Otoci Amami Ōshima, Tokunoshima, Iriomote i sjeverni dio otoka Okinawa

Izvor: Wikipedija
Otoci Amami Ōshima, Tokunoshima, Iriomote i sjeverni dio otoka Okinawa
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Japan
Godina uvrštenja2021. (44. zasjedanje)
VrstaPrirodno dobro
Mjerilox
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1574
Koordinate28°16′45″N 129°22′42″E / 28.27917°N 129.37833°E / 28.27917; 129.37833 (Amami-Ōshima Island)

Otoci Amami Ōshima, Tokunoshima, Iriomote i sjeverni dio otoka Okinawa (jap. 奄美大島、徳之島、沖縄島北部及び西表島) je naziv za zaštićeno područje koje se sastoji od 5 lokaliteta na četiri japanska otoka na otočju Ryū Kyū[1] Ova mjesta su upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji u srpnju 2021. godine[2] zbog svoje bioraznolikosti jer „predstavljaju iznimno raznolik ekosustav biljaka i životinja koji je jedinstven za ovo područje”[2].

Zajednički naziv ovog zaštićenog područja je bio temom rasprave od njegove nominacije za svjetsku baštinu 2003. godine, pod nazivom Ryūkyū Shotō[3]. Naime, iako pripada istom prirodoslovnom području, otok Amami službeno ne pripada japanskoj povijesnoj pokrajini Ryūkyū (琉球) i lokalna vlast s otoka i prefekture Kagoshima se protivila ovom „etikiranju”[4]. Zbog toga se kandidirano područje preminevalo u Amami–Ryukyu[5], no 2016. godine UNESCO-v komitet je zbog „tehničkih razloga” odlučio preimenovati ovo područje u današnji, iznimno precizan i opisan, naziv koji neće dolaziti u pitanje[6]

Mariyudu slap na otoku Iriomote (Nacionalni park Iriomote-Ishigaki).

Odlike[uredi | uredi kôd]

Zaštićena područja, ukupne površine od 426.98 km², nalaze se u sklopu nekoliko nacionalnih parkova (Amami Guntō, Yanbaru i Iriomote-Ishigaki), šumskih rezervata biosfere (Amami Guntō, Yanbaru i Iriomote), rezervata divljine (Yuwan-dake, Yanbaru (Ada) , Yanbaru (Aha), Iriomote i 24 prefekturna zaštićena područja divljine), te spomenika prirode (30 nacionalnih i 22 prefekturna)[7]. Ovdje je zabilježeno 1.819 vrsta viših biljaka, 21 kopnenih sisavaca, 394 ptica, 21 vodozemaca, 36 reptila i 267 slatkovodnih riba, uključujući endemske vrsta kao što su: Amami zec (Pentalagus furnessi), Okinawska barska kokoš (Hypotaenidia okinawae) i Iriomotska mačka (Prionailurus bengalensis iriomotensis). Od njih, 189 vrsta viših biljaka (oko 10% ukupnog broja), kao i 13 kopnenih sisavaca (62%), 5 vrsta ptica, 18 vodozemaca (86%), 23 reptila (64%), 14 slatkovodnih riba i 1.607 od 6.153 vrsta inekata su endemske vrste[8].

Zaštićeni lokaliteti[uredi | uredi kôd]

UNESCO
ID[9] 		Naziv Otočje Prefektura Slika Koordinate Površina (ha) Tampon zona (ha)
1574-001 Amami Ōshima
奄美大島
 Otočje Amami Kagoshima 28°16′45″N 129°22′42″E / 28.27917°N 129.37833°E / 28.27917; 129.37833 (Amami-Ōshima Island) 11.640 14.663
1574-002 Tokunoshima (a)
徳之島
 Otočje Amami Kagoshima 27°45′48″N 128°58′02″E / 27.76333°N 128.96722°E / 27.76333; 128.96722 (Tokunoshima Island) 1.724 1.813
1574-003 Tokunoshima (b)
徳之島
 Otočje Amami Kagoshima 27°51′48″N 128°55′46″E / 27.86333°N 128.92944°E / 27.86333; 128.92944 (Tokunoshima Island) 791 999
1574-004 Sjeverni dio otoka Okinawa
沖縄島北部
 Otočje Okinawa Okinawa 26°43′29″N 128°13′12″E / 26.72472°N 128.22000°E / 26.72472; 128.22000 (Northern part of Okinawa Island) 7.721 3.398
1574-005 Iriomote
西表島
 Yaeyama Okinawa 24°19′34″N 123°48′31″E / 24.32611°N 123.80861°E / 24.32611; 123.80861 (Iriomote Island) 20.822 3.594

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Opis zaštićenog područja. Ministarstvo okoliša Japanske vlade. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2021. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
  2. ↑ a b Four Japanese islands added to Unesco World Heritage list. timeout.com. 28. srpnja 2021. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
  3. ↑ Aratana sekai shizen isan kōhochi no kangaekata ni kakawaru kondankai matome 新たな世界自然遺産候補地の考え方に係る懇談会 まとめ (PDF) (japanski). 21. svibnja 2013. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
  4. ↑ Mizutani Motoo 水谷知生. 2009. Nansei Shotō no chiiki meishō no rekishiteki oyobi seijieki haikei 南西諸島の地域名称の歴史的および政治的背景 [Historical and Political Background of Geographic Names in the Nansei Shoto Area]. Chirigku hyōron 地理学評論 [Geographical Review of Japan] (japanski). 82 (4): 300.–322.
  5. ↑ Heisei 25 nendo dai 1 kai Amami Ryūkyū sekai shizen isan kōhochi kagaku iinnkai giji gaiyō (jogen yōsei jikō tō) 平成25年度 第1回奄美・琉球世界自然遺産候補地科学委員会 議事概要 (助言・要請事項等) (PDF) (japanski). 27. svibnja 2013. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
  6. ↑ Heisei 28 nendo dai 1 kai Amami Ōshima, Tokunoshima, Okinawa-jima hokubu oyobi Iriomote-jima sekai shizen isan kōhochi kagaku iinnkai giji gaiyō (jogen yōsei jikō tō) 平成28年度第1回 奄美大島、徳之島、沖縄島北部及び西表島 世界自然遺産候補地科学委員会 議事概要 (助言・要請事項等) (PDF) (japanski). 2. studenoga 2016. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
  7. ↑ Amami-Ōshima Island, Tokunoshima Island, northern part of Okinawa Island, and Iriomote Island (Annexes) (PDF). Ministarstvo okoliša vlade Japana. Siječanj 2019. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. prosinca 2022. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
  8. ↑ Nomination of Amami-Oshima Island, Tokunoshima Island, Northern Part of Okinawa Island, and Iriomote Island for inscription on the World Heritage List (PDF). Ministarstvo okoliša. str. 44.–89. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. travnja 2021. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.
  9. ↑ Amami-Oshima Island, Tokunoshima Island, Northern part of Okinawa Island, and Iriomote Island : Multiple locations. UNESCO World Heritage Centre. Pristupljeno 24. kolovoza 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Svjetska baština u Japanu
Kulturna baština (20)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Prapovijesna mjesta Jōmon kulture u sjevernom Japanu (2021.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (5)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Otoci_Amami_Ōshima,_Tokunoshima,_Iriomote_i_sjeverni_dio_otoka_Okinawa&oldid=6924593"