Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj

Ovaj članak dio je niza o povijesti Hrvatske Rana povijest Hrvatska prije Hrvata Podrijetlo Hrvata Bijela Hrvatska Srednji vijek Hrvatsko Kraljevstvo Primorska Hrvatska Panonska Hrvatska Crvena Hrvatska Zahumlje • Travunija • Paganija Istarska marka Hrvatsko-Ugarska Kraljevina Kraljevina Bosna Dubrovačka Republika Poljička Republika Habsburška Monarhija Hrvatska pod Habsburzima Kraljevina Slavonija Kraljevina Dalmacija Mletačka vlast Osmanska vlast Ilirske pokrajine Trojedna Kraljevina Država SHS Versajska Jugoslavija Hrvatska u prvoj Jugoslaviji Banovina Hrvatska Drugi svjetski rat Nezavisna Država Hrvatska Narodnooslobodilački pokret Socijalističko razdoblje Hrvatska u drugoj Jugoslaviji Hrvatsko proljeće Neovisna Hrvatska Domovinski rat Povijest neovisne Hrvatske

Prvi partizanski odred na području Hrvatske i uopće Europe je osnovan u Sisku 22. lipnja 1941., pod vodstvom Vlade Janića-Cape. Partizani u Hrvatskoj nosili su troroge kape po uzoru na interbrigadiste u španjolskom građanskom ratu. Cilj partizana je bio, prije svega, oslobađanje Hrvatske od njemačke i talijanske okupacije i terora koji je provodio ustaški režim prema Romima, Srbima, Židovima i svim Hrvatima i drugima koji nisu prihvaćali ustaška načela. Partizani djeluju pod okriljem komunističke partije, uz pomoć tadašnjih antifašističkih saveznika (valja reći da je pomoć saveznika materijalizirana tek pri kraju rata jer su sve do 1944. Draža Mihailović i njegovi četnici vrijedili za britanske saveznike) V. Britanije i Amerike. Slabljenjem Njemačke i slomom Italije narodno-oslobodilački pokret u Hrvatskoj jača i dobiva i državotvorne atribute, osobito kroz ZAVNOH. Jača, dakako, i vojno pa postaje ozbiljna vojna sila.

Partizanski način ratovanja bio je učinkovit i u početnome razdoblju rata; izbjegavao se izravan sukob s mnogo jačom vojnom silom, rabeći taktiku gerilskoga ratovanja. Svojim iznenadnim napadima na prometnu infrastrukturu i zasjedama, uspješno su ometali glavne opskrbne pravce njemačke vojske, kao i funkcioniranje NDH.

U drugoj polovici 1943. partizanska vojska brojčano jača te stvara mobilnije borbene jedinice – brigade, te uspostavlja i značajna područja pod svojom kontrolom. Padom Italije i masovim bježanjem ostatka talijanske vojske, partizanska vojska pridobiva mnogo vojne opreme i potrebih namirnica. S većim brojem vojnika i opremom, parizanske brigade postepeno jačaju u koordiniranu vojnu silu rabeći više izravne načine sukoba, tako da se vlast NDH stvarno svodila samo na veće gradove i komunikacijske linije. Stanje se u mnogome promjenilo 1944., jer je bilo očigledno da su gubitnici u ratu Sile osovine i njezini saveznici. Vojnici domobranske vojske (četnici u Hrvatskoj nisu prelazili u partizane kao što su djelomično prelazili na područuju Srbije, Crne Gore) masovno prelaze u partizanske odrede.

U odnosu na broj stanovnika, Hrvatska je imala najmasovniji pokret otpora i podnijela relativno najveće žrtve. Čak 70 posto boraca bilo je mlađe od 25 godina, Hrvatska je imala 251 partizanski odred, 78 brigada i 17 divizija. Od sedam korpusa, pet je bilo hrvatskih, ukupno 200 tisuća hrvatskih boraca, koji su se u posljednjih pet mjeseci rata borili protiv pola milijuna njemačkih, talijanskih, ustaških i četničkih snaga. Od 206 tisuća mrtvih boraca, 64 tisuće bilo je hrvatskih.

Iako je doprinos hrvatskih prvoboraca-heroja NOR-a u cjelokupnom svjetskom antifašizmu nemjerljiv, bleiburška tragedija, tragedija hrvatskog Križnog puta i ostali krvavi zločini Titovih partizana bacili su sjenu i mrlju na čistoću vrijednosti hrvatskog antifašizma.

Poveznice

• prvi sisački partizanski odred
• Narodnooslobodilački pokret u Istri

Vanjske poveznice

• Odluke drugog zasjedanja AVNOJ-a
• Izvori vezani za zasjedanja ZAVNOH-a
• Izvori vezani za kapitulaciju fašističke Italije u Hrvatskoj

Nedovršeni članak Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.