Klimatske promjene

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sve češća nevremena kao jedna od posljedica globalnog zatopljenja

Klimatske promjene su dugotrajne promjene u statističkoj raspodjeli klimatskih faktora, u vremenskom periodu od desetaka do milijuna godina. To može biti promjena u prosječnim klimatskim elementima ili promjena raspodjele klimatskih događaja s obzirom na prosječne vrijednosti, ili pojava sve više krajnjih vremenskih događaja. Klimatske promjene se mogu odnositi na određene posebne regije ili se može odnositi na cijelu Zemlju.

U zadnje vrijeme, posebno u vezi sa zaštitom prirodnog okoliša, klimatske promjene se obično odnose na današnje promjene klime. Posebno se to odnosi na sve veći ljudski utjecaj na klimatske promjene, koji je povezan s današnjim globalnim zatopljenjem.

Nazivi[uredi VE | uredi]

Uglavnom se klimatske promjene odnose na promjene statističkih podataka klimatskog sistema, razmatrajući vrijeme od više desetaka godina i duže, s obzirom na njen uzrok. Kolebanja klime koja su kraća od nekoliko desetaka godina, kao što je pojava El Niña, se ne smatraju kao klimatske promjene. [1][2]

Sam pojam klimatskih promjena se sve više odnosi na ljudski utjecaj na klimu, posebno na Zemljinu atmosferu i zato su klimatske promjene sve više vezane uz pojam globalnog zatopljenja.

Uzroci[uredi VE | uredi]

Povećanje atmosferskog nivoa CO2

Faktori koji utječu na oblikovanje klime se nazivaju prisilna djelovanja. To uključuje takve pojave kao promjene u Sunčevom toplinskom zračenju, odstupanju od Zemljine planetarne putanje ili orbite, promjenjiva tektonika ploča i pomicanje kontinenata, te promjene u koncentraciji stakleničkih plinova. Postoji čitav niz povratnih veza klimatskih faktora, koje mogu biti pojačane ili oslabljene. Neki dijelovi klimatskog sistema, kao što su oceani i slojevi leda, odgovaraju slabije na klimatske promjene, zbog svojih ogromnih masa, tako da im treba duže vremena na odgovor, ponekad stoljeće ili duže.

Ljudski utjecaj[uredi VE | uredi]

Međuvladin panel o klimatskim promjenama, grupa naučnika i stručnjaka za klimatske promjene tvrdi da: “Klima se mijenja i te klimatske promjene su uglavnom nastale zbog ljudskog djelovanja”. Zbog toga, sve više se raspravlja kako smanjiti ljudski utjecaj na klimu i kako se prilagoditi promjenama koje se već javljaju, te kako možemo predvidjeti buduće klimatske promjene. [3]

Najveća zabrinutost zbog ljudskog djelovanja na klimu se odnosi na povećanu koncetraciju ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi, zbog potrošnje fosilnih goriva i sve većom količinom krutih čestica u zraku. Osim toga, sve više smo zabrinuti zbog ozonskih rupa, sve većeg iskrčivanja šuma i povećanja obradivih površina, što isto utječe na klimatske faktore.

Tektonika ploča[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Tektonika ploča

Promjene u Sunčevom ciklusu za vrijeme nekoliko zadnjih stoljeća, na osnovu promatranja Sunčevih pjega i izotopa berilija-10

Milijunima godina, kretanje tektonskih ploča mijenja izgled kontinenata i oceana, što isto utječe na promjene klime i strujanja u oceanima i atmosferi. Položaj kontinenata određuje i oblik i smjer oceanskih struja, a time i prijenos topline i vlage duž cijele Zemlje. Noviji primjer je stvaranja Panamske prevlake, koja je nastala prije otprilike 5 milijuna godina, zatvorivši miješanje Atlanskog oceana i Tihog oceana u tom području. To je ujedno i promijenilo granične oceanske struje i utjecalo na stvaranje današnjeg oblika Golfske struje i vjerojatno je dovelo do stvaranje ledenog pokrivača na Sjevernoj polutci.[4][5] Za vrijeme karbona, prije otprilike 300 do 360 milijuna godina, tektonika ploča je potakla taloženje velike količine ugljika i povećala zaleđeno područje.[6] Geološki dokazi iz vremena postojanja superkontinenta Pangee govore na postojanje velikih i snažnih monsuna u to doba ili megamonsuna. [7]

