Visoko (BiH)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Visoko
Grb općine Visoko
Visoko Municipality Location.png
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Županija Zeničko-dobojska
Sjedište Visoko
Načelnik Amra Babić
Površina 231 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

46.160 (1991.)
197,3/km²

Visoko je grad i općina u Bosni i Hercegovini.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Panorama grada Visoko s brda Visočice

Nalazi se u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-dobojskoj županiji, unutar industrijske regije Sarajevo-Zenica. Graniči s općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža. Nalazi se na magistralnoj cesti i željezničkoj pruzi Sarajevo-Zenica, a regionalne ceste povezuju je sa susjednim općinama.

Prirodna sredina općine je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice, morfološkim diferencijacijama dolina s padinama podbrda i vijencem visokih planina Srednje Bosne - Ozrena, Vranice i Zvijezde. Prostor općine doseže relativno niske nadmorske visine i to od 399 do 1050 m, što je vrlo povoljno za razvoj poljoprivredne proizvodnje, industrije, građenja i održavanja prometnica i drugih sustava komunalne infrastrukture.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Visoko

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Visoko imala je 46.160 stanovnika, raspoređenih u 88 naselja.

Stanovništvo općine Visoko
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 34.373 (74,46%) 28.838 (70,50%) 25.683 (72,34%)
Srbi 7.471 (16,18%) 6.831 (16,70%) 7.166 (20,18%)
Hrvati 1.872 (4,05%) 1.879 (4,59%) 1.914 (5,39%)
Jugoslaveni 1.464 (3,17%) 2.783 (6,80%) 392 (1,10%)
ostali i nepoznato 980 (2,12%) 570 (1,39%) 348 (0,98%)
ukupno 46.160 40.901 35.503

Visoko (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Visoko
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 10.056 (73,60%) 7.693 (66,01%) 7.187 (75,72%)
Srbi 1.641 (12,01%) 1.241 (10,64%) 1.369 (14,42%)
Hrvati 395 (2,89%) 392 (3,36%) 442 (4,65%)
Jugoslaveni 1.115 (8,16%) 2.072 (17,78%) 294 (3,09%)
ostali i nepoznato 456 (3,33%) 255 (2,18%) 199 (2,09%)
ukupno 13.663 11.653 9.491

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Arnautovići, Bare, Bešići, Biskupići, Bradve, Brezovik, Buci, Bulčići, Buzić Mahala, Buzići, Čakalovići, Čekrčići, Čifluk, Ćatići, Dautovci, Dobrinje, Dobro, Dobro Selo, Dol, Dolipolje, Dolovi, Donja Vratnica, Donja Zimća, Donje Moštre, Dvor, Džindići, Ginje, Goduša, Gorani, Gornja Vratnica, Gornja Zimća, Gornje Moštre, Grad, Grajani, Grđevac, Hadžići, Hlapčevići, Jelašje, Kalići, Kalotići, Koložići, Kondžilo, Kopači, Kula Banjer, Liješevo, Lisovo, Loznik, Lužnica, Mali Trnovci, Malo Čajno, Maurovići, Mladoš, Muhašinovići, Mulići, Okolišće, Orašac, Ozrakovići, Paljike, Podvinjci, Podvinje, Poklečići, Poriječani, Radinovići, Rajčići, Ramadanovci, Ratkovci, Seoča, Smršnica, Srhinje, Stuparići, Svinjarevo, Šošnje, Taukčići, Topuzovo Polje, Tramošnjik, Tujlići, Tušnjići, Upovac, Uvorići, Veliko Čajno, Veruša, Vidovići, Vilenjak, Visoko, Vrela, Zagorice, Zagornica i Zbilje.

Općina Visoko se prostire na površini od 232 km2, a prema popisu iz 1991. godine imala je 46.160 stanovnika uz gustoću od 197,32 stanovnika na km2. Od toga na gradsko područje otpada 14.140 stanovnika ili 30%, a na izvangradska područja 31.990 stanovnika ili 69,4%.

Na jedno domaćinsvo dolazi 3,6 stanovnika, od čega u gradskom području 3,3, a u izvangradskom 4,0. Prisutna je tendencija laganog rasta stanovništva u gradskom području što je rezultat prirodnog prirasta uz neznatan mehanički priljev. Starosna kategorija stanovništva predškolskog i školskog uzrasta (do 19 godina) čini jednu trećinu ukupnog stanovništva, dok na stanovništvo od 19. do 60. godina otpada 55% ukupnog stanovništva.

