Jugoslavenske tajne službe

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

Institucije SFRJ

Ustav Ustav (1946.) Ustavni zakon (1953.) Ustav (1963.) Ustav (1974.)

Zakonodavna vlast Skupština Savjet federacije Savjet narodne obrane

Izvršna vlast Predsjedništvo SFRJ Predsjednik Republike Savezno izvršno vijeće

Sudbena vlast Ustavni sud Savezni sud Savezno javno tužiteljstvo Savezni pravobranitelj samoupravljanja

Jugoslavenske tajne službe su bile: OZNA, UDBA i KOS.

OZNA

Podrobniji članak o temi: OZNA

OZNA (akronim od Odjeljenje zaštite naroda), jugoslavenska sigurnosno–obavještajna organizacija nastala odlukom vrhovnoga zapovjednika NOV i POJ Josipa Broza-Tita od 13. svibnja 1944. pri Povjereništvu za narodnu obranu NKOJ. Proizišla je iz Odseka za zaštitu naroda, stvorenoga 1943. Jedinstvena i centralizirana organizacija koja je bila ustrojena po vojnim načelima, a bavila se uglavnom unutarnjim poslovima. Tijekom ljeta 1944. počelo je organiziranje OZNE i postrojba PPK-a (Protiv pete kolone). Te su dvije organizacije bile zadužene za otkrivanje, hvatanje i kažnjavanje (likvidaciju) špijuna i »narodnih neprijatelja«. Do proljeća 1945. otkriven je i uhvaćen veći broj špijuna i kolaboracionista, od kojih su neki likvidirani. Nekima krivnja nikada nije dokazana. OZNA je djelovala na temelju dojava, pa su uhićenja često bila rezultat osobnih sukoba i želje za osvetom.

Činjenica je da pripadnike OZNE u njihovu radu nije kontrolirao nitko osim njihovih nadređenih u samoj organizaciji. Na početku 1945. pod nazivom Zadaci NOO-a pri oslobođenju u novim krajevima utvrđen je postupak preuzimanja gradova i uklanjanja neprijateljskih elemenata prema kojem je u oslobođenim mjestima OZNA imala najvažniju ulogu, odnosno neograničenu vlast. Podređeni su joj bili svi organi civilne vlasti i vojska. Samovoljna uhićenja i likvidacije u sklopu proganjanja »narodnih neprijatelja« provodila je tijekom cijele 1945., bez obzira na negodovanje naroda, a ponekad i NOO-a. Imala je ovlasti na području cijele države, s odsjecima pri glavnim stožerima i svim postrojbama jugoslavenske vojske. Godine 1946. OZNA je preustrojena, pa je umjesto nje, u sastavu saveznog Ministarstva unutrašnjih poslova, uspostavljena Uprava državne bezbednosti (UDBA).

UDBA

Podrobniji članak o temi: UDBA

UDBA, kratica i najčešće rabljen naziv za Upravu državne bezbjednosti, jugoslavensku tajnu policiju. Organizacija nastala preustrojavanjem OZNE (Odjeljenje zaštite naroda) 1946. U suradnji s Narodnom milicijom i Korpusom narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) borila se protiv ostataka kolaboracionističkih snaga, pristaša Rezolucije Informbiroa (IB) i protivnika komun. režima. Tijekom suprotstavljanja Informbirou 1948. – 1953. iznimno je ojačala te je pod vodstvom Aleksandra Rankovića izmaknula kontroli. U zemlji se najviše bavila suzbijanjem krijumčarenja i crnog tržišta. Na čelo UDBE i organizacija po svim većim gradovima sredinom 1950-ih postavljeni su novi ljudi. Od 1964. djeluje pod nazivom Služba državne bezbjednosti (SDB). Moćna tajna služba djelovala je kao “sila iznad društva” (iznad SKJ) te, u sukobu s tadašnjim liberalnim tendencijama u Savezu komunista, Josip Broz Tito se nakon »afere prisluškivanja« (1966.), kojemu je i sam bio izložen, odlučuje za politički obračun s glavnim šefovima službe Aleksandrom Rankovićem i Svetislavom Stefanovićem.

Brijunski plenum je naziv za IV. plenum CK SKJ održan 1. srpnja 1966., na kojemu je uklonjen s položaja potpredsjednika SFRJ Aleksandar Ranković te ograničena velika moć Službe državne sigurnosti. Ovim plenumom započeo je proces liberalizacije političkog i ekonomskog života i ekonomsko-političke reforme. Nakon afere prisluškivanja, niza nezakonitosti, a potom i smjenjivanja Aleksandra Rankovića, došlo je do radikalnijih kadrovskih promjena. Zakonom o unutarnjim poslovima iz 1966. određene su promjene statusa i ovlasti organizacije. Proces liberalizacije političkog i ekonomskog života zaustavljen je 1968. ponovno intervencijom Službe državne sigurnosti u gušenju studentskih nemira. Za Hrvatskog proljeća 1971. i 1972. služba se ponovno eksponirala kao najvažniji element državne represije. Definitivno su učinci Brijunskog plenuma poništeni obnovom dogmatizma 1972. Mnogobrojni građani različita imovnog i društvenog položaja, a posebice političari, radili su kao njezini doušnici. Do kraja postojanja ostala je tajnovitom.

KOS

Podrobniji članak o temi: KOS

KOS, (kratica od Kontraobavještajna služba), protuobavještajna služba državnog aparata SFRJ osnovana sredinom 1952., kada se iz UDBE izdvojilo područje vojne sigurnosti. Vojna služba u bivšoj Jugoslaviji koja se bavila organiziranom obranom od stranih obavještajnih službi, 1966. preimenovana je u Upravu sigurnosti JNA. U prvoj fazi bavila se borbom protiv »informbiroovske emigracije«. U drugoj fazi, od početka 1960-ih, bavila se prikupljanjem podataka o »neprijateljskoj emigraciji«, protivnicima režima izvan zemlje i njihovim vezama s »unutaranjim neprijateljem«. KOS se obračunavao s pripadnicima hrvatske dijaspore koji su na bilo koji način osporavali SFRJ. Uz njezinu djelatnost vezuju se aktivnosti protiv demokratskog preustroja zemlje, napose protiv osamostaljivanja republika i vojne intervencije JNA. Za raspada SFRJ različitim je subverzivnim i terorističkim akcijama (Operacije "Labrador" i "Opera") nastojao onemogućiti uspostavu Republike Hrvatske.

Unutarnje poveznice

• OZNA, UDBA, KOS
• Jugoslavenske tajne službe (serijal)

Vanjske poveznice

• Izvješće o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Hrvatskoga državnog sabora  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. veljače 2017. (Wayback Machine)

1. Izvješće o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava (1. – 21.- str.)
2. IzvješćeVijeća za utvrđivanje poratnih žrtavakomunističkog sustava ubijenih u inozemstvu iste komisije (21. – 43. str.)
3. Grobovi i grobišta u RH (43. – 103. str.)
4. u Bosni i Hercegovini (103. – 109. str.)
5. u Republici Sloveniji (110. – 116. str.)
6. Antropološka istraživanja (117. – 124. str.)