Pretkolumbovska umjetnost

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kolosalna glava kralja s lokacije San Lorenzo u saveznoj državi Veracruz, Meksiko, kamen 2,9 x 2,1 m, civilizacija Olmeca, oko 1200.-900. pr. Kr.

Pretkolumbovska umjetnost je umjetnička produkcija naroda srednje, južne i sjeverne Amerike prije dolaska Europljana (Kristofor Kolumbo, 1492.). U roku od samo pedeset godina nakon otkrića Amerike, Europljani su uništili dva velika Američka carstva: Asteke u Srednjoj Americi i Meksiku, te Inke na istočnoj obali Južne Amerike (Peru). Obje su bile visoke kulture s velikim gradovima, društvenim i vjerskim sustavima, te razvijenom umjetnošću i zanatima. Naravno, to su bila dva najutjecajnija naroda, ali ne i prvi. Npr. prije osvajačkog pohoda Asteka u 14. st., u srednjoj Americi su razvijene kulture imali i: Olmeci, Maya, Tolteci, Mixtec, i dr. Način na koji je Amerika razvijala teokratsko društvo, literaturu i monumentalnu arhitekturu, u potpunoj izolaciji od ostalog svijeta govori nam u korist teorije o paralelnom razvoju čovječanstva.

Najslavnije američke ruševine, grad Inka Machu Picchu iz 15. st.

Srednja Amerika[uredi VE | uredi]

El Castillo, najslavnija mayanska piramida (Chichen Itzaa, Yucatan, Meksiko)

Olmečka kultura je dobila ime po narodu Olmecima, nekoć nastanjenom u Meksiku (današnje savezne države Veracruz i Tabasco), a čiji potomci danas žive u Nikaragvi. Bila je raširena uz središnju i južnu obalu Meksičkog zaljeva (od 1500.-475. pr. Kr.), a najznačajnije nalazište je La Venta (zato se nazova i kultura La Venta) i San Lorenzo. Smatra se najstarijom izvornom kulturom među razvijenim kulturama srednje Amerike, a utjecaj joj je sezao od područja sadašnje države Guerrero u Meksiku do Salvadora. Obredni prostori su bili na trgovima ili nasutim zemljanim piramidama. Osebujna kamena plastika (oltari, goleme kamene glave, ljudske figure s nadutim obrazima), figurice od žada i nefrita, božanstva s crtama jaguara, potvrđuju raslojeno društvo (vladari, svećenici, rukotvorci, seljaci i dr.). Olmečku kulturu obilježava i razvoj kalendarske znanosti i sustava pisma (hijeroglifi).

Povorka Maya kraljeva, zidna slika iz Bonampak piramide, Chiapas, Mexico.
Piramida mjeseca u Teotihuacanu
Dvoglava zmija Mixteca s tirkiznim mozaikom, Nacionalni muzej, London.
Rekonstrukcija Tenochtitlána u 15. st.

Civilizacija naroda Maya, koja je očito oslonjena na olmečku kulturu, počinje negdje 1000. pr. Kr., a potpuno je izgrađena oko 300. pr. Kr. Tada je već završen proces raslojavanja društva (knezovi, plemstvo, slobodni ljudi i robovi). Razdoblje Stare države trajalo je od 317.-987. g. u kojoj se razvija kultura Maya koja se smatra najsjajnijom kulturom američkog kamenog doba. Maya su bili poljodjelci (pamuk, grah, kukuruz), imali su ideografsko majansko pismo, astronomiju, kalendar, kanale za navodnjavanje, igre s loptom, ali i visoko razvijeni umjetnički obrt. Proizvodili su višebojnu keramiku s realističnim motivima, skulpture u vapnencu i štuku, kamene stele s reljefima i natpisima, ceremonijalne kamene sjekire i dr. U skulpturi je vladao naturalistički (groteskni) stil koji je prepoznatljiv u neprekidnim reljefnim uzorcima čudovišnih ljudi i životinjskih oblika.

Politeistički religijski sustav najbolje je sačuvan u djelima likovne umjetnosti, uporabnim predmetima i pisanim spomenicima. Bogove su častili obrednom hranom i pićem, te žrtvovanjem životinja i ljudi na posebno izgrađenim oltarima u obliku stepenastih piramida (Chichén Itzá). Na čelu hijerarhije svećenstva stajao je veliki svećenik (Ahau Can Mai). Maya su vjerovali u božansko podrijetlo kraljeva, štovali su pretke, a mrtve su pokapali.

Danas narod Maya (oko 2 milijuna) živi na Yucatánu u južnom Meksiku, Gvatemali, Hondurasu i Salvadoru.

U vrijeme razvitka kulture Maya, na srednjomeksičkoj visoravni cvalo je najveće srednjoameričko gradsko središte klasičnog razdoblja (200. - 700.), Teotihuacan, koje je s populacijom od 200.000 stanovnika bio jedan od najvećih gradova na svijetu u to vrijeme. O gradu znamo vrlo malo budući da njegovi graditelji nisu ostavili pisanih tragova. Divovske piramide (kao što je najveća američka piramida, Piramida sunca iz 10. st.) su još jedino što svjedoči o nekadašnjem velegradu i civilizaciji koja je izrasla iz ničega, zauzela vodeće mjesto na svom kontinentu te iščezla oko 650. god.

