Luciano Delbianco

Izvor: Wikipedija
Luciano Delbianco
saborski zastupnik
na dužnosti
1997. – 2000.
izborna jedinica VIII. izborna jedinica
1. župan Istarske županije
na dužnosti
1993. – 1997.
prethodnik dužnost osnovana
nasljednik Stevo Žufić
gradonačelnik Pule
na dužnosti
1993. – 1993.
prethodnik dužnost osnovana
nasljednik Igor Štoković
na dužnosti
2001. – 2005.
prethodnik Giankarlo Župić
nasljednik Valter Drandić
predsjednik Skupštine općine Pule
na dužnosti
1990. – 1993.
prethodnik Ivica Percan
nasljednik dužnost ukinuta
osobni detalji
rođen 10. lipnja 1954.
Pula, NR Hrvatska, FNR Jugoslavija
(sada Hrvatska)
umro 29. rujna 2014. (60 god.)
Zagreb, Hrvatska
mjesto pokopa Monte Ghiro, Pula, Hrvatska
nacionalnost Hrvat[1][2]
politička stranka Socijaldemokratska partija Hrvatske (1988. – 1993.)
Istarski demokratski sabor (1993. – 1996.)
Istarski demokratski forum (1996. – 2005.)
supruga Valnea Delbianco
alma mater Sveučilište u Zagrebu
profesija inženjer elektrotehnike

Luciano Delbianco [luˈtʃano delˈbjaŋko] (Pula, 10. lipnja 1954. – Zagreb, 29. rujna 2014.), bio je hrvatski doktor elektrotehnike, profesor i političar.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Luciano Delbianco rodio se 10. lipnja 1954. godine u Puli.[3] Osnovnoškolsko obrazovanje dovršio je 1969., a srednjoškolsko je stekao na Tehničkoj školi u Puli 1973. godine. Iste godine upisao je studij elektroenergetike na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Akademski naslov inženjera elektrotehnike stekao je 1977. godine, a dvije godine poslije upisuje poslijediplomski studij na istom smjeru na ovom fakultetu. Po završetku studija 1983. godine dobiva akademski stupanj magistra tehničkih znanosti u znanstvenom polju elektrotehnike. Od 1978. do 1989. godine radio je u tehničkom odjelu Elektroistre u Puli (Zajednica elektroprivrednih organizacija Hrvatske), gdje je obavljao posao inženjera za razvoj distributivnih mreža i posao tehničkog rukovoditelja.[3]

U politiku je ušao 1988. godine kao potpredsjednik Skupštine općine Pule.[4] Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine na listi SDP-a postaje i predsjednik Skupštine općine Pule.

Početkom 1990-ih zbog sve većeg pritiska skorašnje ratne agresije, kao prvi čovjek grada i koordinator predsjednika skupština općina Istre postao je voditelj pregovaračkog tima pulske gradske uprave s JNA.[5] Budući da je Pula tada bila jedan od jačih vojarna JNA na Jadranu s 12 tisuća vojnika svih rodova vojske (KoV, JRZ i JRM) i velikim brojem vojne tehnike, Delbianco je pregovarao sa zapovjednicima 5. vojno-pomorskog sektora, admiralima Pogačnikom, Barovićem i Rakićem, o mirnom odlasku JNA iz grada. Unatoč povremenim incidentnim situacijama, pokušajima izazivanja oružanog sukoba i napadima na općinski krizni štab sa sjedištem u Komunalnoj palači, uspjelo se postići da pripadnici JNA mirno napuste grad 15. prosinca 1991. godine. Kao predstavnik grada Delbianco je u pregovorima postigao preuzimanje od JNA 78 vojnih objekata na 154 hektara površine i cijelog naoružanja Teritorijalne obrane.[5] Sredinom rujna 1991. godine na Delbianca je navodno trebao biti izvršen atentat.[6]