Turski popis stanovništva 1468./1469.[uredi VE | uredi]

Stanovništvo Visokog 1468./1469.
godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika
1468./1469. / 220 / / 1125

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Visoko je grad bogate povijesti koja seže daleko u prošlost. Ovo je područje bilo među najvažnijima u srednjovjekovnoj državi Bosni. Srednjovjekovni grad, koji se nalazio na brdu Visočica, u to je vrijeme nosio naziv Visoki, a njeogovo podgrađe se zvalo Podvisoki, dok se Visoko kao grad počinje intenzivnije razvijati dolaskom Osmanlija na ove prostore, te se njegov razvitak nastavlja nakon austrougarske okupacije. U vrijeme prve Jugoslavije grad nije previše napredovao, dok se za vrijeme komunizma značajno proširio.

Srednjovjekovno doba[uredi VE | uredi]

Kulin Banova ploča iz 1193. pronađena u Biskupićima

Visoko, tvrđava i grad Visoki (po kojem je Visoko dobilo ime) na brdu Visočica, Mile (današnji Arnautovići), Biskupići i Moštre su nedvojbeno bili središte nekadašnje srednjovjekovne Bosne, zanimljivo je napomenuti da se s brda Visočica vide sva četiri nabrojana kraljevska mjesta. Do sada je pronađeno nekoliko važnih objekata iz tog razdoblja, a daljna iskopavanja u nalazima bogatoj Visočkoj dolini tek slijede.

U vrijeme rata, godine 1994., prilikom zemljanih radova među bedemima grada Visoki pronađeni su izuzetno vrijedni nalazi – ukrašeni doprozornici, dovratnici i kamene plastike, sačuvani u Visočkom muzeju. U Visokom i njegovoj okolici napisane su mnoge povelje jer je tu bila vladarska rezidencija, tako je kralj Tvrtko I. Kotromanić 1355. izdao povelju "in castro nostro Vizoka vocatum".

Mile su također bile veoma važno mjesto za srednjovjekovnu Bosnu. Tamo su pronađeni ukrašeni kraljevski grobovi, a bile su i mjesto okrunjenja bosanskih kraljeva, pa je tako ovdje okrunjen kralj Stjepan Tvrtko Kotromanić. U Milama je i najstariji franjevački samostan koji je izgrađen u doba srednjovjekovne Bosne.

U Biskupićima je nađena ploča Kulina Bana iz 1193. godine. Ne zna se točno gdje je napisana, iako se pretpostavlja da je to bilo u jednom od ova četiri stolna kraljevska mjesta.

Osmanska vladavina[uredi VE | uredi]

Prikaz mučenja 5 franjevaca i rušenja samostana u Visokom 1450. godine na Hrvatskom katoličkom kalendaru u Bosni i Hercegovini za mjesec veljaču, 1930. godina
Crtež Visokog iz Osmanskog perioda

Dolaskom Osmanlija Visoko počinje poprimati urbano obličje. Visočka nahija obuhvaćala je današnje općine: Visoko, Brezu, Busovaču, Fojnicu, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. Postupno su i u Visokom bogumili i katolici prelazili na Islam. Usprkos tome stari Franjevački samostan je bio očuvan sve do 1524. kada su ga srušile turske vlasti, no kasnije je obnovljen. Na čelu visočke nahije nalazio se već od 1483. vojvoda koji je sa serdarom bio predstavnik vojno-administrativne vlasti. Serdar je bio zapovjednik svih janjičarskih postrojbi na ovom području.

U razdoblju osmanske vlasti izgrađen je stari dio grada te mnogobrojne džamije, od kojih su najpoznatije Pertačka i Tabhanska. Grade se i zanatske radnje, a u ovom je razdoblju razvijen i prepoznatljivi kožno-prerađivački zanat koji je bio jedan od najkvalitetnijih u to doba na ovim prostorima i šire i po kojemu je Visoko poznato i danas. Osmansku je vladavinu 1878. zamijenila austrougarska okupacija kojoj se neuspješno suprotstavila i manja visočka milicija.

