Goranov vijenac
Izvor: Wikipedija
Goranov vijenac je nagrada za poeziju, koja se dodjeljuje autoru za njegov cjelokupni pjesnički opus i dostignuća u hrvatskoj književnosti. Utemeljena je 1971. godine. Dodjeljuje se 21. ožujka u Lukovdolu, u okviru pjesničke manifestacije Goranovo proljeće.
[uredi] Dobitnici
- 1971. Drago Ivanišević
- 1972. Pero Zubac
- 1973. Zvonimir Golob
- 1974. Dobrica Erić
- 1975. Ahmed Muhamed Imamović
- 1976. Dobriša Cesarić
- 1977. Vesna Parun
- 1978. Jagoda Zamoda
- 1979. Šime Vučetić
- 1980. Dane Zajc
- 1981. Dušan Kostić
- 1982. Dragutin Tadijanović
- 1983. Marin Franičević
- 1984. Vladimir Popović
- 1985. Stevan Raičković
- 1986. Jure Kaštelan
- 1987. Mateja Matevski
- 1988. Oskar Davičo
- 1989. Jure Franičević-Pločar
- 1990. Slavko Mihalić
- 1991. Ivan Slamnig
- 1992. Danijel Dragojević
- 1993. Antun Šoljan
- 1994. Anka Žagar
- 1995. Luko Paljetak
- 1996. Nikica Petrak
- 1997. Veselko Koroman
- 1998. Nikola Milićević
- 1999. Zvonimir Mrkonjić
- 2000. Boris Maruna
- 2001. Zvonko Maković
- 2002. Branko Maleš
- 2003. Arsen Dedić
- 2004. Milorad Stojević
- 2005. Ivan Rogić Nehajev
- 2006. Andriana Škunca
- 2007. Mile Stojić
- 2008. Jasna Melvinger
- 2009. Branimir Bošnjak
- 2010. Petar Gudelj[1]
- 2011. Delimir Rešicki[2]
