Fabio Capello

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Fabio Capello
CapelloMadrid.JPG
Osobne informacije
Puno ime Fabio Capello
Nadimak Don Fabio
Rođen 18. lipnja 1946.
Klub
Trenutačni klub Rusija
Pozicija Trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1964. - 1967.
1967. - 1969.
1969. - 1976.
1976. - 1978.
SPAL
AS Roma
Juventus
AC Milan
0049 000(3)
0062 00(11)
0165 00(27)
0065 000(4)
Reprezentativna karijera
1972. - 1976. Flag of Italy.svg Italija 0032 000(8)
Trenerska karijera
1991. - 1996.
1996. - 1997.
1997. - 1998.
1999. - 2004.
2004. - 2006.
2006. - 2007.
2008. - 2012.
2012. -
AC Milan
Real Madrid
AC Milan
AS Roma
Juventus
Real Madrid
Flag of England (bordered).svg Engleska
Flag of Russia (bordered).svg Rusija
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Fabio Capello (San Canzian d'Isonzo, 18. lipnja 1946.), talijanski nogometni trener, od 2012. izbornik Rusije.

Capello je naširoko poznat kao sjajan trener, jedan od najboljih ikad, a uz njegovo se ime vezuje i uspješna igračka karijera.

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Kao nogometaš počeo je u SPAL-u, 1964. godine. Nakon tri sezone preselio je u Romu, gdje je osvajanjem talijanskog kupa došao do prvog trofeja u karijeri. Potom je prodan u Juventus, gdje se zadržao od 1969. do 1976. odigravši 239 utakmica, u kojima je zabio 41 pogodak. Od 1972. do 1976. nastupio je 32 puta za talijansku reprezentaciju. U plavom je dresu 8 puta bio strijelac, a jedan od tih golova je onaj za pobjedu svoje momčadi protiv Engleske na Wembleyju. Bila je to prva pobjeda Azzura nad Gordim Albionom. Nakon Juvea, karijeru je završio u Milanu.

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Milan[uredi VE | uredi]

Trenersku je karijeru započeo tamo gdje je igračku završio, u Milanu, ranih 1990-ih. Tada su Rossonere pod vodstvom Baresija i Maldinija nazivali nepobjedivima, a pod pod trenerskom palicom Don Fabija (Capellov nadimak) četiri su puta u pet godina osvajali talijansku ligu. Fabio Capello je s Milanom bio neporažen od 19. svibnja 1991. do 21. ožujka 1993., čak 58 utakmica. Ironično, prvi poraz nakon tog niza bio je baš na domaćem terenu. Golom Faustina Asprille porazila ih je Parma. Godine 1994. Capello se kiti naslovom prvaka Europe, nakon povijesnog sramoćenja Barcelone, 4:0 u finalu Lige prvaka. Godine 1995. Milanisti su završili tek četvri u ligi i izgubili su finale Lige prvaka od Ajaxa, ali je Capello ostao još jednu godinu u kojoj je vratio naslov prvaka. Nakon toga, era Don Fabija u Milanu je završila.

Real Madrid[uredi VE | uredi]

Krenuo je u Španjolsku, gdje je s Real Madridom u sezoni 1996./1997. osvojio naslov prvaka. Opet je u velikom stilu napustio klub, te se vratio u Milan. Era The invinciblesa je završila, a Capello nije bio jedanako uspješan kao početkom desetljeća.

Roma[uredi VE | uredi]

Godine 1999. preuzima još jedan klub u kojem je nekad igrao, sada je to Roma. Klub je s njim kao trenerom 2001. osvojio naslov prvaka nakon 18 godina čekanja.

Juventus[uredi VE | uredi]

Godine 2004. završio je s treniranjem u glavnom gradu, te preselio u Juventus. U svoje dvije sezone u Juventusu, osvojio je dva naslova prvaka Italije, te time zaokružio osvajanje naslova u četiri velika europska grada (Rim, Madrid, Torino i Milano). No, ti naslovi prvaka s Juventusom postali su vrlo upitni kada je Italiju potresao Calciopoli, velika afera oko namještanja utakmica lige, s torinskim klubom kao glavnim akterom. Kada je postalo izvjesno da će Juventus biti kažnjen izbacivanjem u 2. ligu, Capello je napustio trenersku stolicu.

Real Madrid - drugi put[uredi VE | uredi]

Novo/staro odredište bio je Madrid. Kraljevski je klub 1. srpnja 2006. dobio novog predsjednika Ramóna Calderóna, a pet dana kasnije i Capella kao novog trenera. Nakon što je preuzeo Real, dirigirao je dovođenjem novih igrača, iskoristivši pritom situaciju u svom bivšem klubu, te je u klub doveo Fabija Cannavara i Emersona. Iz Juventusa, koji se silno borio da zadrži svoje najveće zvijezde, nazivali su ga nezahvalnim lešinarom. U klubu su pojedini igrači, kao Igor Tudor i Alessandro Del Piero, koji su ostali u Serie B, o bivšem šefu imali štošta za reći - većinom ništa pozitivno, uglavnom su bili sretni što više nisu pod njegovom "diktaturom". Thomas Gravesen, koji je Capellovim dolaskom napustio Santiago Bernabéu, nezadovoljan odnosom novog trenera prema njemu, Talijana je nazivao arogantnim egocentrikom. Capello od potpuno posrnulog Reala nije odmah uspio napraviti jaku momčad kao nekad i ubrzo su počele glasine o njegovom otkazu. Javno se posvadio sa navijačima, predsjednikom, te igračima Cassanom, Ronaldom, Beckhamom, Gutijem i drugima. Ipak, izgurao je sezonu do kraja, te uspio iznenađujuće proći Barcelonu i osvojiti naslov prvaka u posljednjem kolu. Nakon toga je svejedno dobio otkaz, pod obrazloženjem da njegova momčad "ne igra dovoljno atraktivan nogomet".

Engleska nogometna reprezentacija[uredi VE | uredi]

Nakon kraha Engleske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008., u čemu je značajnu ulogu odigrala i Hrvatska, izbornik Steve McClaren je dobio otkaz. Capello je odmah proglašen glavnim favoritom za preuzimanje posla, zajedno s Mourinhom i Lippijem. Dana 14. prosinca 2007. objavljeno je da je Fabio Capello novi izbornik Engleske, a na novu dužnost je stupio 7. siječnja 2008.

Već u drugoj službenoj utakmici u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi uspio je pobijediti Hrvatsku sa 4-1, na Maksimiru, što je prvi domaći poraz Hrvatske u službenoj utakmici od svog osamostaljenja.

Trofeji[uredi VE | uredi]