Ključ kralja Salomona
Ključ kralja Salomona (lat. Clavicula Salomonis, heb. Mafteah Shelomoh) je grimorij ili knjiga magije pripisana židovskom kralju Salomonu.
Najstarije sačuvane verzije rukopisa datirane su u 15. stoljeće, iako se pretpostavlja da su magijski tekstovi, koji su služili kao podloga ovom grimoriju, postojali još ranije tijekom srednjeg vijeka, pa čak i u antici, jer Josip Flavije u 1. stoljeću spominje magijske rukopise pripisane kralju Salomonu.[1][2]
Ovaj rad je bio temeljni obrazac za neke kasnije knjige magije, osobito za "Manji ključ kralja Salomona" ili Lemegeton, koji se, jer nije identično ovoj knjizi, ne smije miješati s njom.[3]
Salomon i magija[uredi | uredi kôd]
Nije nimalo neobično da je kralj Salomon, jer je u brojnim pričama prikazan kao najmudriji čovjek na svijetu i baštinik svega znanja, postao središnja figura mnogih kasnijih legendi i predaja koje mu pripisuju velike magične moći i vještine.[4]
Tijekom srednjeg vijeka Salomon se spominje u arapskim pričama kao čarobnjak koji ima moć nad demonskim silama i prirodnim elementima, dok mu se u Europi pripisuju razni magijski rukopisi.
Povijest rukopisa[uredi | uredi kôd]
Rukopis datira iz razdoblja na prijelazu iz kasnog srednjeg vijeka u renesansu, premda je njegov nastanak vjerojatno bio pod utjecajem starijih okultnih tekstova čija starost seže i do kasne antike.
Sačuvano je više verzija rukopisa koji se međusobno razlikuju po vremenu nastanka, kao i većim ili manjim nepodudarnostima u samom tekstu. Prototipom za sve kasnije verzije Ključa kralja Salomona uzima se grčki rukopis datiran u 15. stoljeće koji se danas čuva u Britanskoj knjižnici zaveden pod brojem Harleian MS. 5596.[4][5] Židovski prototip, ako je uopće postojao, nije pronađen, a najstariji prijepis djela na hebrejskom, pod nazivom Sepher Maphteah Shelomoh, datira iz kasnog 17. ili početka 18. stoljeća.[6]
Među starijim verzijama rukopisa su i engleski prijevod The Key of Knowledge datiran u drugu polovicu 16. stoljeća, zaveden u Britanskoj knjižnici pod kataloškom oznakom Add. MS 36674[7] i The Clavicle of Solomon, revealed by Ptolomy the Grecian (Sloane MS 3847).[8]
Postoji i veći broj francuskih verzija rukopisa koji su bili smješteni u Bibliothèque de l'Arsenal, a danas se čuvaju u Bibliothèque de Nationale u Parizu, ali sve su datirane u 18. stoljeće. Od sačuvana dva hebrejska rukopisa, jedan se čuva u Britanskoj knjižnici, a drugi je izdao Herman Gollancz 1903. godine. Međutim, smatra se kako hebrejski rukopisi nisu nastali po uzoru na pretpostavljeni židovski original, već su adaptacije kasnih židovskih i latinskih tekstova.
Mathersov prijevod[uredi | uredi kôd]
Godine 1889. engleski okultist Samuel L. MacGregor Mathers objavio je svoj prijevod Clavicule Salomonis. Pri prijevodu rukopisa kombinirao je različite verzije istog, a ponajviše se služio tekstovima iz Colorno zbirke, pod kataloškim oznakama Kings 288, Harley 3981 i Sloane 3091, datiranima u 18. stoljeće. Kings 288 sadržava neke izraze koji izostaju iz teksta Harley 3981, po čemu se može zaključiti kako prvotni rukopis nije direktni prethodnik drugoga. Isto tako, u rukopisu Sl. 3091 mogu se naći neki dijelovi kojih nema u prvotna dva rukopisa.[9] Također, koristio se i rukopisom Lans. 1202, koji je vjerojatno nastao po uzoru na rukopise iz Colorno zbirke, kao i francuskom verzijom rukopisa iz 18. stoljeća pod nazivom Les Véritables Clavicules de Salomon, traduites de l'Hebreux en langue Latine par le Rabin Abognazar (Lans. 1203)[10] i Add. MS 10862 koji Mathers datira u 16. stoljeće,[3] a kasniji istraživači u 17. stoljeće.
