Maximilian von Weichs

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Maximilian von Weichs
Maximilian von Weichs, njemački generalpukovnik i feldmaršal
Maximilian von Weichs, njemački generalpukovnik i feldmaršal
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 12. studenog 1881. , Dessau
Datum smrti 27. rujna 1954. , Burg Rösberg
Nacionalnost Nijemac
Opis vojnoga službovanja
Čin generalpukovnik, feldmaršal
Vojska Njemačka carska vojska, Reichswehr, Heer

Maximilian von Weichs zu Glon (12. studenog 1881. – 27 rujna 1954.) bio je njemački generalpukovnik i feldmaršal.

Mladost i Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Rođen je u njemačkoj otmjenoj obitelji u Dessau. Pohađao je Wilhelmgymnasium u Münchenu. 1900. priključuje se Bavarskoj vojsci. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je zapovjednik 3. bavarske divizije.

Međuratne godine[uredi VE | uredi]

U međuratnom razdoblju bio je u sastavu Reichswehra. U listopadu 1935. bio je premješten s položaja zapovjednika 3. bavarske divizije na mjesto zapovijedajućeg časnika novostvorene 1. oklopne armije, dok je 1937. postao zapovijedajućim časnikom 13.korpusa. Taj ga je položaj odveo u Sudete nakon što je njemačka pripojila Sudete.

Drugi svjetski rat i smrt[uredi VE | uredi]

U početku rata zapovjedao je korpusom pri početku invazije Poljske. Godine 1940. je poveo njemačku II. armiju u Francusku zbog čega je nagrađen Željeznim križem. Za vrijeme Travanjskog rata zapovijedao je njemačkom II. armijom.[1] Nakon osvajanja Balkana, zbog izvrsnih vojnih uspjeha koje je tamo ostvario, vodio je Armijsku grupu B i II. armiju u Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika. Tijekom pohoda upozoravao je Adolfa Hitlera da je linije postavio pretanko i da bi to moglo dovesti do ulične borbe kakvu je Njemačka nastojala izbjeći. Unatoč tomu Hitler je ignorirao njegova upozorenja. Kada se poraz počeo nazirati, Weichs je predložio povlačenje ali ga je Hitler kaznio postupnim oduzimanjem moći u Armijskog grupi B sve dok ona nije potpuno ukinuta u veljači 1943. Kao utjehu postavljen je za feldmaršala, ali je i dalje ostao rezerva idućih 6 mjeseci sve do kolovoza 1943. Tada je aktiviran kako bi spriječio moguću invaziju saveznika na Balkan. U toj ulozi on je nadgledao njemačko povlačenje u kasnim razdobljima rata. Ponovno na listi rezerva, umirovljen je 25. ožujka 1945. U svibnju 1945. ga uhićuju Amerikanci. Optužen je za ratne zločine i održano mu je suđenje (1947.-1948.), ali je zbog zdravstvenih razloga pušten. Umire u Burg Rösbergu blizu Bonna u Saveznoj Republici Njemačkoj 1954.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Gračanin, Hrvoje - Kratka povijest Hrvatske za mlade II., Sys Print, ISBN: 953-232-112-8
  2. http://ww2db.com/person_bio.php?person_id=829