Odvojeni objekt

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Transneptunski objekti dalje od 100 AJ: SDO (sivo) i odvojeni objekti (bijelo)

Odvojeni objekti, dinamična klasa nebeskih tijela u vanjskom dijelu Sunčevog sustava, dalje od neptunove orbite. Ovi objekti imaju orbite koje su u točki kada su najbliže Suncu (perihel) dovoljno udaljene od gravitacijskog utjecaja Neptuna zbog čega su praktički bez utjecaja Neptuna i drugih planeta: zbog ovoga se čini kao da su "odvojeni" od Sunčevog sustava.[1][2] Na ovaj način značajno se razlikuju od većine poznatih trans-neptunskih objekata (TNO, eng. trans-Neptunian objects) koji čine labavo definirane populacijske skupine čije su današnje orbite formirane uslijed gravitacijskih susreta s plinovitim divovima, posebice s Neptunom. Odvojeni objekti imaju veće perihele od ostalih TNO-a, uključujući od objekata u orbitalnoj rezonanci s Neptunom, poput Plutona, klasičnih objekata Kuiperovog pojasa u ne-rezonantnoj orbiti poput Makemakea i objekata raspršenog diska poput Eris.

U znanstvenoj literaturi odvojeni objekti spominju se i kao objekti produženog raspršenog diska (E-SDO),[3] udaljeni odvojeni objekti (DDO),[4] ili raspršeni-produženi, kako glasi u službenoj klasifikaciji Deep Ecliptic Surveya.[5] Najmanje devet ovakvih objekata sa sigurnošću je identificirano[6] od kojih je najveći, najudaljeniji i najbolje poznat, Sedna.

Orbite[uredi VE | uredi]

Odvojeni objekti imaju značajno veći perihel od neptunovog afela. Često imaju vrlo eliptične orbite s velikom poluosi od nekliko stotina astronomskih jedinica. Takve orbite nisu mogle nastati kao posljedice utjecaja gravitacije plinovitih divova, poglavito Neptuna. Umjesto toga ponuđeno je nekoliko objašnjenja, uključujući ono koje tvrdi da je to posljedica susreta s zvijezdom u prolazu[7] ili udaljenim tijelom veličine planeta.[5] Klasifikacija koju je predložio tim Deep Ecliptic Surveya uvodi službenu razliku između raspršenih-bliskih objekata (koji su moguće raspršeni od strane Neptuna) i raspršenih-produljenih objekata (npr. 90377 Sedna) koristeći vrijednost 3 Tisserandovog parametra.[5]

Klasifikacija[uredi VE | uredi]

Odvojeni objekti su jedni od četiri karakteristične dinamičke klase TNO-a; ostale tri su klasični objekti Kuiperovog pojasa, rezonantni objekti i objekti raspršenog diska (SDO). Odvojeni objekti uglavnom imaju perihelnu udaljenost veću od 40 AJ, izbjegavajući snažnije međudjelovanje s Neptunom koji ima otprilike kružnu orbitu na udaljenost od 30 AJ od Sunca. Međutim, ne postoje točne granice između raspršenih i odvojenih područja budući oboje mogu koegzistirati kao TNO-i u međuregiji s perihelnom udaljenošću od 37 do 40 AJ.[6] Jedno takvo međutijelo s točno određenom orbitom je (120132) 2003 FY128

Otkriće 90377 Sedne zajedno s mekoliko drugih objekata poput 2000 CR105 i 2004 XR190 (poznat i kao "Buffy") dovelo je do rasprava o kategoriziranju udaljenih objekata koji mogu biti objeki Oortovog oblaka ili (vjerojatnije) prijalazni objekti između rasrpšenog diska i Oortovog oblaka.[2]

Iako se od strane Minor Planet Centera Sedna službeno smatra dijelom rasrpšenog diska, njen otkrivač Michael E. Brown predložio je da je zbog perihela od 74 AJ preudaljena da bi bila pod utjecajem vanjskih planeta, shodo čemu bi se trebala smatrati više dijelom unutarnjeg Oortovog oblaka.[8] Klasifikacija Sedne kao odvojenog objekta opće je prihvaćena u nedavnim publikacijama.[9] Slijedeći ovo razmišljanje daje se zaključiti da nedostatak značajne gravitacijske interakcije s vanjskim planetima stvara produljenu-vanjsku grupu koja počinje negdje između Sedne (perihel 76 AJ) i konvencionalnijih SDO-a poput 1996 TL66 (perihel 35 AJ), kojega Deep Ecliptic Survey navodi kao raspršeni-bliski objekt.[10]