Sunčevo toplinsko zračenje[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Sunčev ciklus
Sunce je glavni izvor energije na Zemlji. I dugotrajne i kratkotrajne promjenje u jačini Sunčevog toplinskog zračenja utječe na klimatske promjene. Prije 3 do 4 milijuna godina, Sunce je zračilo samo 70 % današnje snage. Ipak, u vrijeme hadija (prije 3,8 – 4,6 milijuna godina)[8][9] i arhaika (prije 2,5 – 3,8 milijarde godina)[10] [11] je postojala voda, prema nađenim dokazima, pa ipak je došlo do “proturječja slabosti mladog Sunca”. Prema toj teoriji Zemljina atmosfera je bila potpuno drukšija, prije svega bez kisika, pa su staklenički plinovi postojali u puno većoj koncentraciji. S vremenom snaga Sunčevog zračenja se pojačala, a prije 2,4 milijarde godina se pojavio naglo kisik u atmosferi i klima je bila puno sličnija današnjoj. [12]

Snaga Sunčevog toplinskog zračenja se mijenja isto svakih 11 godina, uslijed Sunčevog ciklusa. Postoje i promjene u nešto dužem vremenskom razmaku, pa je tako bilo i Malo ledeno doba, od 14. do 19. stoljeća. Ta priroda periodičkog ponašanja Sunca joč nije sasvim razumljiva. Dok podaci govore da je od 1750. došlo do laganog zahlađenja, u novije vrijeme sve više je podataka da dolazi do globalnog zatopljenja. [13]

Promjena nagiba Zemljine osi između 22.1° i 24.5°.

Promjene u planetarnoj putanji[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Milankovićevi ciklusi
Male promjene u Zemljinoj planetarnoj putanji ili orbiti dovode do promjena snage Sunčevog zračenja kod promjena godišnjih doba, pa zato se i klima mijenja u različitim godišnjim dobima. Tri su vrste promjena Zemljine orbite: promjena ekscentričnosti, nagiba osi i precesije Zemljinih osi. Kad se mijenjaju zajedno, stvaraju Milankovićeve cikluse, koji imaju znatan utjecaj na klimu i pojavu ledenih i međuledenih doba, što se može pronaći u statigrafskim slojevima stijena ili u širenju i smanjivanju pustinja kao što je Sahara. [14] [15]

Vulkani[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Vulkan
Vulkani provode materijal iz Zemljine kore i plašta do površine Zemlje. Vulkanske erupcije, gejziri i termalni izvori su primjeri vulkanskih procesa kojim se oslobađaju plinovi i krupne čestice u atmosferu.

Vulkani su dovoljno veliki da utječu na promjenu svjetske klime nekoliko puta u stoljeću, uzrokovati hlađenje (djelomičnim smanjivanjem prijenosa Sunčevog zračenja na Zemljinu površinu) i po nekoliko godina. Erupcija vulkana na planini Pinatubo 1991. na Filipinima, bila je druga erupcija po snazi u 20. stoljeću (nakon erupcije vulkana Novarupta na Aljaski 1912.) i značajno je utjecala na klimu.[16] Erupcija vulkana Tambora 1815. u Indoneziji, uzrokovala je “godinu bez ljeta”. [17]Još veće erupcije, takozvanih megavulkana, se javljaju nekoliko puta na 100 milijuna godina, uzrokuju globalno zahlađenje i masovno izumiranje nekih životinja. [18]

Vulkani su isto dio proširenog ugljikovog ciklusa. U jako dugim geološkim ciklusima, oslobađanje ugljika iz Zemljine kore i plašta se nalazi u ravnoteži s taloženjem ugljika u sedimentnim stijenama i ostalim odvodima iz ugljikovog ciklusa. Ali prema istraživanju Američkog geološkog nadzora (engl. US Geological Survey), procjenjuje se da ljudske aktivnosti stvaraju 100 – 300 puta veću količinu ugljičnog dioksida od vulkana. [19]

Termohalinska cirkulacija: dubinski tok tamna, a površinski svijetla traka. Nije prikazana Antarktička cirkumpolarna struja

Promjenjivosti oceana[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Termohalinska pokretna traka
Oceani su sastavni dijelovi klimatskog sistema. Kratkotrajna kolebanja (nekoliko godina do nekoliko desetljeća) kao što je El Nino južna kolebanja, desetljetna kolebanja u Tihom oceanu, kolebanja u sjevernom Atlantiku i kolebanja u Arktiku prestavljaju više klimatska kolebanja nego klimatske promjene. Na duže vrijeme, promjene u procesima kao što je termohalinska pokretna traka igraju vrlo važnu ulogu u raspodjeli topline, noseći veoma sporo i jako duboko kretanje morske vode, i dugotrajnu raspodjelu topline po svjetskim oceanima. [20]

Fizički dokazi klimatskih promjena[uredi VE | uredi]

Dokazi za klimatske promjene se uzimaju iz različitih izvora, da si se saznalo o klimi u prošlosti. Sređeno praćenje svjetskih površinskih temperatura započinje od polovine 19. stoljeća. Prije toga, većina dokaza o klimatskim promjenama se otkriva indirektno, preko raznih pokazatelja prošle klime, kao što su vegetacija (pelud), jezgre leda, datiranje preko godova debla na stablima, prošlih promjena nivoa mora i glaciologije.