Mathers u svom prijevodu izostavlja tri poglavlja koja se mogu naći u nekim verzijama rukopisa. To su većinom magične operacije koje se bave ljubavnom magijom ("Eksperiment ljubavi i kako treba biti napravljen", "Eksperiment ili operacija jabuke", "O operaciji ljubavi prema njenim snovima i kako se mora prakticirati" i "Operacije i eksperimenti koji se odnose na mržnju i uništenje neprijatelja").[9]
Crnomagijske verzije Clavicule[uredi | uredi kôd]
Postoji i nekoliko magijskih rukopisa iz 18. i 19. stoljeća nastalih preradom "Ključa kralja Salomona", u kojima je tekst prerađen dodavanjem grotesknog i sablažnjivog sadržaja u formi crne magije. Mathers je odbacio te rukopise pri sastavljanju svojeg prijevoda, jer je te naknadne preinake smatrao sadržajno i moralno nebitnima i neprihvatljivima.[1]
Radi se ponajviše o dva spisa crne magije, Grimorium Verum i Clavicola di Salomone ridolta.
Sadržaj[uredi | uredi kôd]
Rukopis je podijeljen na dvije knjige. Za razliku od kasnijeg Lemegetona, Clavicula ne opisuje izgled i osobine demona, već isključivo upute o crtanju pečata potrebnih za obavljanje magičnih obreda i invokacija. U prvoj knjizi donosi se uvod poslije kojeg slijedi sadržaj osamnaest glava ili poglavlja. Druga knjiga sastoji se od dvadeset i tri glave.
Uvod[uredi | uredi kôd]
Postoji više različitih uvoda Clavicule Salomonis. Mathers u svom prijevodu iz 1888. godine uvrštava dva različita uvoda (Add. MS 10862 i Lans. MS 1203).[11] Prvi uvod sadrži posljednja uputstva kralja Salomona svome sinu Roboamu, ali i priču kako je "Ključ" sakriven u kutiju od slonove kosti i pohranjen u Salomonovu grobnicu te kako je nakon dugog niza godina pronađen i naposljetku opet vraćen na svoje mjesto.
Drugi uvod je također, napisan u obliku oporuke kojom kralj Salomon ostavlja svome sinu i nasljedniku rukopis koji će mu omogućiti stjecanje velikog znanja i mudrosti, kao i savjete kako uspostaviti kontrolu nad duhovima i demonima.
Prva knjiga[uredi | uredi kôd]
Prva knjiga sadrži niz molitvi, invokacija i prokletstava pomoću čega se demone i duše umrlih prisiljava da se ukažu ili odu. Također, davaju se konkretne upute o danima, satima i vrlinama planeta čime se određuje prikladno vrijeme za prizivanje entiteta, daju se upute kako postići ljubav ili učiniti sebe nevidljivim i slično.
Druga knjiga[uredi | uredi kôd]
Druga knjiga odnosi se na pripremu magičnog obreda i daje detaljna uputstva kako izraditi magični krug, kako napraviti i koristiti ritualno oruđe i oružje, koje mirise treba koristiti, kako pripremiti duh i tijelo za ritual i slično.
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Ključ kralja Salomona, str. 1.
- ↑ http://www.earlyjewishwritings.com/testsolomon.html
- ↑ a b Ključ kralja Salomona, str. 2.
- ↑ a b http://www.esotericarchives.com/solomon/mes49.htm
- ↑ Davies, Owen, str. 15.
- ↑ Davies, Owen, str. 17.
- ↑ http://www.esotericarchives.com/solomon/ad36674.htm
- ↑ http://www.esotericarchives.com/solomon/sl3847.htm
- ↑ a b http://www.esotericarchives.com/solomon/ksol.htm
- ↑ http://www.esotericarchives.com/solomon/l1203.htm
- ↑ Ključ kralja Salomona, str. 6.-11.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Davies, Owen, Grimoires: A History of Magic Books, University press Oxford, New York, 2009. ISBN 978-0-19-920451-9
- Ključ kralja Salomona, prijevod S. L. Mathers, Studio Tahuti, Velika Gorica, 1997.