Ivan Goran Kovačić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Ivan Goran Kovačić. Za druga značenja, pogledajte Ivan Goran Kovačić (razdvojba).
Ivan Goran Kovačić
Ivan Goran Kovačić.gif
Ivan Goran Kovačić
Puno ime Ivan Goran Kovačić
Rođenje 21. ožujka 1913., Lukovdol, Hrvatska
Smrt 12. srpnja 1943., okolica Foče, BiH
Zanimanje književnik
Nacionalnost Hrvat[1]
Period pisanja 1929. - 1943.

Ivan Goran Kovačić (Lukovdol, Gorski Kotar, 21. ožujka 1913. - okolica Foče, 12. srpnja 1943.),[2] hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist, prevoditelj i kritik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivan Goran Kovačić rođen je od oca Ivana (Hrvat) i majke Ruže (Židovka; rođ. Klein).[3][4] Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, prve tri godine realne gimnazije završio je u Karlovcu, odakle je prešao u Zagreb. Po završenoj maturi upisao je slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ali vrlo brzo je prekinuo studij intenzivnije se posvećujući književnom i novinarskom radu. Prvo novinsko namještenje dobiva 1936. godine i otada se uzdržavao baveći se novinarskim poslovima; uređivao je kulturne rubrike, najprije u «Hrvatskom dnevniku», potom u «Novostima». Kao simpatizer HSS-a i Radićeve politike koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom priključuje se partizanima.[5] Sudjelovao je u napornim marševima po Bosni, ali intenzivno je pisao; koncem lipnja i početkom srpnja 1943. nalazio se u istočnobosanskom selu Vrbici skrivajući se od četnika, koji su ga i ubili 12. srpnja u blizini Foče. Njegov grob ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio (pjesma-epitaf Moj grob).

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Poštanska marka izdana 1993. u čast Ivana Gorana Kovačića

Ako je pjesnikov zemni trag ostao zameten, izgubljen u legendi, njegov umjetnički trag i te kako je prepoznatljiv u hrvatskoj literaturi. Prve književne radove počeo je objavljivati kao gimnazijalac u raznim listovima za mlade, da bi već 1931. - napravivši izbor iz dotad objavljenih pjesama - zajedno s još dvojicom mladih pjesnika objavio prvu zbirku: Lirika 1932. Sljedećih nekoliko godina intenzivno radi na zbirci novela koje će 1936. objaviti pod naslovom Dani gnjeva. U njima u ideološkom smislu slijedi radićevsku politiku okrenutosti selu i seljaku; on je, kako je sam kazivao Antunu Barcu, preko Radićeva seljačkog pokreta «otkrio hrvatstvo», a «pobunu malenih» te ljubav prema slabima, nepravedno progonjenima i iskonštavanima, postavlja kao cilj i smisao vlastitoga socijalnog angažmana. Tom zbirkom od sedam novela postigao je pun uspjeh i u potpunosti se uklopio u tijekove suvremene socijalne literature. Pišući o rodnom Lukovdolu i njegovim malim ljudima, Kovačić je s mnogo ljubavi za seljaka i s jasno izraženim osjećajem za socijalnu pravdu - služeći se tehnikom lirskog realizma - uspio iskazati idiličan sklad između seljaka i prirode, ali i sve ono što narušava taj sklad (nepravda, političke i gospodarske manipulacije). Lirska komponenta gotovo arkadijskog doživljavanja goranskoga kraja još će više doći do izražaja u njegovim dijalektalnim, kajkavskim (preciznije: kekavskim) pjesmama Ognji i rože, 1945. Rijetki su pjesnici koji, kao Goran u ovoj posmrtno objavljenoj zbirci, s toliko gotovo dječje razdraganosti i neposrednosti uspijevaju uroniti u ljepote prirode i preko naizgled jednostavnih kompozicija svoje lirske doživljaje prenijeti i na čitatelja (npr. pjesma Beli most. Vedrinu i sklad postiže sretno odabranim poetskim slikama te izvanrednom ritamskom organizacijom pjesme.

