Knjižnica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "Biblioteka" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Biblioteka (razdvojba).
Knjižnica

Knjižnica (ili biblioteka) je ustanova u kojoj se prikuplja, sređuje, obrađuje, pohranjuje i daje na korištenje zbrike knjiga.

Povijest[uredi VE | uredi]

Za najstariju knjižnicu smatra se knjižnica egipatskog cara Osimanziosa, koja se nalazila, po mišljenju jednih, u Memnoniumu, ili drugih u Rameziumu, Memfisu. Najpoznatija egipatska knjižnica je čuvena Aleksandrijska knjižnica.

Stari vijek[uredi VE | uredi]

Prve knjižnice nastale su prije više tisuća godina. Pri iskopavanju starog grada Ura, u Mezopotamiji, znanstvenici su otkrili glineni pečat. Bio je cilindričnog oblika s natpisima i pripadao je prvoj knjižnici.

Već oko 700. pr. Kr. narodi Mezopotamije imali su dobro uređene knjižnice po svojim hramovima i palačama. Knjige su u tim knjižnicama bile glinene pločice ispisane klinastim pismom. Tisuće takvih pločica raspoređenih prema područjima znanosti, činile su zbirke koje su predstavljale prve prave knjižnice. Jedna od njih tzv. Asurbanipalova knjižnica s oko 22.000 glinenih pločica, koja se danas čuva u Britanskom muzeju u Londonu.

Egipćani su također imali knjižnice koje su čuvali svećenici po hramovima. Knjige su bile napravljene u obliku svitaka od papirusa. Zasigurno najpoznatija knjižnica svih vremena bila je u Aleksandriji, osnovana je 300. pr. Kr. i imala je najmanje 70.000 svitaka od papirusa.

Najstarija knjižnica bogoslovnog karaktera je hebrejska zbirka svetih knjiga. Njenu osnovu postavio je Mojsije, a zatim se ona dalje razvijala (V Moj. 31, 26; I Car. 10, 25). Istovjetnu ulogu imali su arhivi, nastali u Starom zavjetu. Sa širenjem kršćanstva osnivaju se bogoslovske knjižnice pri crkvama, a naročito po manastirima, gde se nalaze prave književne riznice. Prvom odnosno najstarijom kršćanstvom knjižnicom smatra se Jeruzalemska knjižnica osnovana u 3. stoljeće3. stoljeću]]. Druga najstarija kršćanska knjižnica je carigradska, koju je osnovao car Konstantin Veliki. Jedno vrijeme ona je brojala čak 120.000 knjiga, no nepovratno je uništena je u požaru. U doba seobe naroda mnoge dragocjene knjižnice su nestale.

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

U srednjem vijeku na Zapadu su knjige sakupljali posebni crkveni redovi, posebno benediktinci, a također i neki od papa. Velike teškoće za sakupljanje knjiga predstavljao je mali broj primjeraka jednog rukopisa, što je uklonjeno pronalaskom tiskarnice. Najveća srednjovjekovna knjižnica nalazila se u Bagdadu, no uništena je prilikom mongolske invazije.

Novi vijek[uredi VE | uredi]

Od bogoslovnih knjižnica najpoznatija je Vatikanska knjižnica koja broji približno 220.000 knjiga i 26.000 rukopisa, među kojima i poznati kodeks Biblije iz 15. stoljeća. Prve knjižnice u Rusiji osnivane su u crkvama i manastirima, pa su i knjige bile crkvenog karaktera. Prva rusku knjižnicu osnovao je knez Jaroslav pri crkvi sv. Sofije u Kijevu. Također, velika knjižnica je osnovana i pri Kijevsko-Pečerskom manastiru. U Moskovskoj Rusiji manastirske i crkvene knjižnice odigrale su značajnu ulogu, tako da se u 14. stoljeću pojavljuju čak i opisi pojedinih knjiga. U 17. stoljeću pojavljuju se mnoge privatne knjižnice u Rusiji (Simeona Polockog, Dimitrija Rostovskog, Silvestra Medvedeva), a poslije reforme Petra Velikog pojavljuju se u Rusiji mnoge knjižnice (Tatišćeva, Buturlina, Šćerbatova). U 19. stoljeću poznata je bila Javna knjižnica (oko 1,300.000 naslova i rukopisa), knjižnica Rumjancevskog muzeja iz 1827. (oko 300.000 naslova i rukopisa), Knjižnica sveučilišta znanosti iz 1714. u Kurlandiji, Sinodska moskovska knjižnica (1721.), Moskovska tipografska knjižnica od vremena Ivana Groznog, Knjižnica kijevskog sveučilišta (preko 300.000 naslova i 937 rukopisa), Knjižnica kazanskog sveučilišta, itd.

Suvremeno doba[uredi VE | uredi]

U današnje vrijeme najpoznatije knjižnice na Zapadu su: Nacionalna knjižnica u Parizu (oko 2,100.000 knjiga i rukopisa.), Britanski muzej u Londonu (1,500.000 knjiga i 50.000 rukopisa), Carska knjižnica u Berlinu (800.000 knjiga i 24.000 rukopisa), koliko ima i knjižnica u Münchenu.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]