Dužnost predsjednika Skupštine općine Pule obnašao je do 1993. godine kada je zbog zakonskih promjena administrativnog ustroja države postao prvi gradonačelnik Pule. Uoči lokalnih izbora 1993. godine prešao je sa skupinom SDP-ovaca u IDS.[7] Na izborima je pobijedio s gotovo 73 posto biračke potpore i tako postao prvi istarski župan.[7] Na parlamentarnim izborima 1995. godine izabran je za zastupnika u Zastupničkom domu Sabora RH,[4] no nastavlja obavljati dužnost župana. U siječnju 1996. godine dolazi do smjene smjene trojice direktora gradskih javnih poduzeća u Puli („pulski slučaj”) i zbog pritisaka u svezi s tim najavljuje u listopadu 1996. godine odlazak iz IDS-a i pristupanje novoj stranci.[4] Novu stranku, Istarski demokratski forum, osnovao je 14. prosinca 1996. godine na čelu koje ostaje do 2005. godine.[8] U siječnju 1997. godine na Županijskoj skupštini u Pazinu IDS-ovci su izglasali nepovjerenje županu pa Delbianco nije dočekao kraj mandata.[7] Na mjestu župana zamijenio ga je Stevo Žufić.[7] Godine 1997. bio je izabran za zastupnika u Zastupničkom domu Hrvatskog državnog sabora gdje je ostao do isteka mandata 2000. godine.[3]

Krajem 1998. godine doktorirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu s temom Doprinos istraživanju utjecaja otpornog uzemljenja zvjezdišta na visine prenapona i na sistem zaštitnog uzemljenja u razdjelnim mrežama, stekavši akademski stupanj doktora tehničkih znanosti.[3]

Nakon lokalnih izbora 2001. godine uspostavio je vlast u Puli u koaliciji sa Socijaldemokratskom partijom i Nezavisnom listom Loredane Štok i postao gradonačelnik Pule po drugi put.[8] Po završetku mandata 2005. godine napustio je politiku i potpuno se posvetio znanstvenom i nastavnom radu.[7]

Godine 2000. izabran je za docenta na Zavodu za elektrotehniku Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci gdje je sljedeće tri godine držao predmet „Izgradnja i montaža elektroenergetskih postrojenja”.[3] Na Visoku tehničku školu – Politehnički studij Pula prešao je 2004. godine u zvanju docenta. Ondje je 2005. godine izabran za prodekana, 2006. godine za znanstvenog suradnika, a 2007. godine za profesora predmeta „Elektrotehnika 1 i 2”.[3] Po prestanku obavljanja dužnosti prodekana 2008. godine, bio je 2009. godine izabran za dekana Visoke tehničko-poslovne škole, Politehnike u Puli i tu je funkciju obnašao do svoje smrti.[3]

Godine 2010. bio je izabran za docenta Europskog centra za mir i razvoj Sveučilišta za mir Ujedinjenih naroda, a 2011. godine za dekana Regionalnog centra u Puli ECPD-a.[3] Radeći na poslovima razvoja distributivnih mreža napisao je veći broj stručnih radova, surađivao je u izradi više studija, više puta bio član povjerenstva za obranu doktorske disertacije i mentor mnogim studentima. Bio je član nadzornog odbora Hrvatske elektroprivrede d.d. od 2000. do 2009. godine.[3] U puljskom triju Kravate svirao je harmoniku i pjevao, a posebno je bio upamćen njihov nastup u Areni u Puli u povodu 3000. obljetnice grada kada su odsvirali i otpjevali hit „Samo anđeli znaju”.[4]

Umro je 29. rujna 2014. godine u bolnici u Zagrebu, nakon teške bolesti, u 61. godini života.[9]

Spomen[uredi | uredi kôd]