Austrougarska vladavina[uredi VE | uredi]

U prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. U podacima iz 1882. godine stoji da je Visoko organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Vremenom sve češći kontakti sa zapadnim svijetom uvjetuju daljnji razvoj grada ali u nešto drukčijem obliku i karakteru. Grad se širi obalom rijeke Fojnice niz glavnu prometnicu prema Jaliji, ušću i mostu preko rijeke Bosne, tako da se Tabhana našla u središtu naselja. Među prvim objektima koji su bili izgrađeni u duhu onovremenog zapadnoeuropskog graditeljstva bila je zgrada željezničke stanice Visoko, izgrađena 1882. godine, kasnije su izgrađene zgrade Kotarskog ureda i suda (sada zgrada općine Visoko, 1895.), zgrada Franjevačke gimnazije sa crkvom (1899. - 1900.), zgrada tadašnje gradske općine (sada Zavičajni muzej), zgrada osnovne škole na Kraljevcu i tako dalje. Zgrade su se većinom gradile u neomaurskom stilu i ublaženim varijantama neoklasicizma.

Daljni razvoj je zaustavio katastrofalni požar koji je izbio 11. studenog 1911. godine. Tom prilikom je izgorjelo preko 450 kuća, dućana i ostalih objekata. Potpuno su izgorjeli Gornja čaršija i mahale uz nju i kuće uz glavnu saobraćajnicu, uz Belediju, Šadrvansku džamiju i medresu. U proljeće 1912. godine se pristupilo obnovi. Zemaljska vlada je naredila da kuće budu zidane od cigle i pokrivene crijepom ali u duhu tradicionalnog bosanskog graditeljstva. Visoko je poslije požara i obnove dobilo konture urbane sredine sa mješavinom orijentalnog i zapadnog stila. U sada staroj jezgri grada još uvijek stoji dio istih kuća koje su ostale netaknute, ali neke kuće su također porušene da bi se napravile nove i modernije koje nemaju tradicionalni bosanski stil graditeljstva.

SHS, Jugoslavija, NDH[uredi VE | uredi]

U novoj državi Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, struktura stanovništva se nije previše mijenjala, pa tako ni u Drugom svjetskom ratu kada je Visoko bilo sastavni dio NDH. Tijekom rata grad nije pretrpio veliku štetu, osim devet bombi koje su saveznici bacili sa ciljem da presijeku vitalne prometnice kako bi usporili povlačenje njemačke vojske. Visoko je oslobođeno 7. travnja 1945 od strane 7, 9 i 17 Krajiške brigade iz Desete divizije. Iz visočke općine 1205 vojnika je sudjelovalo u narodnooslobodilačkom ratu, dok ih je 142 poginulo. Poslije rata ustanove i ulice u Visokom obično su dobivale imena po ratnim herojima s područja Visokog.

Jugoslavija (SFRJ)[uredi VE | uredi]

U komunističkoj Jugoslaviji, od 1955. Visoko postaje središtem nekoliko današnjih općina: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. Početkom 1950-tih godina počinje izgradnja prvih većih zgrada u Visokom, kao i postupno širenje grada prema prostranim ravnicama. Grad dobiva i sve važnije javne objekte među kojima su pošta, policijska i vatrogasna postaja, dom zdravlja, hotel, kao i robne kuće, sportske i ostale stambene i poslovne objekte. Školstvo je također uvelike poboljšano izgradnjom tri nove škole: osnovne škole "Safvet-beg Bašagić", te dvije srednje škole - "Hazim Šabanović" i gimnazije.

U ovom se razdoblju ubrzano razvija gospodarstvo te niču tadašnji privredni giganti poput "KTK"-a, "Vispaka", "Vitexa", "Veleprometa", "IGM"-a, "Kovine" i mnogi drugi. Tadašnja je privreda, prema podacima iz 1991., upošljavala 88% stanovništva. Poseban trenutak za Visočane bio je posjet Josipa Broza Tita Visokom u kojemu je obišao sam grad i tadašnje velike tvrtke i kupio kožno odijelo za sebe i svoju suprugu Jovanku u Kožno-tekstilnom kombinatu koji je slovio za najkvalitetnijeg prerađivača kože u Jugoslaviji i šire. Kasnih 1980-ih godina te početkom 1990-ih dolazi do ubrzane urbanizacije grada s gradnjom velikog gradskog naselja "Luke" koje se nalazi uz samu rijeku Bosnu, te predstavlja najgušće naseljeni dio grada. Izgradnja je prekinuta početkom rata u Bosni i Hercegovinu, ali je dovršena poslije rata.