Početni stihovi Jame u mapi iz 1944., ilustracija Zlatka Price.[6]

No, Goran je pjesnik i «polja svijetlih i polja tamnih». «Polja tamna» naziru se u njegovu stvaralaštvu već od prvoga objavljenog rada (Sevina tužaljka, 1929.), a tamni motivi smrti, krvi i jeze javljat će se gotovo konstantno i u njegovoj poeziji i u njegovoj prozi (primjerice u novelama Smrt u čizmama,Sedam zvonara Majke Marije, ili u pjesmama Moj grob, Oči Stjepana Radića,Leševi putuju), da bi kulminirali u njegovu najzrelijemu književnom ostvarenju - u proturatnoj poemi Jama,[7] 1944., nastaloj po dolasku u partizane (napisana 1943.)[7] gdje će, zajedno s Vladimirom Nazorom, 1943. napisati i zbirku Hrvatske pjesme partizanke. Duboka etičnost te osjećaj moralne i intelektualne odgovornosti prema hrvatskom narodu tjerala ga je da progovori o zločinima koji su dolazili iz redova njegova vlastitoga naroda, pa je svoj prosvjed protiv fašističkih zlodjela izrazio u obliku umjetnički izvanredno disciplinirano oblikovane poeme od deset simetrično raspoređenih pjevanja nejednake dužine koji čine skladnu poetsku cjelinu. Jama je spjevana u jampskim jedanaestercima i njezina formalna dotjeranost i ljepota pjesničkog izričaja stoje u kontrapunktu sa stravičnim motivom o kojem naturalistički precizno i s puno dramatike priča lirski subjekt, žrtva koja je preživjela zločin. Motiv krvi u toj se poemi doista u punini ostvaruje kao «svjetlo /sklad — ljepota — umjetnost» i «tama/zločin». U Kovačićevu književnom opusu značajno mjesto zauzimaju i prijevodi te feljtoni, eseji i kritike u kojima se iskazuje kao vrlo lucidan ocjenjivač; umio je zapaziti bitne značajke pojedinih autora, pa neke njegove ocjene (npr. o Kalebu, Marinkoviću, Krleži, A. B. Šimiću) svojom iscrpnošću i ozbiljnošću analitičkog pristupa ni danas ne gube na vrijednosti.

Djela[uredi VE | uredi]

Postumno:

  • Hrvatske pjesme partizanke, Šuma Javornica u Gorskom kotaru, 1943. (suautor Vladimir Nazor) (2. izd. Beograd, 1944.)
  • Jama, Bari, 1944., Crna Lokva 1944., (Topusko) 1944., Beograd 1945. (više od 14 izd. do 1999.), Zagreb 1947. (više od 9 izd. do 2001.), Sarajevo 1954. (6 izd. do 1971.), Titograd 1977., Gornji Milanovac 1980.[7]
  • Ognji i rože, Zagreb, 1945., 1947., 1975. (Ognjevi i ruže), 2004.
  • Djela, 2–4. Zagreb 1946.; 6. Zagreb 1947.; 7. Zagreb 1948.; 1, 5. Zagreb 1949.
  • Mrak na svijetlim stazama, Beograd 1947.
  • Sedam zvonara Majke Marije, Zagreb 1947. (14 izd. do 2005.), Varaždin 2005. (i druge pripovijetke).
  • Izabrana djela, Zagreb 1951.
  • Za našu djecu, Zagreb 1951.
  • Smrt u čizmama, Beograd 1956, Zagreb 1964. (14 izd. do 1985).
  • Pjesme, Beograd 1959.
  • Poezija i proza, Zagreb 1963.
  • Novele. Eseji i kritike. Pjesme, Zagreb 1967.
  • Izbor iz djela, Zagreb 1973. (5. izd. do 1987.)
  • Novele iz lukovdolskog zavičaja, Zagreb 1974.
  • Novele, pjesme, eseji, kritike i feljtoni, Pet stoljeća hrvatske književnosti, 135 (s bibliografijom), Zagreb 1975.
  • Poezija, Sarajevo 1976., 1982.
  • Pjesme, Sarajevo 1981., 1987.
  • Sabrana djela, 1–5 (s bibliografijom). Zagreb 1983.
  • Pripovijetke, Zagreb 1994 (7 izd. do 2006.)
  • Izabrane pjesme. Jama., Zagreb 1997.
  • Sveti psovač,
  • Eseji i ocjene,
  • Pada snijeg, pada snijeg

