Minojska kultura

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Igra s bikom, freska iz palače u Knossosu. Preskakanje bika bio je sportski događaj, ali ujedno i ritualni obred odrastanja. Tamna figura je muškarac, a svijetle su žene.

Minojska kultura ili Minojska civilizacija je kultura brončanog doba koja je nastala na otoku Kreta, a procvat je imala od 2700. do 1450. pr. Kr., kada ju zamijenjuje Mikenska grčka kultura. Otkrivena je početkom 20. stoljeća, najprije radom britanskog arheologa Sir Arthur Evansa, što je Will Durant 1939. god. nazvao "trenutak kada je Minojska kultura zauzela svoje mjesto kao prva karika u europskom lancu."[1]

Nije poznato kako su Minoanci sami sebe zvali, a pojam "Minoanci" je skovao sam Arthur Evans prema mitskom kralju Minosu.[2] Minos je u grčkoj mitologiji povezan s labirintom koji je Evans prepoznao u obliku grada Knossosa. Također se smatra da je staroegipatsko mjesto "Keftiu", na semitskom jeziku "Kaftor", ili "Kaptara" u arhivima mezopotamskog grada Mari, također naziv za grčku Kretu. U Odiseji, koja je napisana stoljećima nakon propasti ove civilizacije, Homer stanovnike Krete naziva Eteokrećanima ("pravi Krećani"); koji su najvjerojatnije potomci Minoanaca.

Minosova palača (anaktora) je najbolje očuvani spomenik minojskog tipa građevina. To su bile monumentalne građevine koje su služile za administraciju, što se vidi po golemom iskopanom arhivu, a oblikom su se razlikovale od svega do tada nastalog na svijetu. Bile su višekatne, s unutarnjim i vanjskim stubama, ozidanim bunarima, masivnim stupovima, magazinima i dvorištima.

Povijest[uredi VE | uredi]

Vladari iz Knossosa u 16. st. pr. Kr. ujedinili su plemena Krećana u samostalnu oblast. Živjeli su mirno, bez straha od neprijatelja jer su imali dobro državno uređenje i jaku mornaricu. Nisu gradili hramove nego su žrtve božanstvima prinosili pod vedrim nebom, ili negdje u pećini. Gradove i naselja nisu opkoljavali sa zidinama.

Knossos[uredi VE | uredi]

Drveni model palače kralja Minosa u Knossosu na Kreti.
Današnji izgled palače s prepoznatljivim stupovima.

Otok Kreta je posebno značajan po arhitekturi svojih gradova: Knossosa i Festossa koji svjedoče o urbanom društvu, već sofisticiranom, moćnom, centraliziranom, sve pod utjecajem istoka (posebice Egipta). Oni imaju karakterističnu asimetričnu, ali geometrijsku osnovu, zanimljivo zidno slikarstvo i bogatu keramiku.

Za kretsku arhitekturu najznačajnije su njihove palače, osobito u Knossosu koju je otkrio Arthur Evans. Palača kralja Minosa iz 1600 pr. Kr. je veličanstvena, dijelom podzemna, dijelom nadzemna gradevina. Kompleks zgrada u gradu Knossosu nema zidina jer je Kreta bila izolirana od neprijatelja samim morem. Oko velikog pravokutnog centralnog dvorišta grupiraju se brojne (oko 200) prostorije za reprezentaciju, stanovanje, magazini, radionice i stubišta. Palača je imala mnoštvo zgrada koje su građene u više razina povezivanih stepenicama. Rasporedom prostorija, nizom trijemova i stepenica unutrašnji se prostori otvaraju i medusobno povezuju. Zanimljiv je pravokutni raspored prostora u kojemu je kretanje dosta zamršeno, uvijek određeno pravim kutom. U nacrtu nema logičnog rasporeda ni harmoničnosti, te je ime palače - Labirint (od labrys = sjekira, jer je u njoj na zidovima naslikano mnoštvo sjekira) postalo sinonim za zamršenu zgradu u kojoj se čovjek ne može snaći ili se može lako izgubiti.

Kraljevska prostorija s tronom u palači.

