Newtonovi zakoni gibanja

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži

Newtonovi zakoni gibanja su tri zakona klasične mehanike objavljena 1687. godine u djelu Philosophiae naturalis principia mathematica Isaaca Newtona.

1. zakon: Svako tijelo (i materijalna točka) ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu dok vanjska sila ne uzrokuje promjenu tog stanja. Zovemo ga još zakonom inercije.

2. zakon: Promjena gibanja razmjerna je vanjskoj sili koja djeluje, a odvija se u smjeru djelovanja te sile. Formula općenito glasi:

\mathbf{F}={\mathrm{d}\mathbf{p} \over \mathrm{d}t}

gdje je \mathrm{d}\mathbf{p} \ promjena količine gibanja u infinitezimalno malenom intervalu \mathrm{d}t \ .

Za sustave u kojima je masa tijela uključenog u razmatranje konstantna, a ta generalizacija u praksi najčešće nailazi, daljni razvoj općenite formule dolazi do poznate formulacije 2. Newtonovog aksioma:

\mathbf{F}={\mathrm{d}\mathbf{p} \over \mathrm{d}t}={\mathrm{d}(m\mathbf{v}) \over \mathrm{d}t}=m {\mathrm{d}\mathbf{v} \over \mathrm{d}t}=m\mathbf{a}

3. zakon: Sila je međudjelovanje dvaju tijela, i zato se uvijek javlja u paru: prvo tijelo djeluje silom na drugo i drugo tijelo djeluje silom na prvo. Te dvije sile istog su iznosa i suprotnog smjera.

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Newtonovi_zakoni_gibanja"
Osobni alati
Napravi zbirku