Odavde do vječnosti (1953.)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Odavde do vječnosti
Službeni plakat filma Odavde do vječnosti
Službeni plakat filma Odavde do vječnosti
Naslov izvornika From Here to Eternity
Redatelj Fred Zinnemann
Producent Buddy Adler
Scenarist Scenarij:
Daniel Taradash
Roman:
James Jones
Glavne uloge Burt Lancaster
Montgomery Clift
Deborah Kerr
Donna Reed
Frank Sinatra
Ernest Borgnine
Philip Ober
Jack Warden
Glazba George Duning
Snimatelj Burnett Guffey
Montaža William A. Lyon
Distributer Columbia Pictures
Godina izdanja 1953.
Trajanje 118 min.
Država Flag of the United States.svg SAD
Jezik engleski
Žanr drama
Proračun 2.4 milijuna dolara[1]
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Odavde do vječnosti (eng. From Here to Eternity) je američka drama iz 1953. godine koju je režirao Fred Zinnemann. Snimljena je prema istoimenom romanu autora Jamesa Jonesa, a bavi se problemima vojnika koje glume Burt Lancaster, Montgomery Clift, Frank Sinatra i Ernest Borgnine stacioniranih na Havajima u mjesecima prije napada na Pearl Harbor. Glumice Deborah Kerr i Donna Reed pojavljuju se u ulogama žena u njihovim životima.

Film je osvojio čak osam prestižnih filmskih nagrada Oscar (od 13 nominacija) uključujući one u kategorijama najboljeg filma godine, najboljeg redatelja (Zinnemann), adaptiranog scenarija, sporednog glumca (Sinatra) i najbolje sporedne glumice (Reed).[2]

Glumačka postava[uredi VE | uredi]

Autor romana James Jones pojavljuje se u maloj, nekreditiranoj ulozi.

Produkcija[uredi VE | uredi]

Legenda kaže kako je Frank Sinatra dobio ulogu u filmu zbog svoje navodne povezanosti s mafijom, a da je upravo ta priča poslužila kao pod-zaplet u filmu Kum. Navedeno je u nekoliko navrata opovrgnuto od strane glumačke postave i ostatka filmske ekipe. Redatelj Fred Zinnemann komentirao je da je "...legenda o odsječenoj konjskoj glavi čista izmišljotina, umjetnička sloboda autora Marija Puza koji je napisao knjigu Kum".[3] Ono što se vjerojatno dogodilo je to da je tadašnja Sinatrina žena, Ava Gardner, nagovorila ženu Harryja Cohna (voditelja studija) da iskoristi svoj utjecaj na njega i uzme Sinatru za film; ova verzija slična je onoj Kitty Kelley u njezinoj biografiji o Sinatri. Sam Sinatra je doslovce bombardirao Cohna s pismima i telegramima u kojima ga moli da glumi lik Maggija, čak potpisujući ista s tim prezimenom (Maggio). Sinatra je od svega profitirao tek nakon što je Eli Wallach, glumac koji je originalno trebao glumiti Maggija, napustio projekt zbog rada na Broadwayju. Sinatra je dobio ulogu na kraju pristavši na puno manju plaću (zaradio je tek 8 tisuća dolara što je predstavljalo puno manje od 130 tisuća dolara koliko je dobio za film Anchors Aweigh).

Jedna od najpoznatijih filmskih scena svih vremena ujedno je i jedna od najprovokativnijih za vrijeme u kojem je film snimljen; ljubavnici Burt Lancaster i Deborah Kerr uživaju jedno u drugome na plaži

Sinatrina audicija upotrebljena je u finalnoj verziji filma; scena je uključivala njegovu improvizaciju s maslinama za koje se pretvarao da su kocke.

Joan Crawford i Gladys George dobile su ponude za uloge, ali je redatelj odbacio George budući je ulogu htio dati glumici koja nije bila tipična dok je Crawford zahtijevala da ju snima vlastiti kamerman što je studio dovelo do odabira Deborah Kerr.[4]

Poprilično eksplicitan materijal iz romana morao je biti izbačen iz filma kako bi se zadovoljilo cenzore za vrijeme u kojem je film snimljen. Na primjer, u jednoj od najpoznatijih scena u filmu (onoj na plaži) puno je manje očitije da likovi koje glume Kerr i Lancaster vode ljubav nego što je to u samom romanu ili u mini-seriji snimljenoj 1979. godine. Također su za potrebe filma izbačeni dijelovi u kojima je Maggio žigolo kao i oni koji opisuju noćni homoseksualni život Waikikija.

