Lošinj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Lošinj
Croatia - Losinj.PNG
Podatci
Smještaj Jadransko more
Država Hrvatska
Glavno naselje Mali Lošinj
Površina 74,37 km2
Broj stanovnika 8134

Lošinj je otok na Kvarneru. Pripada administrativnoj jedinici Grad Mali Lošinj, odnosno, dijelom je Primorsko-goranske županije.

Pruža se 31 km u smjeru sjeverozapad - jugoistok.

Značajnija naselja na otoku su Mali Lošinj i Veli Lošinj.

Umjetno je razdijeljen na dva dijela na predjelu Privlaka, gdje je Lošinj najuži. Tu je napravljen kanal.

Ovo nije bilo prvo umjetno rezanje Lošinja. U prošlosti su Cres i Lošinj bili jedinstven otok. Tek umjetno prokopanim kanalom kod Osora, vjerojatno u rimsko doba, nastala su dva otoka kako bi se skratio put, odnosno zaobilaženje velike otočne mase na putu za otvoreno more. Otoci nose naziv Apsyrtides po legendi o Argonautima. U toj legendi kralj Etea iz Kolhide posjedovao je zlatno runo kojega se lukavstvom, uz pomoć čarobnice, kraljeve kćeri Medeje, dočepao Jason. On se na brodu Argo dao u bijeg, a kraljev sin Apsirt je krenuo za njima u potjeru. Medeja je prijevarom namamila brata Apsirta na pregovore, a Jason ga je iz potaje ubio. Medeja je rasjekla Apsirtovo tijelo i njegove udove bacila u more. Od rasječena Apsirtova tijela nastali su Apsirtovi otoci - Apsyrtides.

Naseljena mjesta na Lošinju[uredi VE | uredi]

Zemljopisna obilježja[uredi VE | uredi]

Površina otoka = 74.37 km²; novijim izmjerima su ga podijelili na dva dijela (52.57 i 21.79 km²). Proteže se 31 km u pravcu sjever-jug u Kvarnerskom zaljevu.

Prema zadnjem popisu (2001. g.) na otoku živi 8134 stanovnika. Glavni centar je Mali Lošinj (6296 stanovnika).

Prema upravno–teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske otok Lošinj pripada Gradu Mali Lošinj kojem još pripadaju i četiri naselja na otoku Cresu.

Reljef[uredi VE | uredi]

Uvala Javorna na Lošinju, južno od Velog Lošinja

Reljef je dinamičan; sjeverni dio otoka je viši vapnenački greben (Osoršćica), srednji je niži i razvedeniji, južni je, analogno sjevernom, viši, te se na koncu spušta do uvale Mrtvaška. Obala otoka u dužini od 112.2 km ima indeks razvedenosti 3.7 po čemu zauzima drugo/treće mjesto među hrvatskim otocima (Pag i Dugi otok dijele I. mjesto). Među brojnim uvalama nastalim potapanjem krških oblika najprostranija je i najznačajnija luka Mali Lošinj, jedna od najbolje zaštićenih prirodnih luka na Jadranu. Cijeli otok prepun je šetnica, biciklističkih i planinarskih staza. Duž sjevernog (Osorčice) i južnog dijela uređene su brdske transverzale, dijelom biciklističke, a dijelom planinarske staze što je povoljno za produženu turističku sezonu. Najviši vrh otoka = Televrina 588 m, na planini Osoršćica (iznad Nerezina i creskog mjesta Osora).

Klima[uredi VE | uredi]

Klima je prema Köppenovoj klasifikaciji sredozemna koju karakteriziraju duga topla ljeta, kišovite jeseni i zime s izostankom oborina tijekom najtoplijeg razdoblja u ljetu. Osobito je zanačajna relativno mala amplituda temperature (16,8°C) u čemu se ogleda maritimnost. Osobita je prednost lošinjske klime velika sunčanost koja iznosi 2563 sata godišnje ili prosječno 7 sati dnevno. To je posljedica pretežno sušnih ljeta i velikog broja tihih i vedrih dana. Po broju sunčanih dana Mali Lošinj uspoređuje se sa sjeverno afričkim gradovima i južnim predjelima Jadrana. Mali Lošinj ima prosječno godišnje oko 100 vedrih dana. Zbog pogodne kilime Mali i Veli Lošinj su 1892. g. proglašeni klimatskim lječilištem i oporavilištem.

Hidrografske osobine[uredi VE | uredi]

Uvala Valdarke na Lošinju, između Velog i Malog Lošinja

Hidrografske osobine očituju se lošinjskim akvatorijem koji je od presudnog značaja za turizam. More ponajviše služi za kupanje, ali je razvijen i nautički turizam i sportovi na vodi. Što se opskrbe vodom tiče, otok je bezvodan, a pitka voda se dobiva vodovodnom mrežom sa Vranskog jezera. Izgradnja vodovoda (nakon II. sv. rata) znači preokret u životu i gospodarstvu otoka, turizam može postati masovan.

Flora[uredi VE | uredi]

Flora je u cjelini vazdazelena (eumediteranska), ali se može naći listopadnih elemenata (submediteranska vegetacija) posebno na sjevernom dijelu (Osoršćica) koje bi se trebalo proglasiti botaničkim rezervatom. Na Lošinju svoju sjevernu prirodnu granicu rasprostranjenosti dostižu sljedeće sredozemne vrste: brika, hrast komorovac ili oštrik te ružmarin. Područje oko Malog i Velog Lošinja je ogranizirano pošumljavano krajem 19. st., a dans izgleda da su ti borovi samonikli iako su danas strai 122 g. Borovi su simbol otoka.

Fauna[uredi VE | uredi]

Fauna je specifična po tome što na otoku ne žive zmije otrovnice. Od morskih životinja najvažnije je spomenuti Dobre dupine za koje postoji Edukacijski centar "Plavi svijet" te je Lošinjski akvatorij 6./7.8.2006.(na Danu dupina)proglašen rezervatom dobrih dupina, prvog rezervata za dupine u Mediteranu.


Turistička valorizacija[uredi VE | uredi]

Oblici turističke ponude otoka su: kupališni turizam, sportski (ronilački centri, jedrenje, ribolov, jogging, biciklizam, jahanje, letački sportovi, kuglanje, teniski turniri, natjecanja u kuglanju, nogometna igrališta), lječilišni (klima i morski aerosol, wellness centar, mogućnost talasoterapija), nautički (marina sa 150 vezova) i religijski (Betanija i kula Malin).


Lošinj je turistička destinacija kojoj se određuje budućnost u skladu potpuno očuvane okoline i sklada sa stilom života koji asocira na zdrav život i prostor koji takav mora i ostati. Naglašava se važnost očuvanja prirode i dodatne valorizacije povijesnog nasljeđa koje je atraktivno turistima, ali nedovoljno promovirano.

Lošinjski turizam je usmjeren ka stvaranju «branda» tj. načina prepoznavanja otoka (klima, dupini, Apoksiomen, domaća kuhinja). Prednost je otoka, što unatoč ranom i snažnom turističkom razvoju, nije uništena njegova prirodna ljepota. Problemi se javljaju u masovnosti ljeti i praznini zimi. Zimsko razdoblje se također može turistički valorizirati jer klimatske prilike to dopuštaju. Alternativni i avanturistički oblici turizma idealni su za to. Otočno stanovništvo se više prepoznaje prirodnu osnovu kao temelj jake turističke valorizacije i uočava da se ona ne smije devastirati. Kontrast koncentracije ljudskog faktora na Lošinju zimi i ljeti je ogroman i to nesumnjivo negativno utjeće na prirodnu osnovu.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]