Akvileja
Izvor: Wikipedija
| Akvileja Comune di Aquileia |
|
|---|---|
 |
  |
| Regija: | Friuli-Venezia Giulia |
| Pokrajina: | Udine (UD) |
| Koordinate: | 45°46′N 13°22′E / 45.767°N 13.367°EKoordinate: 45°46′N 13°22′E / 45.767°N 13.367°E |
| Visina: | 5 m |
| Površina: | 36 km² |
| Stanovništvo: | 3470 (31. prosinca 2005.) |
| Gustoća stanovništva: | 93 stan./km² |
| Poštanski broj: | 33051 |
| Pozivni broj: | 0431 |
| Svetac zaštitnik: | Sveti Hermagoras |
| Službena stranica: | www.comune.aquileia.ud.it |
Akvileja (lat. Aquileia, tal. Aquileia, sloven. Oglej) je naselje na rijeci Natisone, 10 kilometara od Jadranskog mora, osnovano 181. pr. Kr. kao rimska vojna kolonija s ciljem osiguranja sjeverne Italije od Kelta.
Talijanski gradić na mjestu antičke Akvileje, Aquilee na frijulijskom dijalektu, danas ima 3.470 stanovnika, pripada provinciji Udine, i uz Ravennu, najvažnije je arheološko nalazište sjeverne Italije.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Nalazeći se desetak kilometara južno od donjeg toka rijeke Soče i nekih 7 kilometara od mora, Akvileja je predstavljala uporište za zatvaranje uskog pojasa između Alpa i Jadranskog mora. Radi povoljnog položaja prerasla je iz vojnog logora u grad, a bila je i glavna baza za rimske vojne operacije prema rijeci Dunavu. Bila je kanalima povezana s morem, a u nju su vodili i mnogi putovi. U 4. stoljeću bila je četvrti grad Italije, poslije Rima, Milana i Capue. Godine 340., Car Konstantin II. je ubijen ispred gradskih zidina u pokušaju da zauzme grad od svoga brata Konstansa. Godine 381. tu je održan Akvilejski koncil, prvi od mnogih.
Huni su je zauzeli 452. godine poslije tromjesečne opsade i sravnili je sa zemljom. Akvieja se obnovila sve do ponovnog pada pod Langobarde 568. godine. Langobardski vojvoda od Friulija je vladao Akvilejom i okolicom iz Cividalea sve dok 774. godine Karlo Veliki nije zauzeo Lombardiju i načinio je franačkim vojvodstvom s vojvodom Erikom od Friulija na čelu.
Krajem 8. i početkom 9. stoljeća, u Akvileji je postojao patrijarhat pod čijim su nadzorom pokrštavani i panonski Hrvati. S propašču franačke države u 10. stoljeću stanovnici su pretrpjeli pljačkaške napade Mađara. Do 11. stoljeća, Akvilejski patrijarh je postao dovljo snažan da osigura privremenu vlast nad Friulijem i Akvilejom. Tako je Car Svetog Rimskog Carstva dao patrijarhu tu regiju u feudalni posjed. No, patrijarhov autoritet je konstantno bio razlogom teritorijalnih razmirica okolnog plemstva.
Patrijarhat je naposljetku ukinut 1751. godine, i ova oblast je potpala pod jurisdikciju biskupije u Udinama i Gorici.
[uredi] Znamenitosti
Akvileja je bila jedan od najvećih i najbogatijih rimskih gradova. Iskapanja su otkrila jednu ulicu i sjeverozapadni kut gradskih zidina, dok Državni arheološki muzej sadrži preko 20,000 natpisa, skulptura i drugih starina (staklenih posuda, rimskog novca i dr.) iz Akvileje. Većina rimskih ostataka još leži neotkriveno pod livadama Akvileje, čineći veliko arheološko bogatstvo - najveći netaknuti rimski grad.
Patrijarhalna bazilika je veličanstvena građevina s podnim mozaikom, a igrala je ključnu ulogu u pokrštavanju velikog dijela središnje Europe u ranom srednjem vijeku. Ovu baziliku s ravnim krovom podigao je patrijarh Poppo 1031. godine na mjestu starije crkve, a dogradio ju je 1379. godine patrijarh Marquad u gotičkom stilu.
Romaničko-gotička fasad je povezana s dvorištem tzv. Paganske crkve i ostatkom krstionice iz 5. stoljeća. Unutrašnjost je trobrodne bazilike s podnim mozaicima iz 4. stoljeća, dok je drveni krov iz 1526. godine, a freske na zidovima iz različitih doba; u kapeli sv. Petra su iz 4. st., u apsidi su iz 11. stoljeća. Tzv. "Kripti freski", ispod prezbiterija, nalazi se ciklus freski iz 12. stoljeća s prikazom korijena kršćanstva u Akvileji i sv. Hermagorasa, prvog biskupa.
Zbog toga su arheološke iskopine i patrijarhalna bazilika upisani na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1998. godine.
[uredi] Prijateljski gradovi
[uredi] Vanjske poveznice
Agrigento (Dolina hramova) • Akvileja • Amalfijska obala • Bazilika Svetog Franje Asiškog (Assisi) • Botanički vrt u Padovi • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) • Castel del Monte • Monterozzi i Banditaccia Etruščanske nekropole • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Novi Velia, samostan u Paduli) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) • Crespi d'Adda • Dolomiti (Alpe) • Eolsko otočje • Ferrara • Firenca • Genova • Mantova i Sabbioneta • Modena • Napulj • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) • Pienza • Pisa (Kosi toranj, Campo dei Miracoli) • Raetinska pruga (zajedno sa Švicarskom) • Ravenna • Rezidencije Savojske dinastije • Rim (zajedno sa Vatikanom) • Sacri Monti • San Gimignano • Matera • Siena • Siracusa i Pantalica • Su Nuraxi • Hadrijanova vila i Villa d'Este (Tivoli) • Trulli Alberobella • Urbino • Crteži doline Val Camonica • Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) • Val d'Orcia • Dolina Ticina • Venecija i laguna • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (Piazza Armerina)
