Piero della Francesca

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Piero della Francesca
Rana renesansa
Piero della Francesca
autoportret, detalj sa slike Uskrsnuće
Rođenje oko 1415.
Sansepolcro, Republika Firenca
Smrt 13. prosinca 1466.
Sansepolcro
Vrsta umjetnosti slikarstvo - crtežarhitektura
Praksa Firenca, Arezzo, Rimini, Ferrara, Urbino ...
Utjecao Perugino, Luca Signorelli, Visoka renesansa, itd.
Utjecali Fra Angelico, Donatello i Brunelleschi
Poznata djela Bičevanje Krista
Uskrsnuće
Krštenje Kristovo
Portal o životopisima

Piero della Francesca (Borgo Santo Sepolcro oko 1412. – Borgo Santo Sepolcro , 12. listopada, 1492.) je bio talijanski slikar, matematičar i pisac rane renesanse. Svojim suvremenicima bio je poznat kao matematičar i geometar podjednako kao umjetnik, iako se danas smatra prije svega umjetnikom. Njegove slike se odlikuju jasnim humanizmom i uporabom jasnih geometrijskih oblika, djelomice u svezi s perspektivom i skraćenjima. Većinu svojih važnih djela napravio je u toskanskom gradu Arezzo.

Uskrsnuće, oko 1420.-1492., mural, freska i tempera, 225 x 200 cm, Muzej Civico, Sansepolcro, Italija.

Biografija[uredi VE | uredi]

Vjerojatno rođen u malenom gradu Sansepolcro (Borgo Santo Sepolcro)[1] u Toskani, u oca trgovca Benedetta de' Franceschija i majke Romane di Perino da Monterchi.

Naučio je slikarski zanat od više He sienskih umjetnika koji su radili u San Sepolcro tijekom njegove mladosti Pouzdano se zna kako je Piero šegrtovao u Firenci kod Domenica Veneziana, s kojim je 1439. radio na freskama za hospital Santa Maria Nuova (crkva Sant'Egidio, danas uništena). Također je poznavao Fra Angelica, koji ga je upoznao s vodećim masjstorima svog vremena, Masacciom i Filippo Brunelleschijem.

Bičevanje Krista, poslije 1444., ulje na platnu, 59 × 82 cm, Duždeva palača, Urbino.
Otkrivanje pravog križa, freska, 1452.-1466., sv. Franjo u Arezzu.
Dvostruki portret vojvode i vojvotkinje od Montefeltra, 1472., ulje na platnu, svaki 47 × 33 cm, galerija Uffizi, Firenca.
Gospa s Djetetom, svecima i vojvodom koji kleči, 1472., ulje na platnu, 248 × 150 cm, Pinakoteka u Breri, Mailand.

Godine 1442. vraća se u Sansepolcro gdje je, tri godine kasnije, primio narudžbu za oltar crkve Misericordia (uključujući Gospa od Misercordija), koja je završena u ranih 1460-ih. 1449. godine izveo je nekoliko fresaka u dvorcu Estense i crkvi Sant'Andrea u Ferrari, također izgubljene. Njegov utjecaj je jak u kasnijim alegorijskim slikama Cosima Tura u Ferrari.

Dvije godine kasnije boravio je u Riminiju, radeći za Sigismonda Pandolfa Malatestu. U svojoj maniri uradio je freske Sigismondo Pandolfo Malatesta moli u utvrdi sv.. Sigismunda i Portret kondotjera. Tamo je upoznao još jednog slavnog renesansnog matematičara i arhitekta - Albertija. Kasnije se seli u Anconu, Pesaro i Bolognu.

Godine 1452. Piero della Francesca je pozvan u Arezzo da zamijeni Biccija di Lorenza u oslikavanju fresaka bazilike Sv. Franje. Djelo je završeno prije 1466., vjerojatno između 1452.-1456.

Njegove slike freskociklusa koje opisuju ”Legendu o pravom križu“ smatraju se njegovim remek-djelom i renesanse općenito. Priča u ovim freskama proizilazi iz srednjovjekovnog izvora koji opisuje kako je komad pravog drveta s križa na kojemu je raspet Krist pronađen. Priče su skupljene u zbirku "Zlatne legende" Jacopa da Varazze (Jacopo da Varagine) iz sredine 13. stoljeća. [2]

Godine 1453. vratio se ponovno u Sansepolcro gdje je slijedeće godine potpisao ugovor za poliptih sv. Augustina u crkvi sv. Augustina. Nekoliko godina kasnije, papa Nikola V. ga je pozvao u Rim gdje je uradio freske u Bazilici Sta Maria Maggiore, od kojih su ostali samo fragmenti. Dvije godine kasnije vratio se u Rim da dovrši freske u Vatikanskoj palači koje su bile uništene.

Do danas su ostale slike kao Bičevanje Krista (oko 1460.), jedna od najslavnijih i najkontroverznijih slika rane renesanse. Kako sam kaže u svom uvodu, ova slika pokazuje geometrijsku zrelost i tajanstvenost u načinu kako se predstavljaju tri čovjeka u prednjem planu. Druga važna njegova zrela djela Krštenje Kristovo, Uskrsnuće i Gospa iz Parta. U Urbinu, gdje je bio u službi Frederica II. De Montefeltra, upoznao je Melozza da Forlìja i Lucu Paciolija. Tamo je naslikao slavne dvostruke portrete Federica i njegove žene Battiste Sforza, sada u galeriji Uffizi, i Gospu od Senigallija kao i Rođenje Kristovo. Njegovi portreti u profilu inspirirani su kovanicama iz rimske umjetnosti.

Piero della Francesca je zabilježan u dokumentima u Riminiju 1482. g. i 1487. kada je napriavio svoju oporuku. Slikari kao Perugino i Luca Signorelli su često boravili u njegovoj radionici. Po Vasariju, oslijepio je pred kraj života.

Preminuo je u Sansepolcru istog dana kada je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku.

Krštenje Kristovo, 1450., tempera na platnu, 168 × 116 cm, Državna galerija, London.

Antologija djela[uredi VE | uredi]

Djela iz matematike i geometrije[uredi VE | uredi]

Njegov duboki interes za teoretsku studiju perspektive i njegov konteplativni pristup slikarstvu su očiti u njegovim djelima, uključujući plohe oltara San Agostino.

Piero je napisao tri traktata koji su poznati modernim matematičarima: Abakus Traktat (Trattato d'Abaco), Kratka knjiga o pet pravilnih tijela (Libellus de Quinque Corporibus Regularibus) i O perspektivi u slikarstvu (De Prospectiva Pingendi). Teme ovih djela uključuju aritmetiku, algebru, geometriju i inovativni pristup geometrijskim tijelima i linearnoj perspektivi. Mnogo njegovih djela su preuzeli i usvojili pisci kao Luca Pacioli. Pierovo djelo o čvrstim tijelima se pojavljuje u Paciolijevom djelu De Divina Proportione koje je ilustriurao Leonardo da Vinci.

Piero kao inspiracija[uredi VE | uredi]

Božićna kolijevka Tomaoko Suzukija iz 2006. god., za Crkvu sv. Martina od polja, izložena na Trafalgar trgu, je prema umjetniku inspirirana djelom della Francesca.[3] [4]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori i zabilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Piero della Francesca