In vitro
In vitro (lat. = u staklu) istraživanja se izvode na stanicama ili biološkim molekulama, izvan njihovog normalnog biološkog okruženja; na primjer proteini ili stanice se održavaju u umjetnim medijima za kultiviranje. Kolokvijalno nazvane "eksperiment u epruveti", ove studije u biološkim znanostima se tradicionalno obavljaju u epruvetama, bocama, Petrijevim posudama i ostalim, obično staklenim posudama. Danas uključuju cijeli niz tehnika koje se koriste u molekularnoj biologiji, kao što su znanosti čiji nazivi završavaju sa – omika (genomika, proteomika, npr.).[1][2][3] Studije koje se provode koristeći komponente organizma koji su izolirani iz svojih uobičajenih bioloških okruženja omogućavaju detaljnije analize ili pogodnije nego što se može uraditi u cijelom organizmu. Nasuprot tome, in vivo studije su one koje se provode na cijelim organizmima: životinjama, uključujući i ljude i biljke.[4][5]
Primjeri in vitro studija su:
- izolacija, rast i identifikacija mikroorganizama;
- stanice izvedene iz višestaničnih organizama (Kultura animalnih stanica ili kultura tkiva);
- subcelularne komponente (npr. Mitohondriji ili ribosom);
- stanični ili substanični ekstrakti (npr. pšenične klice ili ekstrakti retikulocita;
- pročišćene molekule (često proteini DNK ili RNK, pojedinačno ili u kombinaciji);
- komercijalna proizvodnja antibiotika i drugih farmaceutskih proizvoda.
Virusi, koji se mogu replicirati samo u živim stanicama, proučavaju se u laboratoriju u kulturama stanica i tkiva, a mnogi virusolozi smatraju da se takav rad odvija pod oznakom in vitro da se razlikuje od in vivo rada na cijelim životinjama ili biljkama.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-5-2.
- ↑ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
- ↑ Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2020. Pristupljeno 24. listopada 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Iverson, Cheryl, et al. (eds). 2007. 12.1.1 Use of Italics. AMA Manual of Style 10th izdanje. Oxford University Press. Oxford, Oxfordshire. ISBN 978-0-19-517633-9.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)