezia, njegov prvi trenerski posao bio je u momčadi Campania Puteolana, male momčadi iz Pozzuolija, gdje je bio do 1987. Kasnije je preuzeo momčad Cagliarija s kojim je iz Serie C1 došao do Serie A u samo tri godine.

Napoli[uredi | uredi kôd]

Odlazi za trenera Napolija kojeg će voditi samo dvije godine. Uspio je s tom momčadi doći do izvrsnog četvrtog mjesta u Serie A. Uz to predstavio je publici Gianfranca Zolu, nasljednika Diega Maradone koji je otišao iz momčadi.

Fiorentina[uredi | uredi kôd]

1993. odlazi na klupu Fiorentine, s kojom već u prvoj sezoni u klubu dobiva promociju iz Serie B u Serie A. A 1996., imao je vrlo uspješnu sezonu u Serie A, kada je bio pobjednik Coppa Italia i Supercoppa Italiana.

Valencia[uredi | uredi kôd]

Ranieri odlazi u Španjolsku pruzeti momčad Valencije. Valenciju je vodio od 1997. do 1999., a vodio je momčad u Ligi prvaka i Copa del Rey. U svom prvom dolasku na Mestallu, Ranieri je otišao kao odličan trener, te je bio zaslužan za kasnije uspjehe Valencije u Ligi prvaka i La Ligi.

Uveo je mnogo mladih i obećavajućih igrača u svoju momčad, a među njima su bili Gaizka Mendieta, Miguel Angel Angulo, Javier Farinós i David Albelda. Uz to Ranieri je doveo nekoliko igrača koji će postati vrlo važne karike momčadi među njima su vratar Santiago Canizares i napadač Claudio López.

Atletico[uredi | uredi kôd]

Ranieri je 1999. otišao u Atlético Madrid, ali je klub tada bila preuzela administracija. Kada je klub bio blizu zone ispadanja, otpustio ga je kasniji predsjednik Atletica, Jesús Gil, koji je bio poznat po djeljenju otkaza trenerima.

Juventus[uredi | uredi kôd]

Ranieri je Juventus preuzeo odmah nakon povratka Stare dame u Serie A i već u povratničkoj sezoni odveo je klub do trećeg mjesta. Sljedeće sezone nije bio tako uspješan iako se Juventus dugo držao u utrci za naslov talijanskog prvaka s A.C. Milanom i Interom, međutim krajem sezone Juventusova forma je pala i klub sedam puta u nizu nije slavio u Serie A. Nakon remija s Atalantom 2-2, Ranieri je dobio otkaz, a klub je preuzeo bivši branič Juventusa i talijanske reprezentacije Ciro Ferrara.

Roma[uredi | uredi kôd]

Dana 1. rujna 2009. Ranieri je potpisan kao trener Rome na dvije godine ugovora, naslijedivši Luciano Spallettia, koji je podnio ostavku nakon otvaranja 2009./10. sezone s dva poraza. Dakle, rođeni rimljanin Ranieri je postao glavni trener u nogometnom klubu koji je podržavao od djetinjstva. Ranieri je podnio ostavku na mjesto trenera 20. veljače 2011. nakon loših rezultata. Njegov zadnja utakmica je bila protiv Genoe (4:3 poraz), u kojoj je Roma prokockala vodstvo 0:3.

Internazionale[uredi | uredi kôd]

Dana 22. rujna 2011., Ranieri je imenovan kao novi trener Intera čije je upražnjeno mjesto trenera zamijenio Gian Piero Gasperinijem, koji je smijenjen nakon siromašne predstave na samom startu sezone. On je potpisao ugovor koji će ga zadržati u klubu do 30. lipnja 2013. Nerazzurri su uspjeli pobijediti 3:1 u Ranijerievom debiju protiv Bologne 24. rujna.

AS Monaco[uredi | uredi kôd]

30. svibnja 2012., Ranieri potpisuje na dvije godine ugovor s francuskim klubom. U sezoni 2012./13. vraća klub iz druge lige u prvi rang francuskog nogometa. 20. svibnja 2014. Monaco nije više produžio ugovor s Ranieriem te je on postao slobodan trener.[1]

Trenerska statistika[uredi | uredi kôd]

Od 3. travnja 2016.

Momčad Nac Od Do Rezultti
S P R I Pob %
Campania 1987. 1988.
Cagliari 1988. 1991. 72 23 30 19 31.94
Napoli 1991. 1993. 68 25 24 19 36.76
Fiorentina 1993. 1997. 140 50 56 34 40
Valencia 1997. 1999. 76 35 15 26 46.05
Atlético Madrid 1999. 2000. 39 9 11 18 23.68
Chelsea 18. rujna 2000. 31. svibnja 2004. 199 107 46 46 53.76
Valencia 16. lipnja 2004. 25. veljače 2005. 36 15 9 12 41.66
Parma 12. veljače 2007. 31. svibnja 2007. 16 7 3 6 43.75
Juventus 1. srpnja 2007. 18. svibnja 2009. 92 45 30 17 48.91
AS Roma 1. rujna 2009. 21. veljače 2011. 90 50 17 23 55.56
Inter Milano 22. rujna 2011. 26. ožujka 2012. 35 17 5 13 48.57
AS Monaco 30. svibnja 2012. 20. svibnja 2014. 52 32 12 8 61.54
Grčka 25. srpnja 2014. 15. studenog 2014. 4 0 1 3 0.00
Leicester City 13. svibnja 2015. 23. veljača 2017 37 22 11 4 59.46

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ranieri više nije trener Monaca, jutarnji.hr, preuzeto 20. svibnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]