Lirica
 Ovo je glavno značenje pojma Lirica. Za hrvatski otok u Jadranu, pogledajte Lirica (otok). |
Lirica – također i lira, lijera, lijerica ili vijalo – je tradicijsko gudačko glazbalo podrijetlom iz istočnoga Sredozemlja.
Opis i povijest [uredi]
Ovo se trostruno narodno glazbalo potkraj 18. i tijekom 19. stoljeća iz Grčke proširilo Jadranom. Nekada rašireno duž jadranske obale, do danas se u živoj uporabi održalo u Dubrovačkome primorju, Župi dubrovačkoj, Konavlima, poluotoku Pelješcu, otocima Mljetu i Lastovu te hrvatskim krajevima istočne Hercegovine. Trupina i vrat, kruškolika oblika, načinjeni su od jednoga komada javorovine ili orahovine. Šupljinu trupine pokriva tanka daska, glasnjača, a povrh nje su napete tri žice, preko kojih se povlači gudalo (arket). Brojeći sviraču slijeva, žice su ove: kantin – prva žica na kojoj se prebire, sekondo – druga žica najdublje ugodbe i baš – treća žica ugođena za cijeli ton dublje od kantina. Svirač lirice, liričar, drži glazbalo okomito naslonjeno na lijevo koljeno, a svirkom prateći ples, desnom nogom istovremeno udara taktne dobe. Katkada je uz svirku i sam pjevao ili pratio pjevače.
Lirica je praoblik moderne violine, od roda instrumenata koji su Nijemci nazivali Leier, a Romani vielle. ↓1 Lirici srodna glazbala su makedonsko ćemene, bugarska gadulka i kretska lira (lyra). Najpoznatiji hrvatski lijeričar, po čijem je nadimku također znana dubrovačka poskočica, bio je Nikola Lale Linđo iz Župe dubrovačke.
Literatura [uredi]
- Baines, Anthony: Lexikon der Musikinstrumente, Stuttgart: Metzler & Kassel: Bärenreiter, 1996, str. 193.
- Gojković, Andrijana: Narodni muzički instrumenti, Beograd: Vuk Karadžić, 1989, str. 126-127.
- Širola, Božidar: »LIRICA«, u: Kovačević, K. (ur.), MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, Zagreb: JLZ, 1974, sv. 2, str. 462-463.
Bilješka [uredi]
↑1 B. Širola: »LIRICA« (u: MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, sv. 2), str. 463.