Pogled na noviji dio grada

Visoko u ratu (1992.-1995.)[uredi VE | uredi]

6. travnja 1992. proglašava se izvanredno stanje na području visočke općine. Već od travnja 1992. počinje doturanje naoružanja prema Sarajevu. Uz pripremanje obrambenih snaga vršen je stalni pritisak na srpsko stanovništvo da predaju svo naoružanje iz vojarni "Ahmet Fetagahić" i "Majevica". 25. travnja Srbi napuštaju vojarnu Ahmet Fetagahić i prelaze u vojarnu Majevica. Sljedećeg dana jedinice TO Visoko vrše opsadu i napad na vojarnu Majevica i pri tom osvajaju skoro svo naoružanje.

Krajem siječnja 1993. raste napetost između ARBiH i HVO-a. Dana 27. siječnja postrojbe 302. mtbr u sudjelstvu s postrojbama ŠTO Visoko i 17. krajiške onemogućujući blokadu grada Fojnice. Dana 2. studenog jedinice ARBiH iz Visokog i susjednih općina zauzimaju Vareš sa minimalnim gubicima. Posljednji dani 1994. su donijeli primirje između ARBiH i HVO-a. Za to vrijeme u Visokom su trajale pripreme za deblokadu Sarajeva, te su u tu svrhu u Visoko pristigle jedinice 7. korpusa. Operacija deblokade glavnog grada je počela 15. lipnja 1995. U toku operacije na Visoko je bačen veliki broj granata te šest modificiranih aviobombi. Deblokada nije ostvarena. Daytonskim sporazumom je okončan rat te uklonjene sve ratne linije oko Visokog.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

U privrednoj strukturi vodeće su grane prije rata bile industrija i trgovina Značajan doprinos u razvoju općine Visoko je dala poljoprivreda, građevinarstvo, zatim promet i zanatstvo. Prije rata privreda je bila organizirana u 20 tvrtki od kojih su najveće bile "KTK", "Vitex", "Velepromet", "Kovina", "Vispak", GP "Zvijezda", "IGM", "Asfaltgradnja" i druga u kojima se zapošljavalo preko 11.000 radnika. Od ukupno 13.500 zaposlenih, u privredi je bilo zaposleno 88%, u vanprivredi 7% i u individualnom sektoru 1,7%.

S početkom rata gospodarske se aktivnosti otežano odvijaju. Povećani su troškovi i koriste se postojeće zalihe sirovina i repromaterijala. Fizički obujam proizvodnje ostvarivan je kako je to ratna situacija dozvoljavala. Asortiman roba je desetkovan i sveo se na one proizvode koji su od interesa, prije svega, Armije BIH. Uprkos teškim oštećenjima koja se procjenjuju na oko 400 mil. DEM gospodarski su kapaciteti bili u funkciji i nisu prekidali proizvodnju. Organiziranje industrijske i posebno poljoprivredne proizvodnje pomoglo je u preživljavanju stanovništva općine i šire regije i dalo velik doprinos u obrani zemlje i općine.

Turizam[uredi VE | uredi]

Iako Visoko kao grad nikada nije bilo turističko mjesto, ono ipak ima mnogo turističkih atrakcija. Najviše ih je vezano za srednjovjekovnu Bosnu, tako da na brdu Visočica još uvijek ima ruševina stare tvrđave (dio je sačuvan u Visočkom muzeju), a u Milama je pronađen Tvrtkov grob kao i srednjovjekovno naselje. Jedinstvenu atrakciju predstavlja i naselje koje je otkopano u Okolišću a koje datira iz kamenog doba.