Goranovo proljeće[uredi VE | uredi]

Njemu u čast se svake godine u njegovom rodnom mjestu Lukovdolu u Gorskom kotaru, održava pjesnička manifestacija Goranovo proljeće.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Igor Graovac, Dragan Cvetković. Ljudski gubici Hrvatske 1941.-1945. godine: pitanja, primjeri, rezultati..., str. 194.:
    "Kovačić, I. G. (Ivan i Rozalija ili Ruža, rođena Klein) iz Zagreba, muškarac, neoženjen, Hrvat (rimokatoličke vjeroispovijesti), inte-lektualac (književnik), seljačkog porijekla, rođen 21. ožujka 1913. u Lukovdolu (Vrbovsko), najvjerojatnije ubijen iz pištolja ili zaklan 12. srpnja 1943. godine, vjerojatno u Avdinoj dolini na Krušič-kom brdu pokraj Foče (BiH), partizan (Graovac, 1996., 2: 247).", preuzeto 13. rujna 2013.
  2. 2,0 2,1 Proleksis enciklopedija: Kovačić, Ivan Goran, preuzeto 13. rujna 2013.
  3. Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Nataša Maksimović Subašić; Zora Dirnbach – Svjetionik s one strane nacionalizma; stranica 4; broj 110, lipanj / srpanj / kolovoz 2009.
  4. Predrag Matvejević (24). Tko je tko i odakle: strani velikani hrvatske kulture. Nacional. Preuzeto 24. prosinac 2010. „Ivan Goran Kovačić je po majci Židov (to sam tek nedavno saznao od jednog mađarskoga povjesničara književnosti, Goranova se majka prezivala Klein) - tako bi naš najveći pjesnik hrvatskoga i jugoslavenskoga antifašističkoga Otpora, po hebrejskome zakonu i predaji, rodom i porodom pripadao majčinoj strani”
  5. Ivica Župan, Ivan Goran Kovačić – u povodu 100. godišnjice rođenja. Pjesnik svijetlih i tamnih polja, Vijenac, br. 498.:
    "Nije bio komunist, čak ni socijalist, nego simpatizer HSS-a kad se s Nazorom zaputio u čamcu preko Kupe u narodnooslobodilačku neizvjesnost. Pjesme koje je kao uvjereni antifašist napisao tijekom 1943. (Mrzimo vas!, Komunističkoj partiji) izrazito su propagandistički intonirane, a s Nazorovim stihovima tiskane u zbirci Hrvatske pjesme partizanke (1943) kao prosvjedi protiv zločina odišu etičnošću i osjećajem intelektualne i moralne odgovornosti.", 4. travnja 2013., preuzeto 14. rujna 2013.
  6. Ivica Župan, Ivan Goran Kovačić – u povodu 100. godišnjice rođenja. Pjesnik svijetlih i tamnih polja, Vijenac, br. 498., 4. travnja 2013., preuzeto 14. rujna 2013.
  7. 7,0 7,1 7,2 Hrvatski biografski leksikon: Kovačić, Ivan Goran, preuzeto 14. rujna 2013.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Povezani projekti[uredi VE | uredi]

Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorna djela autora: Ivan Goran Kovačić

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]