Nedjeljko Martinović
| Nedjeljko Martinović | |
|---|---|
| Rođen | 15. rujna 1940. Mostar |
| Umro | 8. lipnja 2001. Buna |
| Zaređen | 1966. |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Fra Nedjeljko Martinović (Mostar, 15. rujna 1940. – Buna, 8. lipnja 2001.), bosanskohercegovački franjevac.
U rodnom Mostaru je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Splitu i Visokom. Bogoslovni studij završio je u Sarajevu. U franjevački red stupio je 1959., a za svećenika je zaređen 1966.
Župe u kojim je djelovao[uredi | uredi kôd]
Kao svećenik djelovao je u raznim hercegovačkim župama: kapelan na Humcu (1967. – 1970.), u Gorici (1970. – 1972.) i Bukovici (1972. – 74.), župnik u Tihaljini (1974. – 1981.), Blagaju (1981. – 1991.).[1] Kao kapelan u Gorici s narodom je gradio podružnu crkvu u Sovićima. Dok je bio župnik u Tihaljini sagradio je novi župni stan s vjeronaučnom dvoranom. Kao župnik u Blagaju sagradio je crkvu u Gnojnicama. Godine 1987. kupio je komad zemlje na Buni, gdje je sagradio franjevačku kuću.[2] U prizemlju se nalazila veća prosotorija za bogoslužje. Potom je sedam godina župnik u Izbičnu (1991. – 1998). Tada se na svoju ruku vratio na Bunu, gdje je ostao sve do smrti. Odlukom Generalne uprave Franjevačkog reda, a zbog nepoštivanja provođenja dekreta Romanis pontificibus, bio je isključen iz Reda.[3] Preminuo je na Buni 8. lipnja 2001. Pokopan je uz župnu kuću na Buni.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Popis svih župnika župe Blagaj, zupablagaj.ba, pristupljeno 8. prosinca 2015.
- ↑ Dragan Marijanović, Hodopisi (67): Opet se zlate vinogradi rajski, oslobodjenje.ba, 19. listopada 2013.
»Počeo ju je graditi legendarni fra Nedjeljko Neđa Martinović, umro 2001.« - ↑ Vlč. Nedjeljko Martinović otpušten iz franjevačkog reda Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2011. (Wayback Machine), stranice Mostarsko-duvanjske biskupije, 6. listopada 1999.