Stepenište i gornje prostorije su podignuti na kretskim stupovima i na kružnim arhitravima - vodoravnim kamenim gredama (obojanim u crvenu boju). Neobični su po tome što se sužavaju pri dnu, čime im se remeti stabilnost (što govori o neznanju graditelja), no to je ublaženo njihovim kapitelom (obojanim u crno) koji je izrazito širok (što govori o zrelosti graditelja). Vjeruje se da je graditelj palače (po mitu to je bio sam Dedal) želio stvoriti dojam kako su gornji dijelovi palače nošeni čarolijom. U palači su čak postojale i polu-prozirne pregrade od jako istanjenog kamena – obrada stakla još nije bila poznata.

Kako je u palači bila provedena kanalizacija, u dvoranama su imali kupatila i tekuću vodu. Postojale su i dvorane za borilačke vještine i sportske aktivnosti.

Megaron je najreprezentativnija prostorija vladareva doma, to je tip prostora iz ovog perioda, a iz njega se kasnije razvio grčki hram. Potpuno razvijeni tip megarona ima trijem (2 stupa), ulazi se kroz 3 ulaza u predvorje, a iz predvorja kroz vrata u četverokutni megaron usred kojeg je ognjište okruženo s 4 stuba koji nose konstrukciju krova. Pogled na kraljev i kraljičin megaron nam govori kako im je prioritet bio privatan i lagodan život. Njihove šarolike freske odaju jednu radošću ispunjenu dekorativnu umjetnost.

Djeca boksaju, oko 1800 pr. Kr., freska s otoka Santorini (Thera), danas u arheološkom muzeju u Ateni.

Minojsko slikarstvo[uredi VE | uredi]

Zidove su pri dnu oblagali alabasterom i mramorom, a iznad toga oslikavali su ih fresko slikama. Osobito su im bili omiljeni prizori koji su prikazivali borbu s bikovima gdje su mladići i djevojke morali dočekati bika koji bi jurio prema njima, morali su se uhvatiti za rogove i prebaciti se preko bika tako da ih na suprotnoj strani dočekaju drugi igrači. Bilo je mnogo prizora iz lova kao i mnogo oslikane biljne, životinjske ili geometrijske ornamentike. Dvorane, tako ukrašene, izgledale se blistave od živih boja. Kretski umjetnik volio je prirodu, ali mu je mnogo više stalo da prikaže pokret nego prirodni oblik nekog čovjeka ili neke životinje. Više je uživao u boji nego u crtežu. Iako su teme u vezi s nekim obredima, prizori odišu životnošću i divljenjem ljudskom tijelu. U načinu slikanja očit je utjecaj egipatskog slikanja likova u strogom profilu, ali s zakrivljenim organičkim oblicima, većim stupnjem realizma i slobodom slikanja s manje stilizacije.

Zmijska božica, skulptura od terakote iz palače u gradu Knossosu.

Minojsko kiparstvo[uredi VE | uredi]

Od kretskog umjetnika, osim arhitekture, to jest gradnje palače, i slikarskog ukrašavanja zidova, ostalo je i mnoštvo sitnijih kiparskih likova boginja, ukrasnih nakita, pečata, lijepo oblikovanog posuđa itd.

Minojska lončarija[uredi VE | uredi]

Osim bogato obojenih fresaka pronađeni su i jedinstveno ukrašeni vrčevi Kamares stila – vrčevi oslikani polikromnim (višebojnim) organskim dekoracijama (npr. cvjetovima). Te vaze su oble kljunastog otvora sa oblom drškom. Naziv kamares nastao je po mjestu gdje je pronađeno najviše posuda ovog tipa.

Minojsko pismo[uredi VE | uredi]

Minojska kultura koristila je dva pisma, kretske hijeroglife i linearno A pismo. Pisma su se koristila usporedno, u različitim dijelovima Krete. Ni jedno ni drugo do sada nije dešifrirano.[3] Iz linearnog A pisma poteklo je linearno B pismo, kojim se zapisivao mikenski grčki jezik.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Will Durant, The Life of Greece (The Story of Civilization Part II, (New York: Simon & Schuster) 1939:11.
  2. John Bennet, "Minoan civilization", Oxford Classical Dictionary, 3rd ed., str. 985.
  3. Schoep, Ilse (1999). "The origins of writing and administration on Crete" Oxford Journal of Archaeology 18:265-276
  4. Ventris, Michael; Chadwick, John (1973). Documents in Mycenaean Greek (Second ed.). Cambridge: Cambridge University Press.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Minojska kultura

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]