Povijesni i arheološki dokazi[uredi VE | uredi]

Klimatske promjene u prošlosti se mogu otkriti preko raznih promjena prebivališta i uzgoja raznog bilja. Arheološki dokazi, usmena predaja i povijesni dokumenti mogu isto dati uvid u klimu prošlih vremena. Klimatske promjene su bile ponekad u vezi s propašću nekih civilizacija.

Pad prosječne debljine ledenjaka širom svijeta

Ledenjaci[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Topljenje ledenjaka od 1850.
Ledenjaci se smatraju među najosjetljivijim pokazateljima klimatskih promjena. Njihova veličina se određuje ravnotežom masa između ulaza snijega i izlaza otopljenog leda. Kako se temperature povećavaju, tako se ledenjaci povlače, sve dok padaline snijega ne zamijene otopljeni led. [21] Ledenjaci rastu i smanjuju zbog više razloga, tako da se njihovo pravo stanje mora pratiti i desetljećima. Popis svjetskih ledenjaka je napravljen do 1970-tih, u početku avionski snimani i kartografirani, a danas se to radi uz pomoć satelita. Taj popis obuhvaća više od 100 000 ledenjaka, koji zauzimaju više od 240 000 km2, a preostali ledeni pokrivač se procjenjuje oko 445 000 km2. Svjetska služba za praćenje ledenjaka (engl. World Glacier Monitoring Service) skuplja godišnje podatke o ravnoteži masa i o povlačenju ledenjaka. Iz tih podataka se vidi da se svjetski ledenjaci značajno povlače i smanjuju, s jakim povlačenjem 1940-tih, stabilnim i rastućim periodom 1920-tih i 1970-tih, i ponovno povlačenje koje počinje od sredine 1980-tih. [22]

Najznačajniji klimatski procesi od sredine zadnjeg pliocena (prije oko 3 milijuna godina), su ledena i međuledena doba. Današnje međuledeno doba ili holocen, traje već oko 11 700 godina. Zbog malih promjena u planetarnoj putanji ili Milankovićevih ciklusa, dolazi do promjena u ledenom pokrivaču i razini mora. Ostale promjene kao Heinrich događaj, Dansgaard-Oeschger događaj i Mlađe ledeno doba pokazuju da do promjena količine leda može doći i bez promjene planetarne orbite.

Ledenjaci ostavljaju iza sebe morena (krhotine stijena koje ledenjaci prenose svojim kretanjem), veliku količinu materijala, ukljućujući organske tvari, kvarc i kalij, koji mogu biti datirani, da bi im se odredila starost.

analiza godova debla na stablima, da se utvrde klimatske promjene u prošlosti

Vegetacija[uredi VE | uredi]

Promjena vrste, raspodjele i količne vegetacije, mogu dati isto podatke o klimi u prošlosti. Blaga klima je povezana s povećanim padalinama i toplijim razdobljima, što pridonosi boljem rastu biljaka i preuzimanju veće količine ugljičnog dioksida (CO2) iz zraka. Veće i oštrije promjene, izazivaju manje vegetacije i širenje pustinje. [23]

Jezgre leda[uredi VE | uredi]

Analiza jezgri leda, izbušenih u ledenom pokrivaču, mogu se iskoristiti da se vidi veza između temperatura i promjena nivoa mora. Zrak uhvaćen u mjehurićima iz leda, mogu isto pokazati promjene količine ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi, u prošlosti. Ta istraživanja promjena (CO2) u atmosferi zadnjih par tisuća godina, mogu pokazati razliku u atmosferi danas i u prošlosti.

Dendroklimatologija[uredi VE | uredi]

Dendroklimatologija je analiza godova debla na stablima, da se utvrde klimatske promjene u prošlosti. Široke i debele linije pokazuju plodne i kišne godine, dok tanke i sužene linije pokazuju lošije godine.

Analiza peluda[uredi VE | uredi]

Prednja krila kornjaša su hitinizirana, a stražnja opnasta.