  • 2015.: Svečana dvorana na pulskoj Politehnici nazvana je po njemu.[10]
  • 2017.: Umaški Gradski park preimenovan je u Park Luciana Delbianca.[11]
  • 2022.: Dio pulske rive od Riječkog gata prema Mandraču nazvan je Riva Luciana Delbianca.[12]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Svatko neka se izjasni onako kako se osjeca:
    »Luciano Delbianco, (...) Ja sam se i prije, a i sada cu se izjasniti kao Hrvat, i tu nema dileme.«, glasistrenovine.hr, 25. veljače 2011., pristupljeno 26. rujna 2022.
  2. ↑ Zbirna lista županijskih lista za Županijsku skupštinu:
    »Istarski demokratski forum - Foro Democratico Istriano (IDF-FDI) Nositelj liste Luciano Delbianco 1. Luciano Delbianco, Hrvat (...)«, porestina.info 24. travnja 2005., str. 3.-4., pristupljeno 26. rujna 2022.
  3. ↑ a b c d e f g h i 43. sjednica Županijske skupštine Istarske županije  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2014. (Wayback Machine). 16. a. Prijedlog Rješenja o opozivu Nadzornog odbora trgovačkog društva IRENA- Istarska Regionalna Energetska Agencija za energetske djelatnosti društvo s ograničenom odgovornošću Labin. Istarska županija. Pazin. 11. ožujka 2013. [1] (pristupljeno 30. rujna 2014.).
  4. ↑ a b c d Osoba tjedna: Delbianco Luciano, Feral Tribune, 28. listopada 1996., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 6. listopada 2014.), (pristupljeno 30. rujna 2017.).
  5. ↑ a b Prije točno 21 godine Pulu napustila jugo-vojska, Glas Istre, 15. prosinca 2012., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 2. prosinca 2013.), (pristupljeno 30. rujna 2017.)
  6. ↑ Matej Križman, Istra u Domovinskom ratu: diplomski rad, mentor: prof. dr. sc. Nevio Šetić, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odsjek za povijest odjela za humanističke znanosti, Pula, rujan, 2017., str. 52.:
    »Navodno je na Delbianca trebao biti izveden i atentat sredinom rujna 1991., kada se skupina pod vodstvom Mije Lalića okupila na Forumu kako bi prosvjedovala zbog mlakosti u pregovorima s JNA, a neki su njeni pripadnici imali i oružje.«, pristupljeno 23. veljače 2021.
  7. ↑ a b c d e Delbianco IDS-ovcima: Ne vraćam se u politiku, Glas Istre, 1. kolovoza 2012., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 5. ožujka 2016.), (pristupljeno 30. rujna 2017.)
  8. ↑ a b Istarski demokratski forum  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2014. (Wayback Machine), Istarska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. 2008., (pristupljeno 30. rujna 2014.).
  9. ↑ Umro prvi istarski župan Luciano Delbianco, Glas Istre, 30. rujna 2014., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 5. ožujka 2016.), (pristupljeno 30. rujna 2017.)
  10. ↑ (N. S.), Inauguracija dvorane "Luciano Delbianco", Glas Istre, parentium.com, 18. rujna 2015., (pristupljeno 30. rujna 2017.)
  11. ↑ Sanja Bosnić, Umaška Nova Obala dobila službeno ime Obala dr. Franje Tuđmana, Glas Istre, 19. rujna 2017., (pristupljeno 4. listopada 2017.)
  12. ↑ Dio pulske rive od danas i službeno nosi novo ime. Postavljene su table‎. glasistre.hr. Glas Istre. 27. svibnja 2022. Pristupljeno 20. rujna 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

političke službe
prethodnik
Ivica Percan 		predsjednik Skupštine općine Pule
1990. – 1993. 		služba ukinuta
služba stvorena gradonačelnik Pule
1993. 		nasljednik
Igor Štoković
prethodnik
Giankarlo Župić 		gradonačelnik Pule
2001. – 2005. 		nasljednik
Valter Drandić
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Luciano_Delbianco&oldid=6817500"