Budistička čista zemlja Hiraizumija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Hramovi, vrtovi i arheološki lokaliteti Hiraizumija koji predstavljaju budističku Čistu zemlju

Flag of UNESCO.svg Svjetska baština - UNESCO
Hramovi, vrtovi i arheološki lokaliteti Hiraizumija koji predstavljaju budističku Čistu zemlju
Flag of Japan.svg Japan


Budistička čista zemlja Hiraizumija na karti Japan
Budistička čista zemlja Hiraizumija
Budistička čista zemlja Hiraizumija
Lokacija Hiraizumija u Japanu
Godina uvrštenja: 2011. (35. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: UNESCO

Budistička čista zemlja Hiraizumija (japanski: 平泉) je skupina od pet lokaliteta s hramovima, vrtovima i arheološkim iskopinama iz 11. i 12. stoljeća, kada je Hiraizumi (prefektura Iwate na otoku Honshu) bio upravno središte sjevernog Japana i rival Kyotu. Cijelo područje je zasnovano na konceptu svemira budizma Jōdo, tj. "čiste zemlje" (amidizam), budističke sekte koja se proširila Japanom u 8. stoljeću. Dakle, ono je predstavljalo Budinu čistu zemlju kojoj teže ljudi poslije smrti, kao i mirno mjesto kojemu se teži za života. U kombinaciji s autohtonim tradicionalnim japanskim obožavanjem prirode i šintoizmom, "budizam čiste zemlje" je razvio koncept planiranja vrtova koji je bio jedinstven za Japan. Zbog toga je budistička čista zemlja Hiraizumija 2011. god. upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[1].

Budistička čista zemlja Hiraizumija

Povijest[uredi VE | uredi]

Unutrašnjost hrama Chuson-ji

Tijekom četiri generacije od oko 1087. godine, kada je Fujiwara no Kiyohira je premjestio svoju rezidenciju sa sjevera, sve do 1189. godine, kada je vojska koju je vodio Minamoto no Yoritomo stala na kraj Sjevernoj Fujiwari, Hiraizumi je služio kao važno političko, vojno, gospodarsko i kulturno središte[2]

Nekoliko velikih hramova povezan s "Budizmom čiste zemlje" (amidizam) je tada osnovano i obdarena, ali smrt njihovih dobročinitelja i niz požara pridonijeli su njihovom kasnijem padu. Kada ih je Macuo Bašo posjetio 1689. godine, opisao ih je u djelu "Uski put prema unutrašnjosti" (奥の細道, Oku no Hosomichi) kao:

Wikicitati „ljetna trava ... ostaci snova vojnika[3]
()

Niz istraživanja, od sredine dvadesetog stoljeća naovamo, u kombinaciji s referencama u Azuma Kagami (povijesnim kronikama šogunata Kamakura), osobito Bunji-no-chūmon prijedloga iz 1189. godine, i Showa Sojo ili "redovnikove želbe" iz 1313. godine (iz Chūson-ji arhiva), pridonijeli su mnogo razumijevanju ovog mjesta i razdoblja japanske povijesti[4].

Popis lokaliteta[uredi VE | uredi]

Chūson-ji
Slika Ime Vrsta Osnutak Koordinate Odlike
Chūson-ji
Hram Chuson
(japanski: 中尊寺, Chūson-ji)
Budistički hram 850. god. 39°00.05′N 141°05.59′E / 39.00083°N 141.09317°E / 39.00083; 141.09317 Hram Chuson je središnji hram budističke sekte Tendai u sjevernom Japanu. Nju je navodno osnovao monah Ennin 850. godine, izgradivši prvu građevinu hrama. Njegova "Zlatna dvorana" (金色堂, Konjiki-dō) iz 1100. godine je mauzolej mumificiranih ostataka vladara klana Sjeverne Fujiware, koji su vladali većinom sjevernog Japana u 12. st. Ona i arhiv sutri su jedine izvorne građevine kompleksa iz 12. stoljeća i imaju status japanskog nacionalnog blaga.
Mōtsū-ji
Hram Mōtsū
(毛越寺, Mōtsū-ji)
Budistički hram 850. 38°59.16′N 141°06.29′E / 38.986°N 141.10483°E / 38.986; 141.10483 Hram Motsu je izgradio Fujiwara no Motohira u 12. stoljeću izmešu dva starija hrama koje je navodno podigao sam monah Ennin, Enryū-ji(圓隆寺) i Kashō-ji(嘉祥寺). God. 1226. je izgorio u požaru koji je u Azuma Kagami opisan kao "najveći gubitak svog vremena". Današnji hram je obnovljen u 18. stoljeću. Njegovi rajski vrtovi s kamenom poploanim potocima, jezerima, šljunčanim plažama, poluotocima, otocima i ornamentalnim kamenjem imaju status japanske posebne povijesne baštine.
Kanjizaiō-in
Hram Kanjizaiō
(観自在王院跡, Kanjizaiō-in)
Budistički hram 12. st. 38°59′19″N 141°06′37″E / 38.98861°N 141.11028°E / 38.98861; 141.11028 Osnovan, preko puta hrama Motsua, izgradnjom dvije dvorane amida budizma koje je dala podići supruga Fujiware no Motohire u 12. stoljeću. Pretpostavlja se da je izgrađen kao spomenik nakon smrti vladara Motohire. Dijelom je uništen nakon pada Sjeverne Fujiware 1226., a izgorio je u požaru 1573. godine. Također ima rajski vrt s potokom, jezerom i šljunčanom plažom, te otok i vrt sa slapom.
Muryōkō-in
Hram Muryoko
(観自在王院跡, Muryōkō-in)
Budistički hram 12. st. 36°45′30″N 139°35′47″E / 36.75833°N 139.59639°E / 36.75833; 139.59639 Hram je osnovao Fujiwara no Hidehira izgradnjom monumentalne skulpture Amida Bude, koja je modelirana prema figuri iz hrama Byōdō-in u blizini Kyota. Također ima rajski vrt s potokom, jezerom i šljunčanom plažom, te otok i vrt sa slapom.
Kinkeizan
Planina Kinkei
(金鶏山, Kinkeizan)
Planina Arheološki lokalitet 36°45′30″N 139°35′47″E / 36.75833°N 139.59639°E / 36.75833; 139.59639 Na vrhu planine se nalaze sutra grobovi i otaci dvorane koja je identificirana kao dvorana Zaō Gongena (japanski Buda, duh planine Kimpu kod Nare) koji je povezan s kultom Miroku (Maitreja, budući Buda). Kinkei je poznat i po legendi o zakopanim zlatnim skulturama kokoši i zlatnom blagu[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Budistička čista zemlja Hiraizumija
  1. Hramovi, vrtovi i arheološki lokaliteti Hiraizumija koji predstavljaju budističku Čistu zemlju na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 17. rujna 2011.
  2. Donald H. Shiveley i William H. McCullough, Cambridge History of Japan II: Heian Japan, 1999., Cambridge University Press. str. 678. ISBN 0-521-22353-9.
  3. Earl Miner, Japanese Poetic Diaries, 1969., University of California Press. str. 176.
  4. Historical Study by the Historical Documents, prefektura Iwate, 16. svibnja 2011. (engl.) Preuzeto 17. rujna 2011.
  5. Mt. Kinkei (engl.) Preuzeto 18. rujna 2011.
  • Mimi Hall Yiengpruksawan, Hiraizumi: Buddhist Art and Regional Politics in Twelfth-Century Japan, 1998., Harvard University Press. ISBN 0-674-39205-1. (engl.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 39°02′24″N 141°37′41″E / 39.04°N 141.628°E / 39.04; 141.628