Arsen Dedić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Arsen Dedić

DedicArsen.JPG

Rodno ime Arsen Dedić
Poznat/a i kao Igor Krimov
Luka Juras
Rođen/a 28. srpnja 1938.
Žanr/ovi šansona
Zanimanje skladatelj, pjesnik, flautist, tekstopisac, aranžer, dirigent i glazbeni producent
Instrument klavir, gitara, flauta
Djelatno razdoblje 1969. - danas
Nagrade
Dobitnik diskografske nagrade Porin
Dobitnik književne nagrade Kiklop 2004. i 2009.

Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938.), hrvatski književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor. Autor je i izvođač brojnih šansona te pobjednik mnogih festivala. Uz glazbu, objavio je više zbirki lirike. Skladao je i pisao i za televiziju, film i kazalište. Prevodio je i obrađivao poznate šansonijere i autore, poput Gina Paolija, Sergia Endriga i drugih, poput Jacquesa Brela, koji je ostavio dubok utjecaj na njegovu karijeru. Uglazbio je stihove Krleže, Cesarića i Goloba. Njegove pjesme su prevođene i obrađivane od strane mnogih izvođača, a za mnoge je pisao (Gabi Novak, klape, Ibrica Jusić). Veliki dio njegovog opusa čini primijenjena glazba za TV, film i kazalište. Član je Hrvatskog društva skladatelja kao i Hrvatskog društva pisaca.

Djetinjstvo i mladost[uredi VE | uredi]

U rodnom gradu Šibeniku završio je gimnaziju i srednju glazbenu školu. Kao dijete odrastao je na šibenskoj ulici u kojoj su u isto vrijeme živjeli i Vice Vukov (r. 1936.) i Mišo Kovač (r. 1941.).[1] Odlazi u Zagreb, gdje studira pravo, no ubrzo prekida te 1959. godine upisuje se na Muzičku akademiju na kojoj diplomira u veljači 1964. godine.

Glazbena karijera[uredi VE | uredi]

Početci karijere[uredi VE | uredi]

Radio je razne poslove vezane uz glazbu - prepisivač nota, flautist, glazbeni suradnik pri TV i slično. Na početku je najčešće bio tekstopisac, pišući za druge. Pjevač u više vokalnih skupina (Prima, Zagrebački vokalni kvartet, Melos ...). Svirao u ansamblima popularne i jazz muzike. Vodio vlastiti instrumentalni ansambl (Kvartet flauta).

Objavljuje povremeno stihove. Prvi put je nagrađen u splitskom Vidiku. Objavljuje u Poletu, Prisutnostima, Književnim novinama, Književniku.

Osnovno određenje mu je glazba, ali spajajući te dvije sklonosti: glazbenu u poetsku prirodno je stigao do vlastitog kantautorskog govora, koji ga je najviše i obilježio.

Od 1963. godine pjevač i solist na festivalima. Iste godine pojavljuje se i kao kantautor (Split), a 1964. objavljuje “Kuću pored mora” i “Moderato cantabile”, što u potpunosti određuje njegov kantautorski put. Iste godine priređuje svoj prvi recital, a povremeno ih priređuje i danas. Objavio je velik broj gramofonskih ploča, od “Čovjek kao ja” (1969.) do CD-a “Na zlu putu” (2004.). Javlja se kao skladatelj, interpret, pjesnik, producent, dirigent, svirač ...

1969.-1980.[uredi VE | uredi]

Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone. Autorska pjesma je njegov osnovni izraz, ali pisao je i šlagere, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape, glazbu za reklamne spotove i sve ostalo. Autorska pjesma je prirodni amalgam njegovih dvaju izvorišta - glazbe i poezije.

Koncertirao je u većem dijelu Europe, te u Sjevernoj i Južnoj Americi. Devet ruskih turneja.

S vremenom prevladavaju glazbenik i pjesnik (doslovno), pa Arsen objavljuje desetak knjiga stihova. Prevođen je i antologiziran.

Knjiga stihova “Brod u boci” (1971.) prodana je do danas u preko šezdeset tisuća primjeraka. Slijede "Zamišljeno pristanište" (s Matijom Skurjenijem), "Narodne pjesme", "Poesia e canto, La sfinge" (Napulj), "Zagreb i ja se volimo tajno", "Hotel Balkan", "Pjesnikov bratić", "101 pjesma" (Sarajevo), "Pjesnik opće prakse", "Kiša – Rain" (dvojezično: hrvatsko-engleski), "Slatka smrt", "Stihovi", "Čagalj", "Hladni rat", "Zabranjena knjiga", "Padova", "Brzim preko Bosne" (Sarajevo). Objavio je dvije grafičko-poetske mape: Trebotić i Vejzović. Pisao je često i za djecu. Također i snimao. Nagrađivan. Pisao je za dalmatinske klape. Pisao je stihove i glazbu i za velik broj komercijalnih, propagandnih poruka.

