Arsen Dedić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Arsen Dedić

DedicArsen.JPG

Rodno ime Arsen Dedić
Rođen/a 28. srpnja 1938.
Žanr/ovi šansona
Zanimanje skladatelj, pjesnik, flautist, tekstopisac, aranžer, dirigent i glazbeni producent
Instrument klavir, gitara, flauta
Djelatno razdoblje 1969. - danas
Nagrade
Dobitnik diskografske nagrade Porin
Dobitnik književne nagrade Kiklop 2004. i 2009.

Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938.), hrvatski književnik, pjesnik i kantautor.

Životopis[uredi VE | uredi]

U rodnom gradu Šibeniku završio je gimnaziju i srednju glazbenu školu. Odlazi u Zagreb. Studira pravo. Prekida, te 1959. godine upisuje se na Muzičkoj akademiji na kojoj diplomira u veljači 1964. godine.

Odlikovan je. Otac je dvoje djece (Sandra i Matija) i suprug Gabrijele Novak.

Glazbena karijera[uredi VE | uredi]

Radio je razne poslove vezane uz glazbu - prepisivač nota, flautist, glazbeni suradnik pri TV ... i na početku najčešće tekstopisac, koji piše za druge. Pjevač u više vokalnih skupina (Prima, Zagrebački vokalni kvartet, Melos ...). Svirao u ansamblima popularne i jazz muzike. Vodio vlastiti instrumentalni ansambl (Kvartet flauta).

Objavljuje povremeno stihove. Prvi put je nagrađen u splitskom Vidiku. Objavljuje u Poletu, Prisutnostima, Književnim novinama, Književniku.

Osnovno određenje mu je glazba, ali spajajući te dvije sklonosti: glazbenu u poetsku prirodno je stigao do vlastitog kantautorskog govora, koji ga je najviše i obilježio.

Od 1963. godine pjevač i solist na festivalima. Iste godine pojavljuje se i kao kantautor (Split), a 1964. objavljuje “Kuću pored mora” i “Moderato cantabile”, što u potpunosti određuje njegov kantautorski put. Iste godine priređuje svoj prvi recital, a povremeno ih priređuje i danas. Objavio je velik broj gramofonskih ploča, od “Čovjek kao ja” (1969.) do CD-a “Na zlu putu” (2004.). Javlja se kao skladatelj, interpret, pjesnik, producent, dirigent, svirač ...

Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone. Autorska pjesma je njegov osnovni izraz, ali pisao je i šlagere, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape, glazbu za reklamne spotove i sve ostalo. Autorska pjesma je prirodni amalgam njegovih dvaju izvorišta - glazbe i poezije.

Koncertirao je u većem dijelu Europe, te u Sjevernoj i Južnoj Americi. Devet ruskih turneja. Dobitnik je velikog broja nagrada na području popularne glazbe.

S vremenom prevladavaju glazbenik i pjesnik (doslovno), pa Arsen objavljuje desetak knjiga stihova. Prevođen je i antologiziran.

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Knjiga stihova “Brod u boci” (1971.) prodana je do danas u preko šezdeset tisuća primjeraka. Slijede "Zamišljeno pristanište" (s Matijom Skurjenijem), "Narodne pjesme", "Poesia e canto, La sfinge" (Napulj), "Zagreb i ja se volimo tajno", "Hotel Balkan", "Pjesnikov bratić", "101 pjesma" (Sarajevo), "Pjesnik opće prakse", "Kiša – Rain" (dvojezično: hrvatsko-engleski), "Slatka smrt", "Stihovi", "Čagalj", "Hladni rat", "Zabranjena knjiga", "Padova", "Brzim preko Bosne" (Sarajevo). Objavio je dvije grafičko-poetske mape: Trebotić i Vejzović. Pisao je često i za djecu. Također i snimao. Nagrađivan. Pisao je za dalmatinske klape. Nagrađivan. Pisao je stihove i glazbu i za velik broj komercijalnih, propagandnih poruka.

