Ljubomir Kraus

Izvor: Wikipedija

Ljubomir Kraus (Zagvozd, ? - Pula, 11. svibnja 1918.), bio je austro-ugarski mornar pred prijekim sudom osuđen na smrt i strijeljan zbog pokušaja dezertiranja i bijega ka saveznicima zajedno s Františekom Kouckým.

Život[uredi | uredi kôd]

O njegovu životu nema puno podataka. Zapisano je da je bio mehaničar rodom iz Zagvozda i da je služio na torpiljaci Tb 80.[1]

Pobuna na torpednom čamcu[uredi | uredi kôd]

Raspoređen je na torpiljarku Tb 80 zajedno s Čehom Františekom Kouckým.[2] Pod utjecajem Oktobarske revolucije i pobune mornara u Boki kotorskoj,[1] 6. svibnja 1918. našli su se u mornarskoj krčmi u Puli kako bi skovali zavjeru.[2] Plan je bio preuzeti kontrolu na torpiljarci od 250 tona, na kojoj su bili ukrcani zajedno s još 32 člana posade,[1] koja je trebala sutradan zaploviti, te je usmjeriti prema Italiji i predati se saveznicima.[2] Kako nisu bili dovoljno diskretni, njihov je razgovor načuo drugi češki mornar, rodom iz Češke Lipe.[2] Osudivši njihove namjere, prijavio ih je nadređenima. Rano ujutro, prije nego što su mogli dati znak za dizanje sidra i plovidbu, na palubu je došla naoružana straža i uhitila Krausa i Kouckoga.[2] Sudio im je sud zapovjedništva 2. divizije s broda Radetzkog.[3] Osuđeni su na smrt strijeljanjem 10. svibnja 1918.[3] Kazna je izvršena 11. svibnja u dvorištu mornaričkog zatvora u Puli od strane dva voda mornara, a bio je prisutan i vrhovni zapovjednik Austro-ugarske ratne mornarice, kontraadmiral Miklos Horthy, koji je održao strog i oštar govor.[3]

Nadgrobni spomenik na mornaričkom groblju u Puli
Wikicitati »Svakom palom vojniku, koji je poginuo za Domovinu, poštovanje, a ovim izdajnicima žigosanje, jer ih se moramo riješiti kao što liječnik odstranjuje truli ud s bolesnog ljudskog tijela![3]«

Obojica su pokopani na mornaričkom groblju u Puli. Na njihovom nadgrobnom spomeniku je natpis na češkom i talijanskom jeziku.

Ostalo[uredi | uredi kôd]

U Splitu je u doba socijalističke Jugoslavije jedna ulica nosila ime Ljubomira Krausa.[4][5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Glas Istre, Historija na grobovima, 15. lipnja 1957. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 3. siječnja 2012.
  2. a b c d e Spomen-ploča Frantipeka Kouckýja, Jaroslav Vykouk ml., 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 3. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. a b c d Richard Georg Plaschka: Avantgarde des Widerstands: Modellfälle militärischer Auflehnung im 19. und 20. Jahrhundert, Band 1, Beč, 2000., ISBN 9783205983903, 257. stranica
  4. Josip Lasić: Onomastički opis splitske hodonimije Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb, 2017. str. 125.
  5. Ž.Š.Ž.: Preimenovane ulice i trgovi u Splitu: Balkanska, Prvoboraca, AVNOJ-eva, Braće Santini... Dalmatinski portal. 26. kolovoza 2015. Pristupljeno 1. srpnja 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]