Paul Hausser

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Paul Hausser
Bundesarchiv Bild 146-1973-122-16, Paul Hausser.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 7. listopada 1880.
Mjesto rođenja Brandenburg an der Havel, Njemačka
Datum smrti 21. prosinca 1972.
Mjesto smrti Ludwigsburg, Njemačka.
Nacionalnost Flag of German Reich (1935–1945).svg Nijemac
Nadimak Papa
(Tata)
Supruga Elisabeth Gérard
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1892. - 1945.
Čin Rank insignia of General of the Wehrmacht.svg General-poručnik
WSS OF9 OberstGruf.jpg Oberstgruppenführer
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Važnije bitke Drugi svjetski rat

-Pad Poljske
-Pad Francuske
-Operacija Barbarossa

-Operacija Overlord

Vojska Flag of the German Empire.svg Njemačka carska vojska
Flag of Weimar Republic (war).svg Reichswehr
Flag Schutzstaffel.svg Waffen SS
Jedinice II. SS-Panzer Korps
Zapovijedao 2. Waffen SS divizija "Das Reich"
II. SS-Panzer Korps
Vojna skupina G
Njemačka 7. armija
Odlikovanja Ritterkreuz mit Eichenlaub und Schwertern

Paul "Papa" Hausser (7. listopada 1880. - 21. prosinca 1972.) bio je časnik Njemačke vojske, koji je dobio čin general-poručnika u međuratnom Reichswehru. Nakon umirovljenja od regularne vojske postao je "otac" (otuda i nadimak "Papa”) Waffen SS-a i jedan od njegovih najpoznatijih vođa. Borio se na oba bojišta, Istočnom i Zapadnom u Drugom svjetskom ratu. Ozbiljno je ranjen dvaput, gubeći oko u prvome ranjavanju. Nakon rata postao je član HIAG-a, organizacije koja je tražila obnovu ugleda Waffen SS-a i njegovu ponovnu legalizaciju.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rani život i karijera[uredi VE | uredi]

Hausser je rođen u Brandenburg an der Havelu u vojnoj obitelji; njegov otac Kurt Hausser je bio bojnik Njemačke carske vojske. Hausser pristupa vojsci 1892. i do 1896. pohađao je kadetsku školu u Köslinu, a od 1896. pohađao je vojnu akademiju Berlin-Lichterfelde gdje je uspješno diplomirao 1899. 20. ožujka 1899. određen je za poručnika i podređen 155. pješačkoj pukovniji u Ostrowouu Posenu; 1. listopada 1903. postao je ađutant pukovnijske 2. bojne gdje je služio pet godina, do 1. listopada 1908. g. Istaknut zbog svoje vojne nadarenosti, pohađao je Prusku vojnu akademiju u Berlinu od listopada 1908. do svoga diplomiranja 21. srpnja 1911. g. Od 1912., uključujući i Prvi svjetski rat, Hausser je sudjelovao u mnogim zadatcima Vrhovnog stožera, uključjući i službu u posljeratnim, znatno smanjenom, njemačkom (Reichswehru), u kojem je do 1927. dostigao čin pukovnika.

Međuratno razdoblje[uredi VE | uredi]

Umirovio se od Reichswehra 31. siječnja 1932. s činom general-poručnika. Kao umirovljenik, Hausser se pridružio desnoj organizaciji veterana Prvog svjetskog rata Stahlhelm, postajući zapovjednik Brandenburg-Berlin odijela 1933. Uskoro, Stahlhelm je uključen u SA, zatim kao dio SA-a postaje dio SS-a. U studenome 1934. Hausser je premješten u SS-Verfügungstruppe i dobio zapovjedništvo nad SS-Führerschule ''Braunschweig''. 1935. postao je inspektor SS-Junkerschulea i promaknut u čin Brigadeführer 1936.

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Hausser je sudjelovao u Poljskoj kampanji 1939. kao promatrač s mješanom Wehrmacht/SS Oklopnom divizijom Kempf. U listopadu 1939. SS-VT je formiran u motoriziranu diviziju s Hausserom kao zapovjednikom. Vodio je diviziju, kasnije preimenovanu u 2. Waffen SS diviziju "Das Reich", kroz Francusku kampanju 1940 i u ranom razdoblju Operacije Barbarossa. Za svoje služenje u Rusiji, Hausser je odlikovan Viteškim križem željeznog križa 1941. i Hrastovim lišćem 1943. (kasnije će dobiti i mačeve na svoj Viteški križ). Bio je i ranjavan, gubeći oko. Nakon oporavka zapovjedao je s SS-Panzer korpusom (preimenovanim u II. SS-Panzer korpus). Suprotstavio se Hitlerovoj naredbi da ostane u Harkovu i tako izbjegao okružnju, da bi ponovno uzeo grad u ožujku 1943. g. Vodio je Leibstandarte Adolf Hitler diviziju, Das Reich diviziju i Totenkopf diviziju tijekom Bitke za Kursk. Nakon Kurska, njegov korpus je preuređen (zamijenivši 1., 2., i 3. Panzer diviziju s 9-om i 10-om Waffen SS divizijom) i poslan u Italiju, zatim u Francusku gdje je zapovijedao korpusom u ranom razdoblju savezničke invazije na Normandiju. Nakon smrti Friedricha Dollmana (zapovjednik Njemačke 7. armije]), Hausser je promaknut u zapovjednika 7. armije. Tijekom bitke za Falaise, Hausser je ostao sa svojim vojnicima, dok nije bio ranjen (propucan u čeljust). Paul Hausser je promaknut u Oberstgruppenführera ili general-pukovnika Waffen SS-a u kolovozu 1944. i naknadno zapovjedao Vojnom grupom G od 28. siječnja do 3. travnja 1945. g. Završio je rat s osobljem generala-feldmaršala Alberta Kesselringa. Na Nurnberškom procesu energično je branio vojnu ulogu Waffen SS-a i snažno poricao da je Waffen SS bio upleten u ratne zločine.

Osobni život[uredi VE | uredi]

Hausser se oženio 9. studenog 1912. s Elisabethom Gérard (rođenom 1891.) i imao je jednu kćer (rođenu 1913.).

Bio je i glazbenik.

Grob Paula Haussera

Kronologija Hausserove vojne karijere[uredi VE | uredi]

Nadnevci promaknuća[uredi VE | uredi]

Odlikovanja i godina primanja[uredi VE | uredi]

Djela[uredi VE | uredi]

Hausser je autor nekoliko knjiga o Waffen SS-u i Njemačkoj vojsci:

  • Waffen-SS im Einsatz (Waffen SS u akciji)
  • Soldaten wie andere auch (Vojnici kao svi drugi)

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Yerger, Mark C. - Waffen-Ss Commanders: The Army, Corps and Divisiional Leaders of a Legend: Augsberger to Kreutz - Atglen, PA: Schiffer Publishing (October 1997). ISBN-10: 0764303562, ISBN-13: 978-0764303562.
  • Gordon Williamson - The SS: Hitler's Instrument of Terror: The Full Story From Street Fighters to the Waffen-SS (Motorbooks International, (March 1994), ISBN 0879389052, ISBN 978-0879389055).
  • Gordon Williamson - The Waffen-SS (2): 6. to 10. Divisions (Men-at-Arms) (Osprey Publishing (March 25, 2004), ISBN 1841765902, ISBN 978-1841765907).
  • Helden der Wehrmacht - Unsterbliche deutsche Soldaten (in German). München, Germany: FZ-Verlag GmbH, 2004. ISBN 3-924309-53-1.