Digipak-inačica i gramofonska inačica albuma sadrže dodatnu pjesmu "Storm (of the Destroyer)". S uratka su objavljena dva singla: "K.I.N.G." i "The Pentagram Burns". Za obje je pjesme snimljen i glazbeni spot.
AllMusicov mu je recenzent Eduardo Rivadavia dodijelio tri i pol zvjezdice od njih pet, a o stilu albuma napisao je: "Kad god Satyricon objavi novi album koji ne ugađa zastarjeloj i jednostavnoj "necro-kvlt" inačici norveškog black metala koji je svirao početkom 90-ih (uz Darkthrone, Ulver, Enslaved itd.), kritiziraju ga. Njegov šesti studijski album Now, Diabolical nije iznimka i ne bi se moglo reći da šokira više od Volcanoa, svojeg slično nekonvencionalna prethodnika iz 2002.; budući da sastav trenutačno želi učiniti više s manje, [taj album] predstavlja samo sljedeći logičan korak u tom smjeru."[3] Dodao je: "[N]a pjesmama kao što su 'A New Enemy', 'That Darkness Shall Be Eternal' i naslovna pjesma ovaj dvojac koji čine Satyr i Frost prije svega slijede jednostavnost; dosljedno odbacuju složene aranžmane i prerazmetljive glazbeničke vještine te se priklanjaju gotovo industrijalnu osjećaju za disciplinu dok sviraju svoje hipnotičke rifove, zlokobne melodije i statične ritmove."[3]
Blabbermouth.net dodijelio mu je sedam i pol od deset bodova i izjavio: "Pjesme kao što su naslovna pjesma i 'K.I.N.G.' utemeljene su na [...] ritmičnosti. Snažni ritmovi i Satyrovi vokalni obrasci iznimno su pamtljivi. [Ovaj album] ne pokušava virtuoznošću ili nerazumljivim dodatcima dokazati neku vrstu kredibiliteta za podzemlje. Utemeljen je na čvrstim i snažnim ritmovima te mahanju glave uz režanje."[4]