Palinologija proučava današnje i fosilne palinomorfe (čestice između 5 i 500 μm), koji se mogu naći u slojevima stijena, ukljućujući i pelud. Na osnovu peluda, može se odrediti i vegetacija u prošlosti, kao i klima. Pelud može izdržati dugo vremena, a možemo ga naći i u slojevima jezera, močvara i delta rijeka. Prema peludu možemo istraživati zadnjih 2,5 milijuna godina. [24] [25] [26] [27]

Insekti[uredi VE | uredi]

Ostaci kornjaša su uobičajeni za slatku vodu i sedimentne stijene. Različite vrste kornjaša se mogu naći ovisno o različitim klimatskim uvjetima. Kornjaši se nisu puno mijenjali kroz povijest. [28]

Porast razine mora[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Porast razine mora
Svjetski nivo mora, zadnjih stotinjak godina, se mjerio pomoću mjerača morskih mjena. Danas se koristi visinomjer, posebno sa satelita, koji je povećao točnost mjerenja. Prije mjerenja, nivo mora se može odrediti datiranjem i određivanjem starosti koraljnih grebena, obalnih sedimenata, morskih terasa, malih oblutaka, vapnenca i arheoloških ostataka uz obalu. Glavne metode određivanja starosti su datiranje ugljikom-14 i uranovim izotopima. [29]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Glossary – Climate Change" Education Center – Arctic Climatology and Meteorology,[1]
  2. Appendix I – Glossary [2] Houghton, John Theodore: "Climate change", 2001
  3. The National Academies Press ""Advancing the Science of Climate Change", 2010, [3]
  4. [4] Panama: Isthmus that Changed the World, 2008., NASA
  5. [5] "How the Isthmus of Panama Put Ice in the Arctic", Gerald H., 2004.
  6. "Isotope stratigraphy of the European Carboniferous: proxy signals for ocean chemistry, climate and tectonics" [6], Chemical Geology|date, 1999., Peter Bruckschen, Susanne Oesmanna, Ján Veizer
  7. Judith T. Parrish: "Climate of the Supercontinent Pangea" 1993., [7]
  8. "Water in the Early Earth", 2006., Marty, B.
  9. "Zircon thermometer reveals minimum melting conditions on earliest Earth." Eb Watson, Harrison
  10. "Surface-water influx in shallow-level Archean lode-gold deposits in Western, Australia" 1994. Hagemann, Steffen G.
  11. Sagan C., G. Mullen: "Earth and Mars: Evolution of Atmospheres and Surface Temperatures" 1972. [8]
  12. "The Early Faint Sun Paradox: Organic Shielding of Ultraviolet-Labile Greenhouse Gases" 1997. Sagan, C.
  13. Willson Richard [Secular total solar irradiance trend during solar cycles 21–23][9]
  14. [10] "Milankovitch Cycles and Glaciation"
  15. "A Milankovitch scale for Cenomanian time" 1989., Gale, Andrew S.
  16. [11] "The Cataclysmic 1991 Eruption of Mount Pinatubo, Philippines" Diggles Michael, 2005.
  17. "Climatic, environmental and human consequences of the largest known historic eruption: Tambora volcano (Indonesia) 1815" 2003., Oppenheimer Clive
  18. "Large igneous provinces and mass extinctions" 2001., Wignall P.
  19. [12] "Volcanic Gases and Their Effects" 2006.
  20. Petit J. R.:"Climate and atmospheric history of the past 420,000 years from the Vostok ice core, Antarctica" [13]Gómez-Brenes RA, Humberto Ruiloba M., Bressani R.
  21. Seiz G., N. Foppa "The activities of the World Glacier Monitoring Service (WGMS)" 2007., [14]
  22. Zemp M., I.Roer, A.Kääb, M.Hoelzle, F.Paul, W. Haeberli: "United Nations Environment Programme - Global Glacier Changes: facts and figures" 2008. [15]
  23. Bachelet D.: "Climate Change Effects on Vegetation Distribution and Carbon Budget in the United States" 2001. [16]R.Neilson,J.M.Lenihan,R.J.Drapek
  24. Langdon PG.: "Reconstructing climate and environmental change in northern England through chironomid and pollen analyses: evidence from Talkin Tarn, Cumbria" [17] Barber KE.,Lomas-Clarke SH.
  25. Birks HH.: "The importance of plant macrofossils in the reconstruction of Lateglacial vegetation and climate: examples from Scotland, western Norway, and Minnesota, USA" 2003., [18]
  26. Miyoshi N.: "Palynology of a 250-m core from Lake Biwa: a 430,000-year record of glacial–interglacial vegetation change in Japan" 1999.
  27. Colin Prentice, Bartlein, Patrick J., Webb, Thompson: Vegetation and Climate Change in Eastern North America Since the Last Glacial Maximum" [19] 1991.
  28. Coope G.R.: "Temperature gradients in northern Europe during the last glacial—Holocene transition" 1999. | doi = 10.1002/(SICI)1099-1417(1998090)13:5<419::AID-JQS410>3.0.CO;2-D Lemdahl, G.; Lowe, J.J.; Walkling, A.
  29. [20] "Sea Level Change" 2009.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]