Piramide u Visokom[uredi VE | uredi]

U novije vrijeme velika turistička atrakcija u Visokom su okolna brda kao što je Visočica, zbog tvrdnji pseudoistraživača Semira Osmanagića kako se nedaleko od grada Visokog nalazi više piramida izgrađenih ljudskom rukom u davnoj prošlosti. Ozbiljnija znanstvena istraživanja su pokazala kako u okolici Visokog ne postoje piramide kao ni građevine sličnog podrijetla. [1][2][3] Štoviše, dio akademske zajednice je kritizirao bosanske vlasti jer podupiru opovrgnute tvrdnje o piramidama u Visokom [4]

Kožna prerada u Visokom[uredi VE | uredi]

Kožarski je posao prelazio s koljena na koljeno, s oca na sina pa je zanatsko iskustvo prerade kože rasprostranjeno do današnjih dana. Stari način proizvodnje visočkih "tabaka" s poznatim "tabhanama" trajao je s manjim izmjenama i stjecanjem rutine i iskustva tijekom cijelog razdoblja otomanske vlasti. Isti način je zadržan i dolaskom Austro-ugarske monarhije, da bi tek poslije Prvog svjetskog rata bio uveden suvremeniji i moderniji način prerade kože u gotove proizvode kao što su odjevni i obućarski. 1928. godine pored stare tabhane nikla je suvremena radionica za doradu raznovrsnije gotove kože. Tada se počinju upotrebljavati sredstva za štavu i obradu koža kao i strojna mehanizacija. Godine 1929. stvorena je "Stručno-zanatsko-kožarska škola Visoko", u kojoj su se školovali budući kadrovi za kožarsku industriju. Ova je škola bila glavna kožarska obrazovna ustanova za cijelu tadašnju Jugoslaviju, pa su se u njoj školovali učenici iz svih dijelova države.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

O postojanju visokog učilišta u Bosni prije osam stoljeća ne postoji mnogo podataka, ali ono što je dostupno potvrđuje izuzetnu činjenicu da je “u mjestu koje se zove Bosna” (Visoko) već 1175. godine postojalo visoko učilište bosanske vjerske organizacije.

Pogled na naselje Luke

Povijesni izvori govore o “mjestu koje se zove Bosna”, pored toga što se u dokumentima iz tog vremena spominje “zemlja Bosna”. Srednjovjekovno naselje pod tim nazivom povjesničari su locirali u Visočko polje i njegovo pribrežje i to je najstariji i najuži sadržaj pojma Bosna. Ovakvi izvori i tumačenja ostavljaju mogućnost da je u to vrijeme pojam Bosna bio dvoznačan: pod jednim, širim, se podrazumijevala suverena država, a pod užim zbir lokaliteta (Biskupići, Mile, Moštre i Visoki) koji su zajednički činili političko, duhovno i trgovinsko središte države Bosne.

O postojanju visokog učilišta u Bosni, izravno ili neizravno, govore četiri povijesna izvora koji su zapravo izvješća i bilješke protivnika bosanske vjere. Bosanske arhive progutalo je vrijeme, ratovi i pustošenja stranih vojski.

Povelja kralja Tvrtka I - izdata u Moštrima 1380. godine

Škole na prostoru općine Visoko[uredi VE | uredi]

  • Srpsko-pravoslavna osnovna škola u Visokom

Prema raspoloživim podacima ova škola počela je raditi oko 1840. u privatnoj kući. S gradnjom zgrade škole započelo se oko 1857., kada je završena Srpsko-pravoslavna crkva. U toku postojanja nastava se odvijala u dvije zgrade. Prva se nalazila u neposrednoj blizini crkve na brdu zvanom Kliša, a druga veća i s boljim uvjetima rada nalazila se na prostoru današnje tvornice kožne konfekcije. Škola je radila sve do 1914. godine kada je ukinuta.

Državne osnovne škole u Visokom:

Već 1881. počela je s radom “Općinska škola” u Visokom. Škola je bila smještena u kući Hasan-bega Zečevića. ”Općinska pučka škola” izgrađena je krajem 1885. a konačna dogradnja završena 1886. Školu su pohađala djeca svih konfesija, tako da je ubrzo postala pretijesna, te su ponovo ženska djeca izdvojena i pohađala su “Žensku osnovnu školu” za čije su potrebe ponovo vraćene pod najam povoljne kuće. Pripreme za izgradnju škole su počele 1907. godine, intenzivna gradnja krenula je 1909. godine, a 1910. učenici su ušli u novu “veliku školu”. Škola na Kraljevcu dograđivana je 1961, 1971., te 1975/76. godine. Odlukom Općinskog vijeća od 20. siječnja 1993. škola nosi naziv Osnovna škola “Kulin Ban” Visoko.