Navodno su se za vrijeme snimanja filma glumci Lancaster i Kerr nalazili u vezi (u filmu također glume ljubavnike).[1]

Također je godinama kružila glasina da je uloga glumca Georgea Reevesa, koji je glumio narednika Maylona Starka, drastično smanjena u montaži nakon što ga je publika na pretpremijernoj projekciji prepoznala kao televizijskog Supermana. Ova anegdota jedna je od tema filma Hollywoodland. Međutim, redatelj Zinnemann ostao je pri tome da su sve njegove scene zadržane nedirnute kao i pri tome da nikad nisu održane pretpremijerne projekcije.

Američka vojska suzdržavala se od suradnje s produkcijom filma (većina filma snimljena je na mjestu na kojem se i odvija radnja filma - u barakama Schofield, na Havajima) sve dok producenti nisu pristali na nekoliko modifikacija, prvenstveno na studbinu kapetana Holmesa. Brojne barake u kojima se snimao film i danas su netaknute te se u njima i dalje nalazi aktivna vojska. U filmu, kao i u knjizi bar i restoran kojeg zovu Choy's, a u kojem se odvija scena tučnjave u filmu i u kojem knjiga započinje svoju radnju, zove se Kemo'o (izvora se "kay-moe-o" na havajskom narječju) Farms Bar and Grill. Ime Choy's odabrao je James Jones u spomen na glavnog kuhara Kemo'o Farmsa. Kemo'o Farms and Grill i dalje radi i usko je vezan za barake Schofield, a legendaran je po tome što su u njemu objedovali glumci i filmska ekipa, pogotovo Sinatra.

Dvije pjesme izvedene u filmu posebno su ostale upamćene: "Re-Enlistment Blues" i "From Here to Eternity" autora Roberta Wellsa i Freda Kargera.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Oscar[uredi VE | uredi]

Film Odavde do vječnosti nominiran je u čak 13 kategorija za prestižnu filmsku nagradu Oscar, a osvojio ih je 8 čime se izjednačio s dotadašnjim rekorderom Zameo ih vjetar:

William Holden koji je te godine osvojio nagradu Oscar u kategoriji glavne muške uloge za film Stalag 17 smatrao je da je Lancaster trebao pobijediti. Sinatra je kasnije komentirao da smatra da je njegova uloga ovisnika o heroinu Frankiea Machinea u filmu Čovjek sa zlatnom rukom puno više zaslužila nagradu Oscar nego uloga Maggija.

Zlatni globus[uredi VE | uredi]

Film Odavde do vječnosti bio je nominiran u tek dvije kategorije za nagradu Zlatni globus, ali je u obje proglašen pobjednikom:

Ostale nagrade[uredi VE | uredi]

Osim navedenih, film Odavde do vječnosti još je osvojio i posebnu nagradu na filmskom festivalu u Cannesu. Udruženje filmskih kritičara New Yorka proglasilo ga je filmom godine, Freda Zinnemanna redateljem godine, a Burta Lancastera najboljim glumcem. Američko udruženje redatelja Freda Zinnemanna je proglasilo najboljim redateljem, dok je udruženje scenarista proglasilo scenarij filma najboljim te godine. U anketi Američkog filmskog instituta iz 1998. godine film je stavljen na 52. mjesto najboljih filmova svih vremena.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Buford 2000
  2. "The 26th Academy Awards (1954) Nominees and Winners." oscars.org. Retrieved: August 20, 2011.
  3. Sinatra, Nancy. Frank Sinatra: An American Legend. Chappaqua, New York: Readers Digest Association, 1995. ISBN 0-7621-0134-2.
  4. "From Here to Eternity (1953)." moviesplanet.com. Retrieved: May 31, 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]