Messier 1

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
M 1
Crab Nebula.jpg Maglica Rakovica snimljena teleskopom Hubbleom. Ustupila NASA/ESA.
Otkriće
Položaj
Epoha J2000
Zviježđe Bik
Udaljenost 6.300 ly  (1.930 pc)
Rektascenzija 05h 34m 30.0s
Deklinacija +22° 01′ 00.0″
Izgled na našem nebu
Prividna magnituda 8,40
Prividne dimenzije (V) 6,0' x 4,0'
Stvarne osobine objekta
Ostalo
Druge oznake NGC 1952, 3C144
M1, Maglica Rakovica snimljena 80 milimetarskim teleskopom

Messier 1 (M1) ili Maglica Rakovica (katalogizirana još kao NGC 1952 i Taurus A) je ostatak supernove iz 1054. godine u zviježđu Bika. Maglicu je prvi promatrao 1731. godine John Bevis, a 1758. Charles Messier uvrstio ju je kao prvi objekt u svoj katalog (Messierov katalog).

Podrijetlo[uredi VE | uredi]

Maglica je nastala kada je 4. srpnja 1054. eksplodirala supernova u zviježđu Bika. Kineski astronomi opisali su supernovu kao 4 puta sjajniju od Venere što znači da je imala prividnu magnitudu od -6. Supernova je bila 23 dana vidljiva po danu i još 653 dana po noći. Prema tim podacima pretpostavlja se da je SN 1054 (oznaka te supernove) bila supernova tipa 2. Vjeruje se da je masa zvijezde koja je eksplodirala u SN 1054 bila između 8 i 12 Sunčevih masa.

Messier ju je zamijetio 1758. godina kada je promatrao sjajan komet. Kad ju je ugledao mislio je da se radi o još jednom kometu. Prateći njen položaj kroz više noći uvidio je da se maglica ne pomiče što je dokazivalo da se ne radi o kometu. Da bi izbjegao daljnje zabune odlučio je izraditi katalog maglica koje je mogao vidjeti svojim teleskopom.

Svojstva[uredi VE | uredi]

Supernova je iza sebe ostavila oblak užarenog plina koji se polako širi. Taj ovalni oblak plina ima dimenzije od 6' dužine i 4' širine. Na udaljenosti od 6,300 ly to odgovara dimenzijama od 11 ly. Plin koji danas vidimo se većinom sastoji od ioniziranog helija ili vodika s primjesama ugljika, kisika, neona, dušika, željeza i sumpora. Fotografije otkrivaju njenu vlaknastu strukturu, specifičnu za ostatke supernova, sjajnije središe i optički pulsar. Uspoređujući s prijašnjim fotografijama, otkrivena je i brzina širenja od 1500 km/s. Temperatura plina je od 11.000 K do 18.000 K.

Prvi radiovalovi iz M1 otkriveni su 1949. godine. X-zrake otkrivene su 1963., a pravo iznenađenje je bilo otkrivanje pravilnih pulseva elektromagnetskog zračenja iz središta. U početku su znanstvenici mislili da se radi o izvanzemaljskoj civilizaciji. Dodatna istraživanja potvrdila su postojanje pulsara 1968. godine.

Vjeruje se da je pulsar u M1 tijelo promjera 28-30 km koje svake 33 milisekunde odašilje puls zračenja. Period pulsiranja se polako usporava zbog interakcije magnetnog polja s okolnom tvari. Danas se zna da su pulsari brzo rotirajuće neutronske zvijezde koje imaju snažna magnetna polja iz kojih u dva smjera probija tanka zraka zračenja.

Zbog zračenja i blizine ekpliptike, M1 se često koristi prilikom okultacija. Tako je otkriveno da Titan ima atmosferu debelu 880 km.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]