Shirakawa-go

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama
Flag of Japan.svg Japan


Shirakawa-go na karti Japan
Shirakawa-go
Shirakawa-go
Lokacija Shirakawa-goa u Japanu
Godina uvrštenja: 1995. (19. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iv, v
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/734 UNESCO

Shirakawa-go (japanski: 白川郷, što znači "Staro područje bijele rijeke") je područje starih sela u blizini grada Takayama, prefektura Gifu, pokrajina Chūbū (središnji Honshu)[1]. U srpnju 2011. godine u selu Shirakawa, na području od 356.55 km², bilo je 1.734 stanovnika.

Shirakawa je planinsko selo u blizini vrha planine Haku (gorje Ryōhaku) gdje njezina općina Ōno graniči s prefekturom Ishikawa, ali i sa selom i općinom Gokayama u prefekturi Toyama na sjeveru. Kroz područje prolazi rijeka Shō, koja teče prema gradu Nanto (Toyama) na sjeveru, i gotovo sva sela se nalaze uz njezine uske obale ispod planina. Njegovih 95.7% prekriva planinska šuma i jedno je od najsnježnijih područja u Japanu, što je jedan od razloga nastanka jedinstvene japanske arhitekture kuća tzv. gasshō-zukuri (合掌造り) stila.

Stara sela Shirakawa-go i njihove Minka kuće (民家, "kuće za ljude") su jedinstveni primjeri autohtone narodne izgradnje. Zbog toga je Shirakawa-go, zajedno sa selom Gokayama, 1995. god. upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[2].

Ogimachi zimi

Povijest[uredi VE | uredi]

Jedan gassho posjed
Minka kuća noću
Unutrašnjost jedne kuće

U 8. stoljeću područje Shirakawa-go/Gokayama se otvorilo kao mjesto za asketsko vjersko obožavanje planina, posebice brda Hakusan, za redovničke zajednice koje su kombinirale drevna pred-budistička vjerovanja s ezoteričnim budizmom. Krajem 13. stoljeća ono je došlo pod utjecajem snažne ezoterične Tendai sekte koju je pak kasnije zamijenila sekta Jo no Shinshu, koja je još uvijek vrlo utjecajna u tom području. Njezina učenja su odigrala važnu ulogu u razvoju društvene strukture u području, a koja se temelji na Kumi sustavu međusobne suradnje između susjednih domaćinstava.

Najraniji pisani dokumenti koji sopminju Shirakawa-go kao naziv područja datiraju od sredine 12. stoljeća. Selo imena Ogimachi nalazi se u dokumentims iz kasnog 15. stoljeća, Ainokura sredinom 16. i Suganuma u ranom 17. stoljeću. Shirakawa-go je početkom Edo razdoblja bila dio teritorija klana Takayama, ali je od kraja 17. stoljeća, porastom utjecaja Carstva Meiji, dospjeo pod izravnu kontrolu Edo Bakufua (vojne vlade Eda).

Zbog brdovitog terena tradicionalna proizvodnja japanske riže nije bila u potpunosti uspješna, pa su se poljoprivrednici okrenuli alternativnim žitaricama poput heljde i prosa, koji se uzgajaju na malim poljima. Nekoliko izvoznih proizvoda ovog područja bili japanski papir (Washi), od vlakana biljaka iz tog područja, salitra (kalcijev nitrat) za proizvodnju baruta, a osnovna proizvodnja je bila svilarstvo (svilene bube i sirove niti svile). Proizvodnja papira se nastavila tijekom razdoblja Edo, ali je počela da opada kada su uvedeni postupci proizvodnje europskogi papira u 19. stoljeću. U isto vrijeme je proizvodnje salitre, koja je počela sredinom 17. stoljeća, također opala nakon uvoza jeftinije salitre iz Europe. Svilarstvo je preživjelo duže, od kraja 17. stoljeća do 1905. godine, a njezina potreba za velikim zatvorenim prostorima za legla svilene bube i skladištenje lišća je dovela do razvoja kuća gassho stila.

Odlike[uredi VE | uredi]

Središnji dio sela Ogimachi nalazi se na terasastoj visoravni istočno od rijeke Sho. Većina kuća se nalaze na pojedinačnom, puno odvojenom, kultiviranom zemljištu, odražavajući tradicionalnu uporabua zemljišta. Na kosom tlu u blizini podnožjs planine kuće su na terasama potprte kamenim potpornim zidovima. Njihove međe su definirane cestama, kanalima za navodnjavanje ili kultiviranim parcelama, a ne zidovima ili ogradama i tako je krajolik potpuno otvoren. Većina posjeda ima pomoćne građevine kao što su skladišta od drvenih stijenki, šupe i sušnice, koje su obično daleko od stambenih zgrada kako bi se smanjio rizik od požara. Okućnice su okružene rižinim poljima s navodnjavanjem ali i gradskim poljima, također malih i nepravilnog oblika. Određena skupina povijesnih građevina se sastoji od 117 kuća i sedam drugih objekata. Od tih, šest su u gassho stilu, a većina je izgrađena tijekom 19. stoljeća. Svi su paralelni s rijekom Sho, stvarajući vrlo skladan i impresivan krajolik. Sedam kuća su na gredama i rogom-uokvirenim krovovima, sagrađeni u 20. stoljeću, ali tako da podsjećaju na gassho stil. U selu imaju i dva budistička hrama, Myozen-ji i Honkaku-ji, a božanstvo-zaštitnik sela je smješten u šintoističkom svetištu, Hachiman Jinja, u podnožju brda i okruženo gajem cedrova.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Shirakawa-go
  1. Shirakawa-go na stranicama Gifu prefekture (jap.) Preeuzeto 20. rujna 2011.
  2. Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 20. rujna 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 36°16′N 136°54′E / 36.267°N 136.9°E / 36.267; 136.9