Gonzalo Fonseca
| Gonzalo Fonseca | |
| Rođenje | Montevideo, 2. srpnja 1922. |
|---|---|
| Smrt | Saravezza, 11. lipnja 1997. |
| Nacionalnost | Urugvajac |
| Vrsta umjetnosti | kiparstvo |
| Utjecali | Joaquín Torres García |
| Portal o životopisima | |
Gonzalo Fonseca (Montevideo, 2. srpnja 1922. – Saravezza 11. lipnja 1997.) bio je urugvajski umjetnik poznat po svom kiparstvu u kamenu. Prvobitno je studirao arhitekturu na Sveučilištu u Montevideu, a suvremenu umjetnost otkrio je 1942. godine, radeći u radionici Joaquina Torresa Garcije. U radionici je studirao slikarstvo do 1949. godine, a za to se vrijeme zainteresirao za predkolumbijsku umjetnost. Fonseca je često povezuje s konstruktivizmom.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Fonseca je rođen u Montevideu, u srpnju 1922. godine. Po Europi je putovao 1930-ih, a bio je zainteresiran u arheologiju, antropologiju i povijest. Fonseca se sam naučio kiparstvu u kamenu i slikanje akvarelom. 1939. počeo je studirati arhitekturu na Sveučilištu u Montevideu. Međutim, 1942. Fonseca je napustio Sveučilište kako bi radio s Joaquinom Torres Garcijom. Radeći u radionici, postao je raznovrsniji u svojim tehnikama, iskušavajući kiparstvo, slikanje, keramiku i crtanje. Tijekom 40-ih godina Fonseca je putovao kroz Peru i Boliviju, proučavajući umjetnost s ostalim članovima radionice Torres-Garcia.[1]
1950. napustio je Urugvaj i proputovao nekoliko zemalja u Europi i na Bliskom Istoku.[1] Fonseca je radio na iskopinama koje je vodio Flinders Petrie u Egiptu, Sudanu, Siriji te je putovao kroz Libanon, Jordan, Tursku i Grčku. Ova će se arheološka otkopavanja pokazati utjecajnim u njegovim djelima.[2] Dok je živio u Europi, bavio se keramikom i slikanjem.
Upoznao je i oženio Elizabeth Kaplan iz New Yorka, sredinom 1950-ih (a razveli se dva desetljeća kasnije), te se preselio na Manhattan 1958. nakon što je dobio Guggenheimovu stipendiju.S Elizabeth je iimao četvero djece među njima i kćer Isabel Fonesca
Godine 1962. Fonseca je imao svoju prvu izložbu u Sjedinjenim Državama, u Portland Art Museumu u Oregonu. Izložba je sadržavala uglavnom ravne kompozicije, što je bilo uobičajeno s djelima Torres Garcije radionice u to vrijeme. Fonseca je za ovu izložbu stvorio i drvene reljefe, koji su postavili temelj njegovoj trodimenzionalnoj umjetnosti.[1] Počeo je raditi u New Yorku i u Italiji, blizu Torres Garcije. U 1970-ima se fokusira na slikarstvo umjesto kiparstvu i na trodimenzionalne arhitektonske forme. Počeo je raditi na velikim komadima od mramora i recikliranim vapnencem srušenih zgrada New Yorka.[3] 1983. godine postao je državljanin Sjedinjenih Država. Tijekom kasnih 1970-ih i 1980-ih više se usredotočio na "Kule", poput Torre del recien nacido ("Kula novorođenog djeteta") i Torre de los vientos. Tijekom karijere imao je nekoliko samostalnih izložbi kao i nekoliko grupnih izložbi u kojima je postao poznat po kamenim skulpturama modernih utjecajnih arhitektonskih oblika. Umro je u Italiji u 74. godini života u svom ateljeu u Seravezzi.
Odabrana djela[uredi | uredi kôd]
- Torre de los vientos (" Kula vjetrova "), 1974.
- El Pilar (" Pilar "), 1986, 1990, 1997.
- Columbarium Major, 1976.
- La Casa (" Kuća "), 1963.
- La ruta de la Amistad (" Put prijateljstva "), 1968
- Graneros III, 1971-1975.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Gonzalo Fonseca: 18 de noviembre - 13 de febrero 2000. Fundación César Manrique. Teguise, Lanzarote. 1999
- ↑ Gonzalo Fonseca. CECILIA DE TORRES, LTD. Pristupljeno 3. studenoga 2010.
- ↑ Holland Cotter. 18. lipnja 1997. Gonzalo Fonseca,74; Carved Enigmas in Stone. New York Times