1980.-1990.[uredi VE | uredi]

Kasna karijera[uredi VE | uredi]

Film i televizija[uredi VE | uredi]

U početku svoje karijere pojavljuje se i kao glumac u filmovima ali su to bile manje uloge, kao npr. uloga pjevača u filmu “Višnja na Tašmajdanu”. Više puta je nagrađivan za scensku glazbu. Dva puta je dobio Zlatnu arenu za svoja filmska i glazbena dostignuća.[2] Poznatiji filmovi su mu “Glembajevi”, “Živa istina”, “Vlak u snijegu”, “Donator”, “Fergismajniht”, “Pont- Neuf”. Radio je i za animirani film, kao i za filmove kraćeg metra (“Rabuzin”, “Meštrović”). Također nagrađivan.

Veliki dio njegovog opusa čini glazba za televiziju. Glazbu za prvu TV dramu (“Mediteranska klima”) skladao je 1966. godine. Slijede velike serije kao “U registraturi”, “Prosjaci i sinovi”, “Jedrima oko svijeta”, “Zlatna nit”,[3] “Vrijeme za bajku”, “Zagrljaj” ...

Kazalište[uredi VE | uredi]

Od početka sedamdesetih piše za kazalište. Oko stotinu naslova (Shakespeare, Držić, Weiss, Begović, Brešan, Ostrovski, Turgenjev, Marinković, Kozarac, Ödön von Horváth, Goldoni, Cesarec...). Skladao je musical “Lady Šram” (libretist Nino Škrabe). Surađivao je s avangardnim teatrom Arbos u [Salzburg|Salzburgu]], napisao glazbu za plesni teatar u Düsseldorfu. Od osnutka je član Glumačke družine Histrion, s kojom ga vežu i prijateljstvo i suradnja. Autor je glazbe za gotovo sve histrionske predstave.

Prijevodi[uredi VE | uredi]

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Dobitnik je velikog broja nagrada na području popularne glazbe. Uz ostale nagrade treba istaknuti Vjesnikovu Nagradu Slavenski, nagradu Premio Tenco, te Premio Brel i Porin, za životno djelo.

Odlikovan je Redom zasluga za narod srebrnog vijenca u SFRJ, a predsjednik Tuđman ga je 1995. odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za njegov kulturni rad.

Privatni život[uredi VE | uredi]

Otac je dvoje djece (Sandra i Matija) i suprug Gabi Novak.

Diskografija[uredi VE | uredi]

Studijski albumi[uredi VE | uredi]

  • Čovjek kao ja (1969.)
  • Arsen 2 (1971.)
  • Homo Volans (dvostruki album) (1973.)
  • Vraćam se (1975.)
  • Porodično stablo (1976.)
  • Otisak autora (1976.)
  • Pjesme sa šlagom (1976.)
  • Dedić-Golob (1977.)
  • Rimska ploča (1980.)
  • Pjevam pjesnike (1980.)
  • Naručene pjesme (1980.)
  • Gabi i Arsen (1980.)
  • Carevo novo ruho (1981.)
  • Arsen pjeva djeci (1982.)
  • Provincija (1984.)
  • Anticasanova (1985.)
  • Kantautor (dvostruki album) (1985.)
  • Moje popevke (1986.)
  • Kino Sloboda (1987.)
  • Hrabri ljudi (Gabi i Arsen) (1988.)
  • Glazba za film i TV (1989.)
  • Svjedoci priče (1989.)
  • Tihi obrt (1993.)
  • Ministarstvo straha (1997.)
  • Herbar (1999.)
  • Kinoteka (2002.)
  • Na zlu putu (2004.)
  • Rebus (2008.)

Albumi uživo[uredi VE | uredi]

  • Arsen & Bora Čorba Unplugged '87 (1987.)

Kompilacije i box-setovi[uredi VE | uredi]

  • Arsen (1973.)
  • Kuća pored mora (instrumentali) (1978.)
  • Arsenal (1981.)
  • Najbolje od Arsena (1990.)
  • Retrospektiva (1993.)
  • Imena žena (2003.)
  • Jezik Ljubavi (2005.)
  • The Platinum Collection (2006.)
  • Dobrotvorov dom - Antologija (2009.)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]