Mari (Sirija)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Mari je drevni sirijski grad na mjestu današnjeg Tell Haririja (Tall al – Haririja) s desne obale Eufrata, u sredini njegova toka; 240 km uzvodno od Babilona.

Otkriće nalazišta[uredi VE | uredi]

Taj arheološki lokalitet otkriven je slučajno 1933. godine dok je jedno beduinsko pleme, tražeći u zemlji kamen za grob, pronašlo statuu bez glave. O tome su obaviještene francuske vlasti koje su već iste godine poslale arheologe iz Louvrea da počnu s iskapanjima. Iskapanja na tom lokalitetu traju od tada do danas, a jedino su bila prekinuta 1939.1951. zbog 2. svjetskog rata. Istraženo je oko polovice zemljišta nalazišta površine 1000 x 600 metara. Pronađeni su mnogi predmeti i građevine koji otkrivaju povijest Marija, ali i povijest toga dijela svijeta.

Arheološki nalazi[uredi VE | uredi]

Uzrok velikom broju nalaza trgovački je put na kojem se grad nalazio, a spajao je Siriju s Mezopotamijom, Karkemišom i Anatolijom. Od građevina je pronađeno nekoliko hramova sumerskih bogova (Dagana – boga oluja, Ištare – božice plodnosti, Šamaša – boga sunca i Ninhursaga), arhivi i palača kralja Zimri - Lima s oko 300 soba. U građevinama su među ostalima, pronađeni različiti predmeti od figuralne plastike i terakote, zidne slike i oko 25 000 glinenih pločica. Na njima su tekstovi napisani klinastim pismom na akadskom jeziku, a otkrivaju nam podatke o kraljevstvu i kraljevima Marija, o 500 naziva mjesta, imena ljudi i povijesne podatke o Bliskom istoku. Zbog tih nalaza koji svjedoče da je Mari bio moćan grad, naziva ga se najzapadnijim ogrankom sumerske kulture.

Povijest Marija[uredi VE | uredi]

Mari je bio naseljen već u 5. tisućljeću pr. Kr., a propao je iza uništenja 1759. pr. Kr. Povijest Marija dijeli se na pet razdoblja. Prvo je trajalo od naseljenja stanovnika iz Eble i Akada na tom mjestu do rasta i razvijanja Marija iz trgovačke postaje u grad. Zahvaljujući položaju između južne Mezopotamije i sjeverne Sirije kroz grad su prolazili mnogi trgovci građevinskim materijalom, datuljama, maslinama, žitom, porculanom itd. 2900. pr. Kr. počinje zlatno doba Marija, a s njim Mari zbog sve većeg utjecaja u prostoru dobiva i neprijatelje koji su ga razorili 2350. pr. Kr. Ne može se pouzdano utvrditi jesu li to napravili trgovački suparnici iz grada Eble ili Sargon Akadski. Time započinje treće razdoblje u povijesti toga grada. On pomalo gubi svoj utjecaj i stanovništvo koje će polako vratiti ulaskom u 2. tis. pr. Kr. Dolaskom amorićanske dinastije oko 2000 pr. Kr. Mari postaje središte moćnog kraljevstva. Iz toga doba potječu kraljevska palača i državni arhivi u kojima su pronađene glinene pločice. To se doba naziva drugim zlatnim dobom. Ono završava 1759. pr. Kr. kada je Hamurabi razorio grad zbog sukoba s prijašnjim saveznikom Zimri - Limom. Tada je počelo posljednje razdoblje povijesti Marija kada su ga povremeno naseljavali Asirci i Babilonci, a dolaskom Grka pretvorio se u selo koje je ubrzo potpuno nestalo.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Borovac, Ivanka (ur.). Veliki atlas svijeta. Zagreb: Mozaik knjiga, 2004.
  • Ladan, Tomislav (ur.). Hrvatski obiteljski leksikon. Zagreb: Jutarnji list i Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.
  • Natek, Karel, Natek, Marjeta. Države svijeta. Zagreb: Mozaik knjiga, 2005.
  • Šentija, Josip (ur.). Opća enciklopedija. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1977.