Sunčev sustav

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Sunčev sustav je područje u svemiru koje čini barem jedna zvijezda i objekti koji se kreću u određenoj orbiti oko te zvijezde. Ti objekti mogu biti: asteroidi, kometi, prirodni sateliti, planeti i slično.

Izraz se obično koristi za naš sustav, u kojem je Zemlja. Da se izbjegne zbrka, drugi sunčevi sustavi nazivaju se planetarni sustavi. U većini drugih jezika (vidi poveznice) naziv je izveden iz riječi Sol, što je latinsko ime za Sunce.

Svojstva Sunčeva sustava[uredi VE | uredi]

Nebeska tijela koja čine Sunčev sustav[uredi VE | uredi]

Sunce pripada zvijezdama spektralne klase G2, gdje 99,86% mase sustava otpada na masu zvijezde.

Ova slika ilustrira relativnu veličinu planeta s obzirom na veličinu Sunca u Sunčevu sustavu.
  • Kentauri su ledena nebeska tijela nalik na komete koja imaju nešto manje ekscentričnu orbitu, koja im omogućava da se zadrže u području između Jupitera i Neptuna.
  • transneptunska tijela
    • Kuiperov pojas je pojas u obliku diska koji se prostire iza planeta Neptuna u širini od 30 AU do 50 AJ od Sunca. Jedan od većih objekata ovoga pojasa je i bivši planet Pluton.
    • Oortov oblak je hipotetični pojas koji se prostire od 50.000 do 100.000 AJ od Sunca. Vjeruje se da je ova oblast izvor kometa s dugim periodima.

Izvor planetarnih sustava i njihova evolucija[uredi VE | uredi]

Uobičajeno misljenje je da planetarni sustavi nastaju prilikom tvorbe zvijezda kao i prilikom slučajnih sudara zvjezdanih sustava. Postoji još jedna rasprostranjena teorija: da planetarni sustavi nastaju od zvjezdanih oblaka ili nebula.

Sunčev sustav i ostali planetarni sustavi[uredi VE | uredi]

Krajem devedesetih godina dvadesetog stoljeća čovjek je uspio pronaći dokaze o postojanju planeta izvan Sunčeva sustava. Otkriće drugih planetarnih sustava postalo je moguće nakon izgradnje moćnih optičkih teleskopa na Zemlji i razvoja posebnih elektronskih naprava (digitalnih kamera), računarskih tehnika obrade podataka, i razvoja dostupnih i jeftinih računarskih mreža. Kroz promatranje vrlo malih periodičkih odstupanja u sjaju dalekih zvijezda astronomi su uspjeli dokazati postojanje drugih planetarnih sustava. K tome su prilikom promatranja uspjeli ustanoviti i masu kao i svojstva orbite planeta izvan Sunčeva sustava.

Svojstva glavnih planeta[uredi VE | uredi]

Sva svojstva i mjere u donjoj tablici su relativni u odnosu na planet Zemlju:

Planet Promjer
(ekvatorski)
Masa Promjer
orbite
Godina Dan
Merkur 0.382 0.06 0.38 0.241 58.6
Venera 0.949 0.82 0.72 0.615 -243
Zemlja 1.00 1.00 1.00 1.00 1.00
Mars 0.53 0.11 1.52 1.88 1.03
Jupiter 11.2 318 5.20 11.86 0.414
Saturn 9.41 95 9.54 29.46 0.426
Uran 3.98 14.6 19.22 84.01 0.718
Neptun 3.81 17.2 30.06 164.79 0.671

Udaljenosti od Sunca[uredi VE | uredi]

Ime udaljenost u 10³km
Merkur 46.000-70.000
Venera 107.500-108.900
Zemlja 142.000-152.000
Mars 206.700-249.200
Jupiter 740.000-815.000
Saturn 1.193.000-1.658.000
Uran 2.735.000-3.005.000
Neptun 4.456.000-4.537.000
Pluton 4.425.000-7.375.000

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


P space.png Nedovršeni članak Sunčev sustav koji govori o astronomiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.