Jedan od problema kod definiranja ove produžene kategorije jest mogućnost da slaba rezonanca ipak postoji ali ju je teško teško dokazati zbog kaotičnih planetarnih utjecaja i trenutačnog nedostatka točnosti u orbitama udaljenih objekata. Navedeni objekti imaju orbitalne periode više od 300 godina te ih je većina promatrana u rasponu od svega nekoliko godina. Zbog njihove velike udaljenosti i sporog kretanja u odnosu na pozadinske zvijezde, vjerojatno je da će proći desetljeća prije nego se s sigurnošću utvrdi moguće postojanje rezonance. Daljnja saznanja o orbiti i mogućoj rezonanci mogu pomoći u razumijevanju migracije divovskih planeta i nastanka Sunčevog sustava. Na primjer, simulacije koje su izveli Emeljanenko i Kiseleva 2007. pokazuju da mnogi udaljeni objekti mogu biti u rezonanci s Neptunom. Dokazali su da postoji 10% vjerojatnost da je 2000 CR105 u 20:1 rezonanci, 38% vjerojatnost da je 2003 QK91 u 10:3 rezonanci i 84% vjerojatnost da je (82075) 2000 YW134 u 8:3 rezonanci.[11] (145480) 2005 TB190 za kojega se pretpostavlja da je patuljasti planet vjerojatnosti da je u 4:1 rezonanci je manja od 1%.[11]

Mogući odvojeni objekti[uredi VE | uredi]

Brojčana
oznaka
Ime
Promjer
(km)
H
Perihel
(AJ)
Afel
(AJ)
Godina
otkrića
Otkrivač(i)
Metoda
izračuna
promjera
Tip
90377
Sedna
995 - 1600
1,6
76,1
975,5
2003.
Brown, Trujillo,
Rabinowitz
termalna
odvojen
2004 XR190
335 - 880
4,5
52,3
61,8
2004.
Lynne Jones et al.
pretpostavka
odvojen
2004 VN112
130 - 300
6,4
47,3
614
2004.
CTIO
pretpostavka
odvojen
145480
2005 TB190
~500
4,7
46,2
106,5
2005.
Becker, A. C. et al.
pretpostavka
odvojen
148209
2000 CR105
~250
6,1
44,3
397
2000.
Zvjezdarnica Lowell
pretpostavka
odvojen
2003 UY291
~150
7,3
41,2
57,1
2003.
Pittichova, J. et al.
pretpostavka
klasični?
82075
2000 YW134
~500
4,7
41,0
73,9
2000.
Spacewatch
pretpostavka
8:3
48639
1995 TL8
~350
5,2
40,0
64,5
1995.
A. Gleason
pretpostavka
odvojen
2010 KZ39
440 - 980
3,9
39,1
52,5
2010.
A. Udalski et al.
pretpostavka
odvojen ili
klasičan
2003 QK91
~180
6,9
38,4
98,5
2003.
Elliot, J. et al.
pretpostavka
odvojen

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. P. S. Lykawka; T. Mukai (2008.). "An Outer Planet Beyond Pluto and the Origin of the Trans-Neptunian Belt Architecture". Astronomical Journal 135: 1161 - 1200.
  2. 2,0 2,1 D. Jewitt i A.Delsanti. The Solar System Beyond The Planets in Solar System Update : Topical and Timely Reviews in Solar System Sciences. Preuzeto 25. siječnja 2013.
  3. oca.eu. Evidence for an Extended Scattered Disk?. Preuzeto 25. siječnja 2013.
  4. Rodney S. Gomes; Matese, J; Lissauer, J (2006.). "A distant planetary-mass solar companion may have produced distant detached objects". Icarus 184 (2): 589 - 601.
  5. 5,0 5,1 5,2 J. L. Elliot, S. D. Kern, K. B. Clancy, A. A. S. Gulbis, R. L. Millis, M. W. Buie, L. H. Wasserman, E. I. Chiang, A. B. Jordan, D. E. Trilling, i K. J. Meech (2006.). "The Deep Ecliptic Survey: A Search for Kuiper Belt Objects and Centaurs. II. Dynamical Classification, the Kuiper Belt Plane, and the Core Population". The Astronomical Journal 129: 1117 - 1162.
  6. 6,0 6,1 Lykawka, Patryk Sofia & Mukai, Tadashi (2007.). "Dynamical classification of trans-neptunian objects: Probing their origin, evolution, and interrelation". Icarus 189 (1): 213 - 232.
  7. Morbidelli, Alessandro; Levison, Harold F. (2004.). "Scenarios for the Origin of the Orbits of the Trans-Neptunian Objects 2000 CR105 and 2003 VB12". Astronomical Journal 128 (5): 2564 – 2576.
  8. Michael E. Brown / caltech.edu. Sedna. Preuzeto 25. siječnja 2013.
  9. D.Jewitt, A. Moro-Martın, P.Lacerda: "The Kuiper Belt and Other Debris Disks" u "Astrophysics in the Next Decade", Springer Verlag (2009).
  10. boulder.swri.edu. Orbit Fit and Astrometric record for 15874. Preuzeto 25. siječnja 2013.
  11. 11,0 11,1 Emel’yanenko, V. V (2008.). "Resonant motion of trans-Neptunian objects in high-eccentricity orbits". Astronomy Letters 34: 271 – 279.