Giuseppe Pennella
Giuseppe Pennella | |
---|---|
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 8. kolovoza 1864. |
Mjesto rođenja | Rionero in Vulture, Sardinija |
Datum smrti | 15. rujna 1925. |
Mjesto smrti | Firenza, Italija |
Nacionalnost | Talijan |
Supruga | Elisa Pennella |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1882. – 1920. |
Čin | General poručnik |
Ratovi | Prvi svjetski rat |
Važnije bitke | Sočanske bitke Tirolska ofenziva Bitka na Piavi Bitka kod Vittoria Veneta |
Vojska | Italija |
Rod vojske | kopnena |
Zapovijedao | 8. armija |
Giuseppe Pennella (Rionero in Vulture, 8. kolovoza 1864. – Firenza, 15. rujna 1925.) je bio talijanski general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je 35. divizijom, XI. i XII. korpusom, te 2. i 8. armijom na Solunskom i Talijanskom bojištu.
Obitelj[uredi | uredi kôd]
Giuseppe Pennella je rođen 8. kolovoza 1864. u Rionero in Vulturi. Sin je Antonia i Maddalene Pennella rođ Plastino. Brak je sklopio s Elisom Pennella s kojom je imao dvije kćeri, Mariu i Antonietu.
Vojna karijera[uredi | uredi kôd]
Vojno školovanje započinje u dobi od 13 godina kada je upućen u na školovanje u Vojnu školu Nunziatella u Napulju. Od 1882. školuje se u Vojnoj akademiji u Modeni, nakon čega je u rujnu 1886. promaknut u čin poručnika. Nakon što je privremeno služio u Glavnom stožeru, u listopadu 1896. s činom satnika zapovijeda satnijom u 11. pješačkoj pukovniji. U tom razdoblju počinje se baviti i pisanjem u vojnim časopisima, te objavljuje dvije knjige s vojnom tematikom. U lipnju 1906. unaprijeđen je u čin bojnika, te raspoređen na službu u 1. grenadirsku pukovniju. Dvije godine poslije, u lipnju 1908., premješten je na službu u stožer divizije Bari gdje služi do srpnja 1910. kada je premješten na službu u Glavni stožer. U srpnju 1911. promaknut je u čin pukovnika. Pred ulazak Italije u Prvi svjetski rat na strani Antante, u travnju 1915., postaje šefom ureda za zapadnu talijansku granicu Glavnog stožera.
Prvi svjetski rat[uredi | uredi kôd]
Nakon ulaska Italije u rat, imenovan je šefom ureda načelnika Glavnog stožera Luigija Cadorne. U studenom 1915. postaje zapovjednikom Brigade Grenadiri Sardinije koja je držala položaje kod Gorice. Zapovijedajući navedenom brigadom ističe se u borbama kod kote 188, obrani Monte Cengija, te u lipnju 1916. zaustavljanju Tirolske ofenzive. U ožujku 1916. unaprijeđen je u čin general bojnika. Potom sudjeluje u Šestoj i Sedmoj bitci na Soči. Tijekom borbi na Soči teško je ranjen zbog čega je izgubio vid na desnom oku. U prosincu 1916. napušta mjesto zapovjednika Brigade Grenadiri Sardinije, te preuzima mjesto načelnika stožera 4. armije s kojom sudjeluje u obrani Cadore.
Krajem travnja 1917. imenovan je zapovjednikom 35. divizije koja se nalazila na Solunskom bojištu zamijenivši na tom mjestu Carla Petitti di Roreta. Istodobno je zapovijedao i Talijanskim ekspedicijskim snagama u Makedoniji (Corpo di Spedizione della Macedonia). Navedenu dužnost je obnašao međutim, jako kratko, do lipnja 1917. kada je došao u sukob s francuskim generalom Sarrailom, te kada je na njegov zahtjev smijenjen. Nakon povratka u Italiju, u kolovozu 1917., promaknut je u čin general poručnika, nakon čega je u listopadu imenovan zapovjednikom XI. korpusa.
U ožujku 1918. preuzima zapovjedništvo nad 2. armijom, da bi u lipnju bio imenovan zapovjednikom novoformirane 8. armije koja je većim dijelom i nastala od jedinica raspuštene 2. armije. Zapovijedajući 8. armijom sudjeluje u Bitci na Piavi, ali je pred kraj iste smijenjen, te zamijenjen Enricom Cavigliom. Preuzima zapovjedništvo nad XII. korpusom s kojim sudjeluje u Bitci kod Vittoria Veneta u kojoj prodire preko visoravni Sette Comuni, te oslobađa regiju Persine Valsuganu.
Poslije rata[uredi | uredi kôd]
Nakon završetka rata Pennella zapovijeda XII. korpusom do kolovoza 1919. kada postaje zapovjednikom vojne zone Trst. Te iste godine u listopadu imenovan je zapovjednikom korpusa sa sjedištem u Firenzi. Pennella je 1919. bio imenovan zapovjednikom talijanskih snaga od 85.000 vojnika koje su trebale intervenirati u Gruziji kako bi očuvale neovisnost novih kavkaskih država od pretenzija sovjetske Rusije. Navedene snage međutim, nikada nisu formacijski ustrojene, te upućene na Kavkaz. Korpusom u Firenzi zapovijedao je do studenog 1920. kada je stavljen na raspolaganje, te premješten u pričuvu. Povukao se u svoju vilu u Fiesoleu kraj Firenze gdje je živio mirno i povučeno. U Firenzi je i preminuo 15. rujna 1925. godine u 62. godini života.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
(tal.) Giuseppe Pennella na stranici Treccani.it
(tal.) Giuseppe Pennella na stranici Notiziedalfronte.it
(tal.) Giuseppe Pennella na stranici Siderurgikatv.com
(tal.) Giuseppe Pennella na stranici Frontemacedone.com
(rus.) Giuseppe Pennella na stranici Hrono.ru<