Hrvatski Apoksiomen

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zagreb Apoxyomenos - figure.JPG
Hrvatski Apoksiomen
Nepoznatog autora,
II. ili I. stoljeće pr. Kr.
bronca, nadnaravna veličina
Arheološki muzej u Zagrebu
Portal: Likovna umjetnost

U novijoj hrvatskoj kulturi Apoksiomen (odnosno "Hrvatski Apoksiomen" ili "Lošinjski Apoksiomen") jest prvenstveno naziv brončanog antičkog kipa iz II. ili I. st. pr. Kr, nađenog 1996., a izronjenog 1999. u moru kod Lošinja.

Nalazak i izlaganje[uredi VE | uredi]

Kip je 1996. pronašao belgijski turist René Wouters, kraj otočića Vele Orjule, na pješčanom dnu između dvije stijene, na dubini od oko 45 metara. Nalaz je Ministarstvu kulture Republike Hrvatske prijavljen 1998. Ronioci Specijalne policije i stručnjaci Ministarstva kulture i Arheološkog muzeja u Zadru izronili su kip 27. travnja 1999.[1]

Nakon dugogodišnje desalinizacije i brižne restauracije, kip je bio izložen u Arheološkom muzeju u Zagrebu, od 18. svibnja do 17. rujna 2006.; od listopada 2006. do 30. siječnja 2007. nalazio se na gostovanju u Italiji, u Firenzi (Palazzo Medici Riccardi), gdje ga je vidjelo oko 80.000 posjetitelja, "uvelike povećavši broj posjeta" palači.[2] Barem dvije naredne godine kip će se nalaziti u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Krajem veljače 2007. premijer Ivo Sanader založio se da Apoksiomen bude smješten u Malom Lošinju, no konačnu odluku o tome prepustio je struci (Vijeću za kulturna dobra). Muzejsko vijeće jednoglasno je odlučilo u listopadu 2007., da Apoksiomen bude smješten u Palači Kvarner u Malom Lošinju. Odluku je podržalo Ministarstvo kulture. Do konačnog preseljenja na Lošinj, Apoksiomen će biti u Arheološkom muzeju u Zagrebu. [3]

Izgled i tipologija[uredi VE | uredi]

Pogled na torzo skulpture.
Portret atleta.
Detalj usana.

Apoksiomenov brončani sjaj je bljeskovit, baš kao i posljednji proplamsaji grčkoga klasičnog doba, kada uz pomoć filozofije čovjek počinje tražiti utočište u nevidljivome (Platon zagovara bijeg u okrilje više svijesti), ali i sigurnom, čvrstom okrilju spoznaje (Aristotelove gnoseološke teze). Zato je Apoksiomen tako dostojanstveno smiren, pa gledajući njegovu savršenu formu možemo dodirnuti i ono što bi inače ostalo skriveno pogledu, koji bi se ograničio samo na promatranje izvanjskih oblika. Apoksiomen kao i njegov autor stoički prihvaća relativnost postanka i opstanka, jer živi usred neprestanih promjena, pa prihvaćajući prolaznost kao djelotvornu vrijednost i činjenicu otkriva zapretene emocije, koje će se već sutra, u helenizmu razmahati do usijanja.[4]

Hrvatski se Apoksiomen razlikuje od Lizipova prvenstveno po tome što drži ruke u visini boka, a ne podlaktice. Smatra se da lošinjska kopija potječe iz II. ili I. st. pr. Kr. (tako tvrde povjesničari umjetnosti Nenad Cambi, iz Splita, i Vincenzo Saladino, iz Firence). Kip sličnog tipa nađen je 1896. u Efezu (Turska; sada je u Beču, Kunsthistorisches Museum). Veći broj fragmentarnih nalaza upravo ovog tipa upućuje na njegovu popularnost u antici; možda je vatikanski Apoksiomen ustvari varijacija na Lizipovu temu. Povjesničari umjetnosti o interpretacijama Apoksiomena raspravljat će na ovogodišnjem skupu koji planiraju Ministarstvo kulture i Hrvatski restauratorski zavod.[5]

Zagonetka[uredi VE | uredi]

Apoksiomen se u moru kod Lošinja nije našao odmah nakon izrade (dokazuju to i nalazi unutar kipa), već - prema radio-karbonskom datiranju organskog materijala - između 20. pr. Kr. i 110. po Kr. Početkom II. st. po Kr. Apoksiomen je već bio antikvitet, i lako je moguće da je putovao u veći grad, poput tadašnje Akvileje, Ravene ili Pule.

Opsežna podvodna pretraga (pomoću metalnih i drugih detektora) na području od 10.000 kvadratnih metara oko mjesta nalaza, te pretraga 50.000 kvadratnih metara podmorja pomoću robotske sonde nije otkrila tragove antičkog brodoloma; nađeni su samo dio rimskog olovnog sidra, pet ulomaka amfore iz II. st. po Kr, te podnožje našeg kipa. Zato moramo pretpostaviti da je Apoksiomen izbačen s rimskog trgovačkog broda tijekom oluje. Kakva je nužda pomorce primorala da žrtvuju dragocjeni teret, ostaje zagonetka.

Restauracija[uredi VE | uredi]

Lošinjski je Apoksiomen izronjen prepun morskih organizama (školjaka itd.) priraslih uz stijenke. Za uklanjanje inkrustacije nisu se koristila kemijska sredstva. Konzervatorski radovi, prvi takve vrste u nas, provodili su se isključivo mehanički, preciznim ručnim alatima i povremeno uz pomoć stroja.

Kako je kip imao niz napuknuća te veće oštećenje na bedrenom dijelu desne noge, sanirani su svi spojevi. Izrađena je i posebna konstrukcija koja iznutra podupire cijelu figuru.

Nađeno je i originalno Apoksiomenovo brončano postolje, ukrašeno ornamentom kvadrata i svastika.

Svaštice[uredi VE | uredi]

U unutrašnjosti Apoksiomena pronađeni su komadići drva, grančice, nekoliko sjemenki plodova, koštice masline i trešnje, te gnijezdo maloga glodavca.

Još od pronalaska kipa, arheolozi su podijeljeni oko toga je li model po kojem je kipar radio bio ljevak ili dešnjak. Talijanski ministar školstva Giuseppe Fioroni, po zanimanju liječnik, prigodom posjeta firentinskoj izložbi hrvatskog Apoksiomena uočio je da su mišići lijevog ramena razvijeniji od onih na desnom, iz čega je izveo zaključak da je model bio ljevoruk.[6]

Apoksiomen je 2007. godine, dobio nagradu Europa Nostra, nagradu EU za zaštitu baštine.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Izvor: Hrvatski restauratorski zavod, vijesti na internetu.
  2. Izvor: "Apoksiomena u Firenci vidjelo 80.000 posjetitelja", HINA (prenio Novi list, 3. veljače 2007).
  3. Izvor: Zlatko Uzelac, "Kamo s Apoksiomenom", 22. ožujka 2007.
  4. Antun Karaman, "Opća povijest umjetnosti", Školska knjiga, Zagreb, 2004.
  5. Izvor: HINA, "Apoksiomena u Firenci vidjelo više od 80 tisuća posjetitelja", 7. veljače 2007.
  6. Izvor: Vjesnik, 16. listopada 2006.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Hrvatski Apoksiomen