Mixteci u južnom Meksiku (Oaxaca) su razvili svoju kulturu od 6. st. na koju je utjecala toltečka kultura. Vrhunac je doživjela oko 1000. g. što je vidljivo iz živopisne keramike, zlatnim predmetima, tirkiznim mozaicima, rezbarijama od kosti, brušenom polu-dragom kamenju i dr. Radovi u zlatu i polu-dragom kamenju su bili veličanstveni. Jasna odrednica njihovog rada bila je uporaba tirkiznog mozaika, npr. na Dvoglavoj zmiji.

Asteci, indijanski narod koji je u 14. st. sa sjevera prodro na Meksičku visoravan i na otoku usred jezera Texcoco sagradio svoju prijestolnicu Tenochtitlán (današnji grad México), od svojih susjeda su preuzeli staru kulturu čije su odlike slikovno pismo i piramidalni hramovi. Najveći spomenik Asteka je religijski kompleks u glavnom gradu Tenochtitlánu s Piramidom sunca koja podsjeća na pojednostavljenu verziju stepenaste piramide u ranoj Mezopotamskoj kulturi (zigurat). Asteci su vjerovali da prinošenjem ljudskih žrtava osiguravaju kretanje Sunca i stabilnost svemira. Uz poljodjelstvo (kukuruz, duhan, kakao, pamuk) imali su razvijen obrt (obrada bakra, bronce, zlata i srebra) i trgovinu; poznavali su slikovno pismo i kalendarski sustav.

Godine 1519.-1521. pokorio ih je Hernan Cortés sa šačicom španjolskih konkvistadora. Danas na području Meksika živi još oko 750.000 potomaka Asteka, većinom kao poljodjelci i industrijski radnici.

Južna Amerika[uredi VE | uredi]

Nazca linija u obliku kolibrija, Pampas de Jumana, Peru
Inka zidine Sacsahuamána (Sacsayhuamán), Cusco, Peru.

Nekoliko stotina godina prije osnivanja Inka carstva, andske civilizacije koja se paralelno razvijala s Aztečkom, narod Mochica (200. pr. Kr. – 800.) razvio je antropomorfnu grnčariju koja je bila zapanjujuće realna.

Nazca kultura je također cvala u regiji Nazca između 300. pr. Kr. i 800. god. Oni su zaslužni za slavne Nazca linije i impresivni sustav podzemnih akvedukta koji su i dan danas u funkciji u Peruu. U pampi, blizu akvedukta gdje se nalaze Nazca linije, nalazi se ceremonijalni grad Cahuachi (1.-500. g.) s Inka vidikovcem koji je dodat nakon što su Inke osvojile ovo područje.

Inke (Inka na kečuanskom znači: gospodin, knez, kralj) su, kao i Azteci, bili ratnici, a ne umjetnici. Inka država se 1430. g. rasprostirala od južne Kolumbije na sjeveru do sredine Čilea, obuhvativši 4000 km². Njihova najznačajnija djela su monumentalne utvrde, utvrde i hramovi koji su dominirali gradovima kao što su: Cusco, Suzeo, Ollantaytambo i Machu Picchu. Ovi spomenici vrijede najviše zbog originalnih trapezastih otvora, te načina gradnje koji pokazuje iznimnu vještinu oblikovanja i uklapanja kamenih blokova neobičnih oblika s nevjerojatnom preciznošću (s obzirom da nisu poznavali kotač). God. 1523. osvojio ju je španjolski konkvistador Francisco Pizarro, premda su se Inka očuvali u brdima. Najvažnija djela Inka umjetnosti su obojeni tekstilni predmeti i obojena keramika. Golemo umjetničko blago je propalo u doba španjolskog osvajanja.

Europski umjetnici i kolekcionari su se divili tehničkom savršenstvu predmeta koji su španjolski osvajači donijeli sa sobom, ali tek danas u njihovoj ljepoti vidimo umjetnička djela.

Mesa Verde naselje Pueblo indijanaca, Colorado, SAD
Totem poglavice Kiana, Kechican, Aljaska. Obojena fotografija iz 19. st.

Sjeverna Amerika[uredi VE | uredi]

U Sjevernoj Americi postojala su mnoga nomadska plemena „crvenih indijanaca“ koji nisu ostavili građevine zbog svog načina života. Iznimka su Hohokam i Mogollon kultura na krajnjem sjeveru Meksika i Pueblo indijanci koji su živjeli od Ohioa do Mississippija, a koji su imali stambenu i grobnu arhitekturu ogromnih razmjera, uglavnom od opeka sušenog blata (adobe), npr. Paquimé (Meksiko).

Adena (kultura) u središnjem i južnom Ohaju se odlikuje jedinstvenim vještačkim zemljanim svetim humcima ogromnih razmjera (do 400 m).

Jedina kiparska djela „crvenih indijanaca“ su totemi i maske sa životinjskim i ljudskim likovima. Danas možemo uživati u totemima gotovo netaknute kulture u sjeverozapadnoj obali Amerike (Oregon, Kanada i južna Aljaska).

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Pretkolumbovska umjetnost