Ipak, najveći dio njegova rada čini primjenjena glazba - glazba za TV, film i kazalište. Glazbu za prvu TV dramu (“Mediteranska klima”) skladao je 1966. godine. Slijede velike serije kao “U registraturi”, “Prosjaci i sinovi”, “Jedrima oko svijeta”, “Zlatna nit”,[1] “Vrijeme za bajku”, “Zagrljaj” ...

Veći broj TV drama.

U početku svoje karijere pojavljuje se i kao glumac u filmovima ali su to bile manje uloge, kao npr. uloga pjevača u filmu “Višnja na Tašmajdanu”.

S početka sedamdesetih piše za kazalište. Oko stotinu naslova (Shakespeare, Držić, Weiss, Begović, Brešan, Ostrovski, Turgenjev, Marinković, Kozarac, Ödön von Horvath, Goldoni, Cesarec ..). Više puta je nagrađivan za scensku glazbu. Dva puta je dobio Zlatnu arenu za svoje filmske, glazbene uradke. Poznatiji filmovi su mu “Glembajevi”, “Živa istina”, “Vlak u snijegu”, “Donator”, “Fergismajniht”, “Pont- Neuf”. Radio je i za animirani film, kao i za filmove kraćeg metra (“Rabuzin”, “Meštrović”). Također nagrađivan.

Skladao musical “Lady Šram” (libretist Nino Škrabe). Surađivao s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu, napisao glazbu za plesni teatar u Düsseldorfu. Uz ostale nagrade treba istaknuti Vjesnikovu Nagradu Slavenski, nagradu Premio Tenco, te Premio Brel i Porin, za životno djelo.

Od osnutka je član Glumačke družine Histrion, s kojom ga vežu i prijateljstvo i suradnja. Autor je glazbe za gotovo sve histrionske predstave.

Član je Hrvatskog društva skladatelja kao i Hrvatskog društva pisaca. Osim što je Arsen Dedić poznati hrvatski kantatutor, pjesnik i skladatelj, može se pohvaliti i dva puta osvojenom Zlatnom arenom za svoja filmska i glazbena dostignuća.[2]

Diskografija[uredi VE | uredi]

  • Čovjek kao ja (1969.)
  • Arsen 2 (1971.)
  • Homo Volans (dvostruki album) (1973.)
  • Vraćam se (1975.)
  • Porodično stablo (1976.)
  • Arsenal (1976.)
  • Otisak autora (1976.)
  • Pjesme sa šlagom (1976.)
  • Dedić-Golob (1977.)
  • Kuća pored mora (instrumentali) (1978.)
  • Rimska ploča (1980.)
  • Pjevam pjesnike (1980.)
  • Naručene pjesme (1980.)
  • Gabi i Arsen (1980.)
  • Carevo novo ruho (1981.)
  • Arsen pjeva djeci (1982.)
  • Provincija (1984.)
  • Kantautor (dvostruki album) (1985.)
  • Moje popevke (1986.)
  • Kino Sloboda (1987.)
  • Arsen & Bora Čorba Unplugged '87 (1987.)
  • Hrabri ljudi (Gabi i Arsen) (1988.)
  • Glazba za film i TV (1989.)
  • Svjedoci priče (1989.)
  • Najbolje od Arsena (1991.)
  • Tihi obrt (1993.)
  • Retrospektiva (1993.)
  • Ko ovo more platit (1995.)
  • Ministarstvo straha (1997.)
  • Herbar (1999.)
  • Kinoteka (2002.)
  • Pjesma je moj život (2002.)
  • Klapa Maslina (2003.)
  • Imena žena (2003.)
  • Na zlu putu (2004.)
  • The Platinum Collection (2006.)
  • Rebus (2008.)
  • Dobrotvorov dom - Antologija (2009.)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]