  • Osnovna škola “Safvet-beg Bašagić” Visoko
  • Osnovna škola “Mula Mustafa Bašeskija” u Donjem Moštru
  • Osnovna škola “Musa Ćazim Čatić” Veliko Čajno
  • Osnovna škola “Alija Nametak” Buci
  • Osnovna škola “Mehmedalija Mak Dizdar” Dobrinje
  • Škola za osnovno glazbeno obrazovanje “Avdo Smailović” Visoko

Srednje obrazovanje:

  • Medresa

Medresa je u Visokom osnovana 1838. godine. Zemljište za medresu poklonio je Ahmed ef. Pinjgić. U medresi je bila knjižnica osnovana 1840. godine zakladom Mustafa-paše Babića. Medresa u Visokom bila je tipa niže medrese. Postupna reforma i medernizacija nastave nije mimoišla ni visočku medresu tako da se tridesetih godina 20. stoljeća i u visočkoj Ahmed ef. medresi uvode svjetovni predmeti, a učenici se dijele po razredima tako da je medresa postala petorazredna.

  • Ruždije

Osnivanje ruždija u BiH predviđeno je još turskim Zakonom o školstvu od 1869.godine. Prva ruždija je osnovana još ranije u Sarajevu 1864.godine.

Ruždija je bila prva svjetovna, državna škola, a po nastavnom planu i programu je sličila tadašnjim europskim građanskim školama. Ruždije su bile četverorazredne srednje škole. U Visokom je ruždija otvorena oko 1870., odmah poslije donošenja spomenutog zakona i postojala je do 1879. godine. Prestala je raditi odmah nakon austrougarske okupacije BiH.

  • Franjevačka klasična gimnazija

Franjevačka gimnazija je u Visoko preseljena iz Guče Gore 1900. godine. Do tada je u Gučoj Gori radila kao petorazredna, a ovdje radi kao šestorazredna do školske 1913/14. kada se upisuje sedmi razred, a 1914/15. i osmi razred. Poslije Prvog svjetskog rata Gimnazija je nastavila s radom, a 1924. godine bilo joj priznato pravo javnosti.

  • Gimnazija "Visoko"

Gimnazija u Visokom osnovana je 1960. godine, škola se sastoji od opće, filološke i klasične gimnazije.

  • Mješovita srednja škola “Hazim Šabanović” Visoko

Gimazija u Visokom osnovana je 1960. godine. Škola učenika u privredi osnovana je 1969., a 1971. godine izvršena je integracija gimnazije i škole učenika u privredi te je nova ustanova dobila naziv Srednjoškolski centar “Janko Balorda”. Godine 1993. mijenja naziv u SŠC “Hazim Šabanović”, a 1995. škola je dobila ime Mješovita srednja škola “Hazim Šabanović”. Škola se sastoji od srednjih tehničkih i stručnih škola.

Kultura[uredi VE | uredi]

Muzeji[uredi VE | uredi]

U Visokom postoji zavičajni muzej u kojemu se nalaze brojne kulturno historijski predmeti od velike važnosti za Visoko i Bosnu. Najveći dio zbirke vezan je za srednjovjekovnu državu Bosnu, jer je poznato da je u Visokom i okolnim mjestima (Mile, Biskupići i Moštre) bilo središte tadašnje države. U muzeju se danas čuvaju mnogi predmeti i dokumenti iz srednjovjekovnog doba, kao i dijelovi ruševina starog grada Visoki.

Mediji[uredi VE | uredi]

Sport[uredi VE | uredi]

Organizirano bavljenje sportom i fizičkom kulturom u BiH i Visokom počinje otvaranjem konfesionalnih i državnih škola u koje se uvodi i nastavni predmet tjelesno obrazovanje, tzv. "gombanje". Već 1909. osniva se društvo "Sokol" koje će dugi niz godina biti nositelj sportskih aktivnosti na ovom području.

Značajan poticaj razvoju sporta i sokolskog društva predstavljala je izgradnja doma koji otvoren 16. lipnja 1934. godine čime su stvoreni uvjeti za razvoj muške i ženske atletike, odbojke i elemenata borilačkih sportova kao i nogometa.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Pyramid No More, Sub Rosa, Issue 6, listopad 2006.
  2. The great Bosnian pyramid scheme Anthony Harding, British Archaeology studeni/prosinac 2006.
  3. John Bohannon, Mad About Pyramids, Science Magazine, 22 rujan 2006.
  4. Declaration from the European Association of Archaeologists, 11. prosinac 2006.
  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Visoko.